U Golubiću je 1991. bio koncentracijski logor za Hrvate
Dana 17. siječnja 1990. u Obrovcu je održan srpski protestni miting na kojem je govorio akademik Jovan Rašković. Dana 25. srpnja 1990. u Srbu je održan Veliki srpski sabor na kojem su govorili: akademik Jovan Rašković, Jovan Opačić, mr. Mile Dakić i dr. Milan Babić. Usvojena je Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda i Odluka o formiranju Srpskog nacionalnog vijeća. Dana 22. listopada 1990. održan je sastanak u manastiru Krupi kod Obrovca. Sudjelovali su predstavnici Teritorijalne obrane Obrovca, Knina, Benkovca, Donjeg Lapca, Gračaca i predstavnici Srpske demokratske stranke (SDS). Predloženo je formiranje vlastite krajiške oružane sile.
Kapetan Dragan je 1991. mučio Hrvate u Golubiću
U Golubiću sjeverno od Knina je 1991. bio koncentracijski logor za Hrvate i vojni kamp u kojem je čuveni zločinac Dragan Vasiljković alias kapetan Dragan obučavao paravojne jedinice pobunjenih Srba, koji su zatim išli u zločinačke pohode.I sada, četvrt stoljeća i više godina od tada u tom istom Golubiću održao se veseli skup u organizaciji srpskoga etnobiznismena Milorada Pupovca „Međunarodni naučno-politički skup Hrvatsko-srpski odnosi”. Bio je to jubilarni, deseti skup. Ovogodišnja tema skupa bila je „Hrvatsko-srpski odnosi u XX. stoljeću, izbjeglice i manjine suočene s izazovima identiteta i gospodarstva“.
Na skupu je bilo i Hrvata kojima tamo nije mjesto, jer se radi o mjestu gdje su Hrvati zatvarani, tučeni i ubijani tijekom srpske okupacije toga dijela južne Hrvatske. Na tom velikosrpskom pranju mozga i pokušaju iskupljenja grijeha bio je i Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i Pupovčev pandan u Srbiji; čovjek koji ima više političkih i kulturnih dužnosti od bilo koga u Hrvatskoj i Srbiji. Žigmanov je u Golubiću rekao „da je pitanje Hrvata u Vojvodini zatomljeno, a odsustvo interesa konstantno“ i dodao: „Dominira narativ da je pitanje nacionalnih manjina riješeno. Sve suprotno tomu smatra se aktom neprijateljskog djelovanja pa su tako Hrvati u Vojvodini viđeni kao neprijatelji države, što nije točno, jer hrvatsko stanovništvo u Vojvodini je lojalno svojoj državi. U skladu s tim, oni očekuju od države da im na adekvatan način odgovori“. Prema Žigmanovljevim riječima to, između ostaloga, znači da bi država Srbija trebalo imati adekvatan politički i humani odgovor na nasilje koje je provođeno nad vojvođanskim Hrvatima za vrijeme srpske agresije na Hrvatske. „U suprotnom, predstoji nam budućnost u kojoj ne će biti mjesta za optimizam“, dodao je Žigmanov.
Predsjednik Pupovčeve Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) – nastavku zločinačke Srpske demokratske stranke (SDS) zločinca Jovana Raškovića – i saborski zastupnik iz povlaštene srpske manjine, Boris Milošević, rekao je da „očekivanja da će ulazak Hrvatske u EU donijeti poboljšavanje pravnog standarda manjina, nisu ispunjena. Naprotiv, došlo je do zastoja. Jačaju desni elementi koji raspiruju narative koji stvaraju antisrpsko raspoloženje i time mržnja uperena protiv Srba sve više jača. Ovog ljeta u tom cilju iznose se lažne optužbe na račun Srba da pale šume, a za te optužbe nema nikakvih dokaza. Zbog toga je bitna politička zastupljenost Srba u Saboru, jer je ona garancija zastupljenosti i sigurnosti Srba u Hrvatskoj. Tako se čuje i čuva srpski glas u našoj domovini“, poručio je Boris Milošević i nastavio: „Političari i mediji godinama su radili uporno i marljivo na raspirivanju mržnje, ali mržnja nije ostala samo na nivou visoke politike, već je podržavaju predstavnici crkava, športa, raznih udruženja. Zlo raspiruju i mitovi, ovdje u Hrvatskoj 'Domovinskog rata', a u Srbiji 'večite srpske žrtve'. Takvi mitovi im pomažu da nam zamagljuju vid i da se drže na vlasti lažima koje je lakše izgovoriti nego se držati istine. U tome im pomaže i činjenica da ove dvije zemlje nemaju istinsku ljevicu“.
Drugi Milošević, Saša Milošević, zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća (SNV) Milorada Pupovca, založio se za formiranje "ozbiljne institucije" koja će se baviti pomirenjem između Hrvatske i Srbije, a ne da to bude ostavljeno paralelnim institucijama. „Francuska i Njemačka bi nam mogle poslužiti kao pozitivni primjer pomirenja“, rekao je Saša Milošević i dodao: „Za trenutačne srpsko-hrvatske odnose cinik je rekao: 'Sigurno će biti bolje, jer gore ne može'“.
U tom istom koncentracijskom i kampovskom, mjestu ubijanja Hrvata i mjestu učenja Srba kako treba u srpskoj pobuni ubijati Hrvate, bio je „dragi gost iz Srbije“ Janko Veselinović, predsjednik Pokreta za preokret, koji je u starom (veliko)srpskom, bizantinskom stilu najprije rekao da narodu Dalmatinske Zagore „nisu potrebni ni mržnja ni nacionalna ostrašćenost, već miran suživot“, ali i dodao: „Žalosna je činjenica da političari i dalje promoviraju Oluju, Hrvati je slaveći…“ Zbog ovih riječi Veselinović je trebao biti isti trenutak protjeran iz Golubića i Hrvatske.
U Golubić je stigao i bivši nositelj Titine štafete, „omladinac“ Ivica Vrkić, koji danas vlada Osijekom – uz pomoć raznih protuhrvatskih političkih skupina i grupica – kao njihov gradonačelnik. Vrkić je na skupu rekao da je Hrvatskoj potrebna stabilnost kako bi se bavila rješavanjem pravih problema a ne podsticanjem mržnje. „Kao supotpisnik Erdutskog sporazuma dao sam doprinos na nacionalnom nivou, a iz perspektive gradonačelnika Osijeka ću reći da sam uvodio nazive ulica sa srpskim imenima, poput Milutina Milankovića, i obnavljao sam srpske bogomolje, kao i katoličke. Radio sam uporno na stvaranju takve političke klime koja dopušta svakom građaninu moga grada miran i napredan život. To je rad za moju domovinu, a ne za stranke, ne za političare koji više protestiraju nego što programski djeluju“, kazao je u svome jugo stilu Vrkić.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više