Tko sije sjeme razdora?

Nije tu ploča bitna, nešto drugo je posrijedi

Kakav smo mi to narod? Umjesto da stavimo glave na kup i svi zajedno, svatko na svom radnom mjestu doprinosi što više i bolje, gradimo i stvaramo, znanjem, sposobnostima, vještinama, umijećem, htijenjem, zalaganjem, mi se neprekidno nadmudrujemo, jedan drugome podmećemo nogu, splekarimo, politiziramo, strančarimo, stvaramo principijelne i neprincipijelne koalicije, da zaštitimo sebe i “svoje”, kako bi došli na vlast, trajali što dulje i opstali. Netko će reći kako je narod za sve to najmanje kriv. Ne, to naprosto nije istina. Narodu je pružena mogućnost da bira i odabere najbolje između sebe, koji će upravljati državom, na korist svih nas, za opći boljitak i napredak u svim područjima rada i djelovanja, društva i države. Pritom bi trebalo biti irelevantno, tko pripada kojoj političkoj stranci, već bi se u obzir trebala uzimati kompetencija, poštenje, domoljublje, istinoljubivost, empatija i sve ono što čovjeka čini čovjekom.

ŠTO SE KRIJE IZA NAPADA NA SPOMEN PLOČU HOS-a? – Tomo Medved,

ministar hrvatskih branitelja

Mi smo malobrojan narod, zahvaljujući modernoj tehnologiji i tehnici, svi o svima sve znaju. Osim toga, jedna te ista lica se na javnoj i političkoj sceni izmjenjuju godinama, “šeću” s funkcije na funkciju i iz stranke u stranku, dakle bitan je kandidat, kao stručnjak i čovjek, a ne čiji je, što nudi i obećava, nego kakav je, što je pokazao u dosadašnjem radu. U nekim  državama, u kojima se poštuje Ustav i zakoni, nepojmljivo da na bilo kojim i kakvim izborima dođe na izbornu listu kandidat, koji se ogriješio o zakon, na bilo koji način. Nema veze je li osuđen ili nije, postoji sumnja, što ga diskriminira i stavlja  na listu “nepodobnih”. Kod nas to ne važi, jer su izabrani i postavljeni na funkcije, sasvim svejedno koje, oni koji su osuđivani.

Zar su naši zakoni samo ukrasi države i služe za pokazivanje EU-u i svijetu kako smo pravna država? Stalno, sukcesivno, uporno i “talentirano” se koriste rupe u zakonu, kako bi se prevarilo, najviše državu, u koju se zaklinjemo, koja je obranjena u krvi, zalijevana suzama i nošena u srcu. Imati svoju državu bio je san, cilj i zadatak.  “Neki nikada nisu htjeli Hrvatsku”, govori potpredsjednik Sabora i još neki “mudraci”, kao da je on etalon, ili sprava za mjerenje te improvizirane narcisoidne i nedomoljubne  tvrdnje. Neki su je htjeli, pa je već godinama nagrizaju, pljačkaju, prodaju, sramote i razaraju, na sve moguće i nemoguće načine, s rukom na srcu i himnom na usnama. Nije samo Agrokor, nastao uz podršku nekih glavnih i odgovornih državnih dužnosnika i stanačkih lidera.

Za vrijeme rata, poraća, izgradnje, obnove i pozicioniranja u Europi i svijetu, beskrupulozni pojedinci su stvarali svoja carstva, na račun sirotinje i države. Takvi danas “mute” vode u  državi Hrvatskoj, uz pomoć pojedinaca na visokim funkcijama, koji za Judine škude prodaju državu. “Što gore, to bolje” je njihov moto i špranca za opstanak. Nema veze tko je na vlasti, tko u oporbi. Uspjeli su ih posvađati unutar jedne opcije i međusobno. Najnoviji eksces je ova nesretna spomen ploča, poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu. Ne ulazeći u to, je li ta ploča tamo po zakonu, takva kakva je, ili nije, ploča je tamo već godinu dana, uz poneki prigovor i nesuvisli odgovor i sad je najedanput nastala eksplozija, odnosno implozija, zbog te ploče. Kaj god!

Nismo baš tak veliki bedaki, da to prihvatimo i shvatimo takvim, kakvim nam se prikazuje. Nešto drugo je posrijedi, nešto se valja, čemu je ploča pokriće, a ne uzrok. Kad god se u nešto bilo što, nekavim muljažama, bizantijskom filozofijom, upliću branitelji i sugerira im se kako su njihova prava, dostojanstvo i ponos ugroženi, kako vlast ne mari za njih, et cetera, zakulisno se sprema rušenje ministra ili vlade. To ne radi samo jedan čovjek, iako se on eksponira, bilo zbog čiste prepotencije, tobožnjih zasluga, vjerodostojnosti, odanosti po funkciji, neznanja ili umišljenosti, već u tome sudjeluje interesna skupina, koja ima svoje razloge i svoj cilj, manje više iz osobnih razloga, jala, ljubomore, ugroženosti ili zadatka od svojeg inozemnog šefa i gospodara. Umjesto da se ta i takva skupina razotkrije, jer dijeli  narod, širi mržnju, razara društvo i državu, unazađuje ekonomiju, školstvo, sprječava strane investicije, koči proizvodnju i svaki boljitak, mi takvi kakvi jesmo dopuštamo nove podjele, svađe, raslojavanje i sami sebi lažemo, kao na primjer “Nije jednako “Za dom spremni” i “Za dom spremni”, pa ispadamo u najmanju ruku smiješni. To je naime jednako, ali nije isto.

Kakvo je to, od kada postoji, čemu je služilo i služi, reći će nam povjerenstvo, odnosno multidisciplinarni stručnjaci, eksperti i autoriteti, kad usuglase svoja mišljenja. Taj poklič nije razlog za stvaranje nereda, nemira, rušenje vlade, odnosno aktualnog premijera. Pitam se onako uz put, što bi pokojni predsjednik Tuđman u ovom slučaju napravio? Ništa, jer takvog slučaja ne bi niti bilo. Tko je napravio slučaj? Tko ga je prenapuhao? Tko ga koristi, za osobne ili usko stranačke frakcionaške ciljeve. To su prava pitanja, kao i znamo li ime ikojeg poginulog branitelja s te ploče. Ne znamo! Sapient sat!

Vrlo lako okvalificiramo i okarakteriziramo nekoga, bilo koga, da je ustaša, komunjara, jugofil, orjunaš, petokolonaš, nacionalist…, već malo teže ide da je lažljivac, lopov, smutljivac, neznalica, plagijator, falsifikator, obmanjivač, tuđi plaćenik, a nismo imuni za  ta područja. Danas kaže predsjednik Sabora kako će se slučaj s pločom u Jasenovcu uskoro riješiti i to tako da nikog ne povrijedi. Meni se čini kako su tim slučajem već mnogi, na različite i razne načine povrijeđeni. Od svega najviše vrijeđaju pojedine ucjene, procjene i ocjene, kojima se indirektno vrijeđa i podcjenjuje hrvatski narod. Gospodo, ako više ne želite premijera Plenkovića, a ne možete mu ništa negativno i konkretno prišiti i pronaći, kao bivšem prvom potpredsjedniku ondašnje Vlade, recite to otvoreno i riješite to na demokratski način u stranci i državi, jer imate sve poluge vlasti u ruci. Ovo je podmuklo, nehumano, necivilizacijski, pokvareno, odurno i sramotno za drugo desetljeće XXI, stoljeća, u Jugoistočnoj Europi, koja više nije Balkan. Ne igrajte nepoštene i prljave  igre s vlastitim narodom i ne uvlačite branitelje u te svoje igre. Jednom su već bili uvučeni u politiziranje i stranačka prepucavanja, što nije dobro završilo, kako god to nekom izgledalo. Narod pamti i ponekad svodi na zajednički nazivnik.

Kad vidim određene osobe na televiziji i ponovno čujem poznate našreberene floskule i frazetine poluobrazovanog i bahatog Šćepana Malog, hvata me mučnina i zgadi mi se život, jednako kao i kad stručnjak i znanstvenik svoje osobne probleme, obiteljske nesreće i stradanja, prenosi na narod i ostrašćeno vapi za osvetom, pri čemu ne uviđa da truje mlade ljude i samoinicijativno vrši reviziju povijesti. U svemu tome, jedina lijepa stvar i novina je za mene, vjerujem i za još mnoge druge, naročito učitelje i profesore, je uvođenje informatike kao redovnog nastavnog predmeta u 5. i 6. razred osnovne škole. To je veliki korak u reformi obrazovanja, iako se mnogi s toga sprdaju, što čitam u medijima. Moj kolega Josip, u relativno velikoj zagrebačkoj školi ima samo tri ispravna računala, za informatičku učionicu. Možda je to slučaj i problem o kojem bi trebali govoriti i pisati, više nego o ploči HOS-a u Jasenovcu. Ploču će riješiti struka i politika.

Ankica Benček