KulturaGovor kamena by HF05/09/2017 Dom na kamenu Tamo, gdje su riječi ponavljanje ljudskoga zova Na buđenja i uranke, A ne skamenjena, mrtva slova Mrtve majke uspavanke; Tamo gdje su riječi izazovi i čuđenja U procvjetalom vrtu uskrsnuća Ili u skrušenoj nadi da će i sva buduća Odsjevom biti sunca U kojem se i ljubav čovjeka zrcali, Tamo je i govor kamena Urezan u vjere trajnost, a ne slučajnost O koju se putnik spotiče Ili tek slova abecedarija sriče, Tamo, gdje kamen biljege stoljeća broji A djeca s njega svjetlosni putokaz čitaju, Ptice selice na njemu prebivaju Kada snove o jugu snivaju, Tamo, na kamenu tom I moj je, Hrvatski dom! A govor kamena nije šutnja groba Ni prognanička ukleta soba, Jer kamen živi. Diše. Kreće se. Ubode ćuti. I blagoslove kiše. Kad su mu zaprti puti Do sunca dodira, Iz njegove dubine Hrvatske domovine Glazba pradavna svira. Pjevači molitvu poju. Čuje se i govor tragača Što s oltara slobode I aleje glagoljaša, Žubora snova i plača U stvarnu Hrvatsku vode. "U svemiru stijene" Gdje svjetlosti nebosklon Ne prestaje sjati, Kroz stoljeća mijene I kameni hrvatski zvon Tu svjetlost pomaže tkati! Malkica Dugeč, 25. 5. 2017. (Mili Pešordi, autoru poeme "Bašćanska ploča")