Ligorio stalno slika svoj doživljaj i viđenje svijeta u kojem vlada svjetlost
Suvremeni hrvatski umjetnik, slikar iz Dubrovnika, Loren Ligorio, autor osebujnog, odmjerenog ciklusa u kojima je pozorno bilježio ljepotu pomalo zaboravljenih kutaka vrtova ili sjena starih kuća, negdje blizu mora, zdanja koja su preživjela sve nadeća i nevere i svoje graditelje i stanara i sada samuju ispoda uzvišena brda, staza na kojima se ne vide svježi otisci stopa jer nitko neće ni doći ni otići. Cijeli Ligorijev ciklus obilježen je svečanom, otmjenom atmosferom, uz znatnu količinu svjetlosti,gotovo da možemo osjetiti toplinu, umjetnik je bilježio onaj jedinstveni trenutak kada se svakodnevni krajolik pretvara u tako žuđenu, čežnom obasjanu Arkadiju. Mnoštvo motiva zaživjelo je i ogrijalo mnoga srca na slikama dubrovačkog umjetnika Lorena Ligorija, šireći svoju neponovljivu čarobnu ljepotu oko sebe, u valovima.
Je li svijet, naša okolina, doista tako lijep, kada s njega skinemo sve te teške koprene i odgrnemo od njega zle slutnje i crne događaje, doista, je li svijet tako lijep i privlačan? No, iako je često moda i kod filozofa i posebno umjetnika a i kod obična svijeta da se svijet i ljudi prikazuju u tamnim tonovima, ocrnjeni a sve tako jezivo i neponovljivo užasno, kako je čovjek nečovjek a svijet nesvijet, pa se počne i sav svijet i povijest i budućnost počne sagledavati kroz mračne očale. I naviknemo se na to i prihvatimo kao stvarnost, jer to je svijet. Loren Ligorio kontinuirano slika svoj doživljaj i viđenje svijeta u kojem vlada svjetlost, u kojem se čuje šuštanje lišća i pucketanje crvenog crijepa, u kojem je ljepota primarna mjera.
U novom ciklusu slika, imaginarnih krajobraza, stvarno nestvarnih prostora, Ligorio promatra i osluškuje more, stojeći između nekoliko izvučenih čamaca na obalu, možda više ne će ni ploviti a tko zna na što se tek oni spremaju i kuća, visokih i uspravnih s ponešto drva oko njih, sve u ,dojam je, u potpunoj tišini, u trenucima kada je vjetar posve zamro, sve miruje, samo se čuju valovi, tihi i uporni, oni su znak života, gibanja, događanja, oni će možda uskomešati obalu, poremetiti idilični mir. Kolor novoga ciklusa Lorena Ligorija, umjeren je, dobro odvagnut, donekle i utišan, primiren,pomalo naginje pastelnoj paleti,dok su pojedini segmenti slike označeni kolorističkim plohama koje bojom i daju karakter. Na slikama nema ljudi, nema čovjeka, samo tragovi njegove nazočnosti, mir i spokoj, prije ili poslije krucijalnih događaja, možda ili je taj mir toliko potpuno da nam opuštajući san navlači na oči, ne remeteći našu ugodu. Ako usporedimo motive od prije i ove na novim slikama, teško pronalazimo sličnosti, no veza postoji. Isto je i s kolorom. Raskriljena, bogata paleta uz vrlo pažljivu, finu gestu ,karakterističost je ovoga niza akrila Lorena Ligorija. Ovo je novi Ligorio, s drugačijim pogledom, duboke doživljajnosti, slikar novo otkrivenih i opaženih prostora.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više