Fra Stjepan Čovo o stradaloj subraći

Franjevci samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu žrtve komunističkoga progona

Samostanska i župna zajednica Majke Božje Lurdske u Zagrebu obilježila je u nedjelju 3. rujna 70. obljetnicu smrti franjevaca, žrtvi komunističkoga progona. Spomenuli su se: fra Mateja Vodanovića, župnika i fra Serafina Rajića, kapelana, strijeljanih na Mirogoju, kao i fra Leonarda Bajića i ostale progonjene braće, žrtvi izmišljene komunističke optužbe. Poslije misnoga slavlja uslijedila je prezentacija knjige fra Stjepana Čove „Franjevci samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu žrtve komunističkoga progona.“

U poraću, nakon sramotnoga procesa protiv nadbiskupa Stepinca, na udar komunističke vlasti došli su i franjevci samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu, zajedno sa svojim provincijalom, pod optužbom da su izravno krivi za diverziju u tvornici Gaon te da su sveukupnim svojim djelovanjem opstruirali i rušili novi politički poredak. Optužena braća franjevci, okupljajući mnoštvo vjernika u novoosnovanome svetištu Majke Božje Lurdske u istočnome predgrađu Zagreba, bili su predani naviještanju Božje riječi, slavljenju sakramenata, kršćanskoj pouci mladih te karitativnoj skrbi za potrebite, u čemu je komunistička vlast prepoznala prijetnju i opasnost za svoj ‘nauk’ i svoje namjere. Vlast je, naime, naumila stvoriti društvo bez Boga i osloboditi čovjeka religije i njezinoga utjecaja na društvo.

Da bi ostvarili svoje namjere o zatiranju djelovanja braće franjevaca u svetištu Majke Božje Lurdske, komunisti su posegnuli za najgorim podvalama i izmišljenim krivnjama protiv franjevaca, lažno ih optuživši za nesreću u tvornici Gaon, s kojom ni na koji način nisu bili povezani. Nakon mučenja u istražnome zatvoru, kratkim sudskim postupkom fra Matej Vodanović i fra Serafin Rajić osuđeni su na smrt strijeljanjem, a fra Petar Grabić, fra Leonard Bajić, fra Josip Visković i fra Albert Bukić na ukupno četrdeset i osam godina zatvora. U brizi za čuvanje spomena na njih htjeli smo da povijesni događaji budu predstavljeni u knjizi koja će nastojati prodrijeti iza laži kojom je komunistička vlast htjela baciti ljagu na Katoličku Crkvu, na ovaj samostan i tako stvoriti jaz nepovjerenja između naroda i Crkve, rekao je urednik knjige fra Ante Crnčević. 

„Stradanje braće iz ovoga samostana samo je dio velikoga progona franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja“, ustvrdio je provincijal fra Joško Kodžoman. U razdoblju od 1942. do 1948. ubijena su četrdeset i četiri člana naše Provincije, tek nekoliko njih nisu bili žrtve partizanske vojske ili poslijeratne komunističke vlasti. Nakon rata gotovo dvadesetorica braće, da bi spasili život, morali su napustiti domovinu. Isto toliko braće bilo je u tamnicama. Unatoč tomu, možemo reći: Divan je Bog u svojim djelima. Bog je rasvijetlio put novoga djelovanja, i okrijepi snagu preostalih za novo služenje njegovu narodu. I danas je Provincija na nogama. Živa. Prisutna na raznim područjima djelovanja: u pastoralu, u odgoju, znanosti, kulturi i mnogim oblicima djelovanja u Crkvi i društvu“, rekao je o. Kodžoman, dodavši da je knjiga fra Stjepana Čove nastala marom čovjeka koji ni u osmom desetljeću svoga života ne prestaje istraživati, stvarati pisati.

Nives Matijević