Hrvatski Fokus
Znanost

Drukčija i efikasnija sinteza bez otapala

Povezanost zelene kemije i mehanokemije temelji se na izbjegavanju otapala

 
 
U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u četvrtak 7. rujna prof. dr. sc. Tomislav Friščić, profesor na Odjelu za kemiju Sveučilišta McGill u Montrealu, održao je predavanje na temu Kemija 2.0: drugačija, čišća i efikasnija sinteza bez otapala. Friščić se bavi se razvojem ekološki prihvatljive kemije putem novih katalitičkih metoda i metoda samoudruživanja (self-assembly) u čvrstom stanju primjenjivih u sintezi organskih, metaloorganskih i farmaceutskih molekula i novih materijala.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/09/Ugledni-svjetski-znanstvenik-Tomislav-Friscic-pridruzio-se-Ruderovim-zelenim-kemicarima_NGClanakNaslovna.jpg
Kemiju je studirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2001. diplomirao, a stupanj doktora kemijskih znanosti postigao je na Sveučilištu Iowa pod vodstvom prof. Leonarda R. MacGillivraya radeći na dizajnu organskih fotokemijskih reakcija u čvrstom stanju. Nakon doktorata odlazi u Cambridge, gdje na Pfizerovom institutu za znanost o farmaceutskim materijalima (Pfizer Institute for Pharmaceutical Materials Science) radi kao postdoktorand kod prof. W. Jonesa. Nakon toga započinje samostalan istraživački rad (Herchel Smith Research Fellow) na Odjelu za kemiju Sveučilišta u Cambridgeu. Godine 2011. odlazi u Kanadu na Odjel za kemiju Sveučilišta McGill, gdje djeluje i sada u svojstvu izvanrednog profesora. Kako je istaknuo akademik Mladen Žinić, Friščić je najistaknutiji hrvatski kemičar mlađe generacije (rođen je 1978.) te je jedan od vodećih znanstvenika u svijetu koji se bave razvojem ekološki prihvatljive kemije i proučavanjem reaktivnosti u čvrstom stanju.
 
Dosad je objavio više od 160 znanstvenih radova koji su citirani više od 9.500 puta (H-indeks 50), 16 poglavlja u knjigama i 8 patentnih prijava. Sa svojim suradnicima osnovao je i dvije spin off tvrtke u Kanadi. Potpredsjednik je Kanadskog nacionalnog odbora za kristalografiju (Canadian National Committee for Crystallography. Friščić već dugi niz godina predano radi na razvoju i promidžbi hrvatske kemije čvrstog stanja, kako kroz obrazovanje i uključivanje naših studenata u rad svoje istraživačke skupine na Sveučilištu McGill, tako i kroz apliciranje za međunarodne projekte u suradnji sa znanstvenim laboratorijima iz Hrvatske. U svom je predavanju uz brojne primjere predstavio mehanokemiju i srodne reakcije „starenjem“ kao okosnicu Kemije 2.0 koja znači drugačiji pristup kemijskoj sintezi koji može prevladati ograničenja postojećih otopinskih procesa te smanjiti štetan utjecaj kemijske sinteze i proizvodnje na okoliš. „Mehanokemija, odnosno kemijska reaktivnost uz pomoć mljevenja ili trenja, pretvorila se iz laboratorijskog kurioziteta u široko primjenjivu alternativu klasičnim kemijskim procesima u otopini.
 
Mehanokemijske su reakcije postale zanimljive kemičarima i istraživačima materijala s pojavom zelene kemije, grane kemije koja je posvećena održivosti, smanjenju onečišćenja te uštedi energije u kemijskoj proizvodnji“, kazao je Friščić. Pojasnio je da se povezanost zelene kemije i mehanokemije temelji na izbjegavanju otapala, jer se mehanokemijske reakcije u tarioniku ili u kugličnom mlinu provode ili bez otapala ili uz dodatak tek katalitičke količine tekućine. Mehanokemijske reakcije pružaju i druge prednosti u kemijskoj sintezi, poput uporabe slabo topljivih (ali često jednostavnijih i pristupačnijih) reaktanata (npr. metalnih oksida ili celuloze), reaktivnosti pri sobnoj temperaturi, a dodatkom različitih katalitičkih tekućina lako se mogu optimizirati za selektivnu sintezu biranih produkata. Neočekivane prednosti mehanokemije pred otopinskom sintezom uključuju poboljšanje ili promjenu reakcijske selektivnosti te pristup novim molekulama, materijalima ili kemijskim procesima koje je teško ili čak nemoguće ostvariti u otopini.
 

Marijan Lipovac

Povezane objave

Betlehemska deklaracija protiv cijepljenja

hrvatski-fokus

Ponosan sam na Rječnik polimerstva

HF

Održan 7. Onkološki kolokvij HAZU-a

HF

Elektrohipersenzibilnost – Što kad je uzrok problema nevidljiv?

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više