Krećem se tiho, polako
Krećem se putanjom znanom
A ne znam kamo ću stići.
Hoću li dan za danom
Samo ići, ići
A nikada ne ću stići
Željenom cilju?
U mašte izobilju
Uskrsnu i misli mnoge
Na početak hoda
Pa opet na put krećem
A srce kucaje usporava
I bole umorne noge.
Od sumnji zaboli glava
Pa više ne znam kamo
Ni da li mogu stići
Tamo daleko. Tamo…
Krećem se tiho, polako
Slijedeći putanju znanu.
I čini se da nije lako
Sve nevolje zaobići
Pa zato treba i dalje
Ići, samo ići
Za svjetlom što Bog nam šalje,
Pa na cilj moramo stići!
