Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

GRUŠKI TERMINAL: Tko ga svojata?

Nova doza tursko-francuske bahatosti

 
 
Najnoviji prozirni promo uradci, koje je tvrtka Dubrovnik International Cruise PortInvestment (DICPI) lansirala u javnost, dodatno kompromitiraju tursko-francuske ulagače koji se, unatoč raskida predugovora, i dalje samoproglašeno nazivaju 'koncesionarom' budućeg Putničkog terminala u Gružu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/09/1460964141_769_velika_gruski-zaljev-naslovna.jpg
…Naš je poslovni plan pozicionirati Dubrovnik kao premium odredište – prvo i najvažnije, dovođenjem luksuznih brodova, a zatim i mijenjanjem profila putnika, s jačim naglaskom na one kojima je Dubrovnik polazišna točka.
…Spremni smo razviti i transformirati Luku Gruž u efikasan, moderan terminal na koji ćemo svi biti ponosni. Istinski se radujemo ovom projektu koji će i službeno započeti za mjesec dana potpisivanjem Ugovora o koncesiji.
To, među ostalim, u PR dvostraničnom uratku, objavljenom u recentnim izdanjima Dubrovačkog vjesnika i DU Lista ovdašnjoj i široj javnost izričito poručuje tvrtka Dubrovnik International Cruise PortInvestment (DICPI) koja se i dalje predstavlja „koncesionarom“ budućeg gruškog Terminala. 
Iza DICPI-ja, znano je, stoji međunarodni konzorcij sastavljen od turskog operatora lukama za kružna putovanja Global Port Holdinga (GPH) i francuskog građevinskog diva BouygueosBatimentInternatinala (BBI).
 
Objavljivanje plaćenih promo litanija nije nikakva posebna novost, sjetimo se samo mnoštva „novih zamaha za Grad“ kojim su javnost proteklih godina zasipali, primjerice, golferi koji se sada Dubrovniku i Hrvatskoj groze arbitražom u SAD-u. No, u konkretnom slučaju, vezanom za Putnički terminal Gruž (PTG) tvrtka DICPI, odnosno njezini tursko-francuski osnivači su objavom teksta naslovljenog „Novi terminal predstavlja rješenje za kruzere u Dubrovniku“ iskazali novu i dodatnu dozu beskrajne bahatosti prema sredini koju tobože žele pretvoriti u tzv. premium destinaciju.
 
Iako smo dosta pisali o megaplanovima vezanim za PTG zaboravne valja podsjetiti kako najvažniji dio sage o tom projektu traje od 15. veljače 2016. do 14. srpnja prošle godine. Do tog roka DICPI nije uspio s Lučkom upravom Dubrovnik (LUD) usuglasiti konačnu verziju ugovora o 40. godišnjoj koncesiji za budući PTG. Tim je slijedom nastupilo automatsko raskidanje predugovora pa je Upravno vijeće LUD-a zaključilo kako više ne postoje uvjeti za nastavak davanja koncesije DICPI-ju, a što se trebalo dogoditi do 9. listopada ove godine.
 
S tim se pravnim posljedicama i činjenicama, međutim, ne slažu u DICPI-ju pa su proteklih dana uz dubrovačke tjednike krenuli i u opsežnu plaćenu kampanju i u tzv. mainstream hrvatskim medijima. Pritom je lako zapaziti kako se ustvari 'nogirani' tursko-francuski investitori spram Dubrovnika i PTG-a, čija gradnja i upravljanje zahtijevaju novi i transparentni natječaj, ponašaju kao da se u protekle dvije godine nije događalo gotovo ništa neobično. Kao da su Hrvatska i Dubrovnik neka vrsta tursko-francuskih vazalnih krajeva iz kojih svakako valja izvući od 350 do 420 milijuna eura prihoda na koliko se procjenjuje vrijednost 40-godišnjeg posla u Gružu.
U rečenim PR uratcima o 'premium destinaciji' DICPI se samoproglašava koncesionarom budućeg PTG-a iako je predugovor raskinut, na službenim web stranicama GPH-a Dubrovnik se već mjesecima 'nosi' kao njihova nova luka ili „must see destination“ koju su početkom ove godine neovlašteno reklamirali i na najvećem  svjetskom kruzerskom sajmu u američkom Miamiju… Povrh svega, u najnovijim prozirnim pokušajima da ovdašnju i širu javnost uvjere kako je DICPI „najbolji partner koji može ponuditi ispravno i efikasno rješenje“ u dubrovačkom kruzerskom poslovanju idu toliko daleko pa se predstavljaju tobože društveno-odgovornom tvrtkom koja u svom poslovanju snažno podržava svoju politiku „Senceof Place“. Drugim riječima, oni „apsolutno razumiju zabrinutost“ Dubrovčana, nove gradske vlasti i Lučke uprave Dubrovnik prema problemima koje donosi prekomjerna kruzerska industrija, te se stoga nude gotovo kao dugoročni spasioci sveukupne turističke budućnosti središta juga Hrvatske.
 
Pritom opet, koje li slučajnosti, ne predstavljaju jasno i nedvosmisleno svoj razvojni projekt s posve transparentnim podacima i rokovima ulaganja „od otprilike 100 milijuna eura“, ne objašnjavaju s kojim su to pojedincima, tvrtkama i institucijama iz Dubrovnika „razmijenili mišljenja i interese“ kako bi se pronašao „najbolji način uključivanja relevantnih partnera u projekt“, ne navode kako su unatoč raskidu predugovora i u kojem svojstvu„završili svu potrebnu dokumentaciju za prijavu za lokacijsku i građevinsku dozvolu“, ne ističu kako su i temeljem kojih propisa „revidirali i implementirali određene izmjene u arhitektonskom rješenju“ Terminala čiji je ishod, podsjećamo, predmet spora s Hrvatskom komorom arhitekata…
Kad krenu tolike PR litanije tada obično dolazi i do brljanja s najosnovnijim činjenicama vezanim za sam projekt. Pa tursko-francuski DICPI  uz spomenute neobjašnjivosti navodi i kako će „omogućiti više od 800 novih radnih mjesta“ tijekom gradnje i njihova upravljanja PTG-om. Sredinom srpnja prošle godine je taj isti DICPI, čim je objavljena vijest o raskidanju predugovora, pompozno objavio kako će „radovi na izgradnji generirat više od 250 radnih mjesta,a kad bude završen, projekt će generirati dodatnih 400-tinjak novih radnih mjesta“?!
 
Doda li se svemu tome i činjenica da tvrtka DICPI svoju tobožnju poslovnu odgovornost spram mogućeg dobivanja koncesije nije obavila na vrijeme, dakle za 17 mjeseci od veljače 2016. do srpnja ove godine, već je to odradila elektroničkom korespondencijom koja – obostrano su usuglasili DICPI i Lučka –  uprava nema pravni učinak – logično je pitati se: postoji li iti jedan racionalni razlog da bi Dubrovčani, nova gradska uprava i novi saziv Upravnog vijeća LUD-a nakon najnovije PR ofanzive eventualno povjerovali u navodno ozbiljne nakane tursko-francuskih ulagača?
 
Ili pak njihovim prozirnim promo uradcima koji ih u slučaju PTG-a dodatno kompromitiraju razotkrivanjem bahate pozlate s biranih riječi o Dubrovniku kao tzv. premium destinaciji. Pri čemu se oznaka – premium – nemojmo se lagati, prije i iznad svega odnosi na silan novac koji će se moći uprihodovati tijekom četiriju decenija na 25000 metara četvornih površine pomorskog dobra u Gružu. Pri čemu iznova valja naglasiti kako je riječ o prostoru na kojemu dopuštena izgrađenost iznosi cijelih 65000 kvadrata. Tu je 'kvaka' s budućim poslovima u Gružu, ostalo spada u sferu loših i krajnje neuvjerljivih promo uradaka.
 

Luka Brailo, http://www.dubrovniknet.hr/kolumna.php?id=55948#.WcY6P8aPKUk

Povezane objave

Uz struju i vodik, u prometni ‘mashup’ valja ubaciti i biometan

hrvatski-fokus

Kina se umiljava Amerikancima

HF

Guraju nam porez na nekretnine

HF

Odlični hrvatski potencijali u geotermiji se konačno počinju realizirati

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više