Da kralj Tomislav vas zaštitio nije… Mi ne trebamo vaše prijateljstvo, Stojte daleko, uza svog sotonu, Začahureni u svom 'regionu', U kojem će vas dostići prokletstvo. Da mržnje nije u vašemu biću, Pred Hrvatim bi na koljena klekli I pokajnički, skrušeno bi rekli: 'Oprostite nam na krvoproliću'. Al' lažna prošlost u laži vas guši I neutažno žeđa naše krvi I nama, što vam pomogosmo prvi Snivate zator u otrovnoj duši. Da Tomislav (Hrvat) vas zaštitio nije Nit bi vas bilo nit se za vas znalo Niti bi vam se ime spominjalo Niti bi bilo Srba ni Srbije. Da Nemanja (Hrvat) vam nije krunu dao, Dvoreći Bizant i Vatikan s njime, Nitko vam ne bi ni znao za ime, Svaki bi trag vam davno iščezao. Kobilić (Hrvat) zalud usmrti sultana, Vi dobivenu izgubiste bitku, Al' prisvajate njeg'vu sablju britku, K'o da je vaša i u vas skovana. Uzalud za vas na frontu Soluna Stepinac (Hrvat-svetac) mnogo proveo je dana, Jer vaša psiha, mržnjom zatrovana, Uzrok je vječnih ratova i buna. Ni jedan susjed zbog vas nema mira, A jednog niste još dobili rata. Dvanaest ste puta pali od Hrvata, A još ste uvijek uzrok svih nemira. Ako broj trinaest zatrepti na zidu, Tad vratit ćete, što ste dosad krali I postat ćete neznatni i mali, K'o mala točka, TEK, na zemljovidu. Žarko Dugandžić