Zamjenik premijera Republike Turske, Hakan Çavuşoğlu boravio je 23. rujna 2017. u posjetu Bošnjacima u bošnjačko-muslimanskom Sarajevu, gradu kojeg lažno nazivaju glavnim gradom podijeljene Bosne i Hercegovine, i još lažnije nazivaju beha multi-kulti gradom. Zašto je došao i što je kazao bratskom bošnjačkom narodu ostaje tajna, jer bratski se razgovori ne iznose u javnost. Zna se da je posjetio grob veleizdajnika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića i još jednom mu zahvalio na ostavljenom amanetu, koji bi trebao biti mjesto ponovnog rađanja genocidno konfesiocidnog Otomanskog Carstva.
Hakan Çavuşoğlu
Doći iz Turske bratskom svom narodu znači da su i dalje spremni milijuni turskih vojnika štititi i braniti braću na europskoj periferiji i krenuti kroz bratsku Bosnu na Beč. A zaštita braće se mora sada pokazati, jer su se neki europski lideri odvažili upoznati europsku i svjetsku javnost o desettisućnoj isilovskoj opasnosti koja prijeti iz Bosne i Hercegovine susjedstvu i Staroj dami. Nisu svi ti isilovci samo bošnjački saveznici iz rata i danas, oni su i pristaše Erdoğanove politike isključivosti i prijezira "nevjernika" u kršćanskoj Europi. Isilovci su i neki psihološki most koji veže Tursku s beha muslimanima, i beha muslimane sa Erdoğanom, ocem svih muslimana.
Stoga Turska doživljava europski ukor beha muslimanima, da prekinu veze s isilovcima i da im otkažu udomljenje i opomenom samoj sebi. Trebalo je stoga žurno doći braći muslimanima u BiH, tamo gdje je muslimanska vlast, u gradove koji su etnički i vjerski čisti muslimanski poput svih turskih gradova, potvrditi tursko-muslimanske veze i odanosti jedni drugima, kako bi se Europi odgovorilo snagom broja dva bratska naroda, koje samo prostor dijeli, a sve drugo je zajedničko, isto. To jedno, od dva naroda, Çavuşoğlu potvrđuje u bosanskom Istanbulu, u Sarajevu, i kaže: "kako su odnosi dviju zemalja historijski utemeljeni kroz zajedničku prošlost", te nadalje dodaje: "Jedan od najvećih prioriteta Turske je prosperitet Bosne i Hercegovine koju podržavamo u svakom obliku napretka uz očuvanje stabilnosti i teritorijalnog integriteta", te još jednom potvrđuje tursko-muslimansko bratstvo: "Turska je uvijek uz BiH". Dakako zna on da je i Bosna i Hercegovina uz Tursku, naravno onaj njen dio koji je pod muslimanskom vlašču.
Imali razlike, stoga u politikama Bakira Izetbegovića i Erdoğana, najomraženijeg suvremenog diktatora u svijetu. Zasigurno da nema. I kome je onda došao u podijeljenu zemlju zamjenik premijera Erdoğanove Turske. Naravno došao je svom narodu, svojoj braći po vjeri, naciji. Došao je Bošnjacima muslimanima, čija je prošlost zajednička u BiH. Znači li to da je i bošnjačka prošlost u Bosni i Hercegovini okupatorska, s elementima genocida i konfesiocida kao i turska? Ako je to tako, a sve više to potvrđuju bosnjačko-turski bratski odnosi njihovih lidera, nije li opravdano postaviti pitanje tko su današnji Bošnjaci u Bosni i Hercegovini, nekadašnjoj turskoj pokrajini.
Može li se jedan beha narod izjednačavati s krvavim i genocidnim okupatorom te u isto vrijeme govoriti o svojoj autohtonosti u Bosni i Hercegovini? Zasigurno da ne može. Izjednačavati se s agresorom i imati zajedničku prošlost na okupiranim beha prostorima, znači da su i današnji novoproglašeni Bošnjaci bili okupatori Bosne i Hercegovine, vojnici Osmanlija. Jesu li onda oni ostatci njihovih u današnjoj Bosni i Hercegovini, koji se nisu uspjeli ili nisu htjeli povući u vrijeme kapitulacije Osmanlija. Pitanja na koja odgovore trebaju dati sami Bošnjaci. Bez odgovora nemoguće je graditi bilo kakvu zajedničku i cjelovitu beha zajednicu.
Dolazak austrijskih državničkih čelnika u Bosnu i Hercegovinu, za razliku od turskih, nikada nije bio nacionalno jednodimenzionalan, posjet samo jednom beha narodu, bilo katolicima ili pravoslavcima. Oni znaju da njihova prošlost u Bosni i Hercegovini nikako nije zajednička sa beha Srbima ili Hrvatima, ali ni s Muslimanima iako su Austrijanci tu zemlju izgradili u 40 godina protektorata više negoli Turska u 500 godina okupacije u danku u krvi.
Bez obzira na istinu da je Austrougarska dobila protektorat nad BiH u pregovorima nakon kapitulacije Osmanlija, a Turska je pregazila svojom genocidnom i konfesiocidnom krvavom čizmom, i pola tisućljeća vršila nezapamćenu prisilnu islamizaciju, Austrijanci ne govore o zajedničkoj prošlosti. Ona i ne može biti zajednička, jer se zna tko je bio tuđinac a tko domaći narod, tko je bio protektor a tko protektiran. No to nije slučaj u tursko-bošnjačkim odnosima. Tu su po tom „neznanju“ prošlosti i jedan i drugi narod bili okupatori, a nemuslimani i neturci žrtve te njihove zajedničke prošlosti. Začuđuje stoga da nitko od bošnjačkih čelnika, bilo politički ili vjerski, oporbenih ili onih na vlasti, nije reagirao i rekao turskom zamjeniku premijera da njihove prošlosti u Bosni i Hercegovine nisu zajedničke. I ne mogu biti zajedničke ako se Bošnjaci predstavljaju autohtonim narodom. Za beha nemuslimane, nebošnjake, turska je prošlost u BiH bila okupacijska, i genocidna i konfesiocidna a autohtoni beha narod bio sužanjski i tu svoju egzistencijalnu prošlost tragično platio dankom u krvi i sa stotinama porušenih crkava i bogomolja na kojima su Osmanlije izgradile džamije i pretvarali ih čak i u konjušnice.
Bošnjačka šutnja na takve izjave turskih čelnika znak je da se svrstavaju na stranu tog okupatora i da je onda i njihova muslimanska prošlost u BiH također bila genocidna i konfesiocidna. A to pak znači da Bošnjaci muslimani nikako nisu niti domaći, niti autohtoni beha narod. To sami potvrđuju priznanjem da im je prošlost zajednička s turskom. To je to "tursko-muslimansko bratstvo", koje ih veže iz okupatorske prošlosti Bosne i Hercegovine i zbog kojeg i dolaze turski čelnici u Sarajevo i na grob ratnog zlocinca Alije Izetbegovića.
Ako u BiH postoji, a eto postoji, tursko-muslimansko bratstvo, ne kažu bošnjačko-tursko, što je znak da Turci ne priznaju Bošnjake kao naciju već ih smatraju Turcima, zašto onda ne bi moglo postajati i srpsko-srbijansko, i hrvatsko-hrvatsko bratstvo u BiH. Ili ako se već pola tisućljeća čuva muslimansko-tursko, odnosno tursko-muslimansko bratstvo u BiH, tko može i s kojim pravom braniti i da Srbi grade rusko-srpsko, a Hrvati, recimo hrvatsko-austrijsko bratstvo. Održavanje i gradnja takvih bratskih zajedništava sa sebi bliskim narodima, Bošnjaci s Turcima, Srbi s Rusijom i Srbijom, Hrvati s Hrvatskom i Europom, znak je provalijske diobe zemlje, veće i dublje negoli se to vidi u njenom raspadajućem stanju. Stoga svaki govor o zajedničkoj Bosni i Hercegovini je najveća laž koju izgovaraju ti političari, i da nije tragično bilo bi smiješno. Zapravo to je i tragično i smiješno.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više