Da mi je još jednom s njima se provozat Vremena se sjećam, koda jučer bilo puno priča raznih o životnoj muci Brkovi mu sijedi i oštri pod nosom nakrivljeni šešir i čokanj u ruci Da mi je još jednom kraj veselog stroja sa njim opet sjesti poslušati koju Iz vrimena starih i ljutoga boja pridodati mogu sada i ja svoju… Podignuta prsta kao da nam prijeti Samo su mu bili obični maniri Podviknut je znao najčešće na baku još jedan natoči malo da me smiri Kad upregne konje prihvati kajase i kandžijom pukne u znak da se kreće Često bi se Cvetko propeo na zadnje znao je da Miško potegnuti ne će Znali su i sami skroz sa njive doći i leniju svaku u našem ataru Prolazi nam život, a s njim običaji tek ostanu slike u albumu staru Da mi je još jednom s njima se provozat opet da se digne oblak od prašine Znam, dida bi reko: zategni kajase čvrsto ih pridrži i ne puštaj sine Podignuta prsta kao da nam prijeti samo su mu bili obični maniri Podviknut je znao najčešće na baku Još jednu natoči malo da me smiri Vladimir Živaljić