Neplanirani noćni sastanak

Sad sam ja na redu za vlast, a ti buš u oporbi

 

 

Taman se gospodin iz državotvorne stranke, trenutno u prisilnoj političkoj mirovini spremao, na počinak, nakon sastancima prenatrpanog dna, uslijed aktualnih događnja, kadli mu zazvoni zvonce na ulaznim vratima. Tko li je to sad? Baš me briga. Zar ne zna doći u pristojno vrijeme. Osim toga postoji telefon, mobitel i ostala sredstva komunikacije.  Taman se uvukao pod pokrivač, a ono nakon urnebesne  zvonjave, žestoko lupanje po vratima, bez prestanka. Prebit ću nekoga, dijete će mi probuditi, a jeva sam je uspavao.

Spusti se stubištem i ljutit otvori vrata, spreman na obračun s noćnim nasilnikom. Kadli ono nekakv dječarac pred njim. Taman je počeo s što je… kadli mu dječaracpruži mobitel i bez riječi, dade se u trk, što su ga noge nosile.

Što je sad ovo? Mobitel, napregne misli, tko, zašto, u ovo doba… Mobitel zazvoni.

Koji li je sad luđak?

Halo! Halo! Javi se kad već gnjaviš u ovo noćno doba.

Htio sam vidjeti da si to ti? A tko bi drugi bio nego, ja. Neću ženu ili dijete pustiti da po noći nekom luđaku otvara vrata.

Što sad izvodiš?

Zaboravljaš kako je to tvoja ideja? Zadnji puta si ti to izveo kad je bilo gusto.

Dobro. Dobro. Govori već jednom.

Ništa je ne ću govoriti. Za jedan sat na starom mjestu.

Ma nema šanse. Jako sam umoran i ne vidim baš nikakav razlog ove noćne strke.

OK! Oćeš da zovem nekog drugog?

Ma ne! Evo dolazim, samo da use obučem

Kakvo oblačenje. Zagrni nekakvu crnu jaknu i nabij šešir na glavu, da te slučajno netko negdje ne prepozna. I još nešto. Donesi nekaj za klopu. Ja ću donijeti pijaču.

Za manje od jedan sat nađu se stari drugovi, ortaci i partneri u Jožinoj kleti, na sjevernom rubu Zagreba. Ključ kao i uvijek bio, na istom mjestu, ispod  treće po redu tegle od vrata u desno.

 

U klijeti je bio mrak. Gospodin K pokuca na tiho na vrata. Otprto ti je, odgovori gospodin M.

Sjedni se tu, na svoje staro mjesto,saslušaj me, pa onda reci svoje.

Što je? Gdje gori?

Gori svuda i svašta je. Ovako više ne može. Unatoč, mojoj čvrstoj odluci da se više ne vraćam u politiku, moram se vratiti, a moraš bogme i ti.

Ništa ja ne moram. Doživio sam prevelike uvrede i poniženja, da bi sad nekoga izvlačio

Kakvo izvlačenje? Mi ćemo ih pustiti da se do otkriju i pokažu svoju nesposobnost i nekompetenciju, a onda se malo pomalo “ušuljati” svaki sa svoje strane, ali više prema sredini i stati u obranu svoje ideologije, bez ideoligije, svojeg svjetonazora, filozofije, strategije i taktike da dođemo do nekadašnjih pozicija u stranci i na vlasti.

Kako to misliš?

Kako god se dogovorimo.

 

Sad sam ja na redu za poziciju u vlasti, a ti budeš opozicija. 

Nema veze. Ionako to ne bu dugo trajalo.

Čuj nemoj me vriješđati. Ja sam se pripremio, između svega ostalog sam naučio  engleski i  to dobro, znaš. Čemu se smiješ.

Ma, ne smijem se. Nego mi je drago. Čuj možemo to i usavršiti.  Možemo razgovarati na engleskom.

Daj se ne pravi važan. Nisam glup, pa da me preveslaš s nekim frazama, u kojima se ja još nisam izvještio.

Ok! Idemo se dogovoriti. Je si li donio kaj za prigristi? Znaš da doma jedem samo zdravu hranu i crni kruh.

Evo, tu ti je pršut, domaći sir iz mojeg kraja, čvarci iz Zagorja i baranjski kulen.

Ja sam donio vino ono koje najviše voliš,  iz preostale zalihe iz “zlatnog doba” kad su me obasipali starim biranim vinima.

Nego, što ti misliš, dokle će ovi rekonfigurirani izdržati?

Neće dugo, jer je glavni partner pokazao zube.

Misliš radi ploče u Jasenovcu.

 

Ma ne, ploča je samo sredstvo. Nešto se sasvim drugo, iza brda valja.

Žao mi je Plenkija. Dobar je on dečko.

Plenki je bio previše popularan. Jest da to nije bio  rejting, kakav sam ja imao, ali bio je dugo znatno viši i bolji nego na drugom brdu.

Povijest se ponavlja i to strelovitom brzinom, gotovo na istovjetan način.

Miču ga oni koji su ga stvorili, baš kao i uvezenog premijera, ali oprosti i tebe.

Više nisam mogao izdržati, gledati sve te gluposti, amatersko kazalište i cirkus, kojemu sam ja kumovao, pa sam se povukao, što nije bilo dobro, za stranku, niti za državu.

Pusti sad to. Što je bilo, bilo je je. I ja sam mislio nikad više. Dosta mi je bilo, štogod napravim nije dobro, podmetali su mi čak i moji, ismijavali me i izmišljali nekakve bedastoće u vezi mene. Pustio sam ih da sami odlučuju o sebi i “kuhaju” se u kaši koju su zakuhali. Međutim, sad je dosta. Sve se raspada, kako kod mojih tako i kod tvojih.

Ja više nemam svojih.

Pa nisi se valjda spetljao s onim ultrašima, koji svoje osobne frustracije žele riješiti preko naroda.

 

Što ti je?

Ja sam mislio da i ti hoćeš maknuti Tita.

Naravno, ali ne na ovakav način, kao i na način koji je napravljen s Titom na Pantovčaku.

Nemoj o tome. To je jedinio ostvareno obećanje.

Nego, da se dogovorimo tko će gore, ja ili ti?

Obojica, pa da najprije “razbijemo” glasove, a poslije se dogovorimo, kad uđemo u drugi krug.

Meni je svejedno. Doduše ti imaš već nekakvo iskustvo, ali mogu ja to savladati.

Iskreno, ja baš ne bih želio ono mjesto na kojem nisam bio, jer je to sad postalo bez veze. Svatko, tko si osigura potporu, naročito vani to može “osvojiti”.

 

Netko od nas dvojice to jednostavno mora uzeti, je l' ti jasno.

OK! Baš je dobar ovaj kulen, a ni čvarci nisu loši. Živjeli!

Je si li bacio mobitel, kaj ti je klinac donsel?

Jesam. Najprije sam ga zgazio, tako da se iz njega ništa ne može očitati i vidjeti, ako ga slučajno netko nađe.

Kažeš netko. Netko je zapravo Nitko, onaj tko ima najveći rejting u državi.

Upravo zbog toga i pristajem na ovaj naš dogovor.

Ta i takva sramota se ne može više trpjeti.

Žao mi je Plenkija.

Kaj ga žališ?

Nije on za žaljenje. Kaj mu je falilo u Bruxelesu?

Htio je pomoći. Znaš ti njega. Htio je i pokazati kako on može ono što nikome dosad nije uspjelo.

Sad se uvjerio kako to nije moguće, barem još neko vrijeme.

Mislim da on jedva čeka da se vrati od kuda je i došao.

Tamo ga cijene i poštuju.

Uskoro će dan. Kako ću se ovakav zamaskiran vratiti doma kroz grad.

Pa nejdi doma. Ja nejdem doma.

Kuda ideš.

To ti neći reći. Možda ovdje prespavam, pa se onda po noći vratim doma.

Dobro o svemu razmisli. Napravi svoju strategiju i taktiku, ja već svoju imam, pa ćemo se usuglasiti.

U međuvremenu se opanjkavamo, gdje god se stigne.

Vrijedi. Samo u granicama normale i pristojnosti.

Kaj je to? Zar to postoji u politici?

Ajd bok!

Ajd zdravo!

Za dom i domovinu!

Uvijek!

 

Nera Krupić