Hrvatski Fokus
Religija

Katalonac utemeljio red mercedarijevaca

Gospe od Otkupljenja ili Otkupiteljica robova

 
 
Suvremenom je čovjeku, naviknutom na stalno traženje i zahtijevanje poštivanja pravde i njegove slobode, čak i onda kada to nedvojbeno ide na štetu slobode drugoga, vjerojatno prilično nerazumljivo i nedovoljno rječito značenje blagdana koji ima naziv Gospa od Otkupljenja ili Otkupiteljica robova, a koji se u Katoličkoj Crkvi slavi 24. rujna. Sloboda se, naime, obično doživljava kao jedna od najvrjednijih datosti modernoga društva, a njezino se eventualno umanjenje ili pokušaj uništavanja čini jednim od najvećih prekršaja današnjice.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/10/bozic_5.jpg
Sam blagdan svoje izvorište ima u davnim vremenima, odnosno neizravno je vezan uz sv. Petra Nolasca, koji je 1218. godine u Barceloni utemeljio red mercedarijevaca, a koji je taj naziv dobio prema punom latinskom imenu – Ordo Beatae Mariae de Mercede, odnosno Red Blažene Djevice Marije od Milosrđa. Mercedarijevci su se od osnutka posvetili otkupljivanju robova i vraćanju njihova dostojanstva, najprije onima koji su pali u ruke Saracenima – Arapima koji su narode Sredozemlja nastojali osvojiti mačem i ognjem i provoditi nasilnu islamizaciju, a kasnije i drugih.
 
Uz tri poznata zavjeta koja obično polažu redovnici – zavjet čistoće, poslušnosti i siromaštva, mercedarijevci su polagali i četvrti, a koji je glasio da će, ukoliko je potrebno, dati i svoj život da bi spasili ili otkupili roba. Sva su svoja nastojanja polagali u zagovor Otkupiteljice robova, a prema dostupnim podatcima kroz svoje su djelovanje tijekom stoljeća na takav način otkupili 70.000 robova. Red je odobrio papa Grgur IX. 1235. god. Oni i danas djeluju u 17 zemalja, ima ih oko 1500, podijeljeni su u 12 provincija i uglavnom djeluju u misijama, a dodani zavjet im je, s iščezavanjem robova, malo modificiran i glasi da su dužni umrijeti za drugoga koji je u opasnosti da odbaci svoju vjeru.
 
Na temelju tolike požrtvovnosti mercedarijevaca i njihova neustrašiva nastojanja pred Saracenima da oslobode i otkupe svoju katoličku braću, kao i pred velikom opasnošću islamizacije Španjolske, a kao izravnija molba i stavljanje pod zaštitu Blaženoj Djevici Mariji, ti su redovnici uveli 1615. god. blagdan Otkupiteljice robova. Njega je pak najprije papa Inocent XI. proširio na cijelu Španjolsku, a kasnije papa Inocent XII. 1696. god. i na cijelu Crkvu. S reformom kalendara 1969. god. taj je blagdan ipak spušten na razinu biskupija, no njegovo je svetkovanje općeg značenja.
 
Jedan je od najvećih naravnih darova, što ih je Bog dao čovjeku, sloboda. O tome je čovječanstvo uvijek bilo duboko uvjereno. Sve socijalne revolucije imale su uvijek kao cilj slobodu, samo što su je i same nemilosrdno gazile, počinivši pri tom u nebo vapijuće zločine. Najveći je neprijatelj slobode čovjek sam jer tko je začetnik ropstva, diktatura svih boja i ideologija, ako ne čovjek? Pa kako onda protumačiti tu proturječnost: da čovjek, boreći se s jedne strane za slobodu, s druge je strane sam ruši i gazi? Tumačimo je čovjekovom sebičnošću, a pogotovo ako se ona pretvori u sustav. Sebičnost je najveći čovjekov neprijatelj jer je najveći neprijatelj njegove slobode. Otkupitelj čovjeka – kako to lijepo izlaže i Ivan Pavao II. u svojoj prvoj enciklici 'Redemptor hominis'- došavši na zemlju da otkupi ljudski rod, kao prvu stvar vratio mu je slobodu. Riječ je o vrlo snažnome dokumentu koji je i nakon četiri desetljeća očuvao nepromijenjenom svoju proročku dimenziju. 
 
U Isusu Kristu otkupitelju čovjek susreće ljubav koja ljubi svakog čovjeka. Ta je istina uvjet za čovjekovu transcendenciju. Bez nje on ne može dostići transcendenciju. Bez nje on ne može dostići ostvarenje do kojeg se dolazi po ljubavi. Kontemplacija ove temeljne istine ima za Ivana Pavla II osobito duboko egzistencijalno-praktično značenje. Naime istina je normativni princip moralnosti te zahtjeva pokoravanje kao jedini prikladan odgovor na njezino spoznavanje. Tako sloboda u ovom kontekstu predstavlja samoostvarenje čovjeka u istini. Ivan Pavao II ovakvom perspektivom nuka postmodernog čovjeka da napusti 'ropski život', koji mu je nametnula racionalistička kultura zatvorivši ga u njegov razum i proizvode, te se prepusti nadi koju mu otvara Isus Krist.
 
Unatoč svim ograničenjima, Crkva naviješta tu istinu koja ne proizlazi od ljudi, nego od Boga. Crkva ne može ostati neosjetljiva na sve ono što služi istinskome dobru čovjeka, a ni ravnodušna na ono što mu prijeti, budući da je njegova sudbina vezana uz Krista. Crkva ne može napustiti čovjeka koji danas, kako se čini, sve više živi u strahu, jer se osjeća u opasnosti od onoga što proizvodi, odnosno od rezultata rada svojih ruku, te još više od rada svojega uma, težnji i svoje volje – istaknuto je u enciklici. Papa Ivan Pavao II govori o problemu zagađivanja, o ratovima, atomskome oružju, o nepravdama, gladi, i nedostatku poštovanja života nerođenih. Pita se čini li ono što se naziva napretkom, život na zemlji čovječnijim, a čovjeka boljim, odnosno duhovno zrelijim, svjesnijim dostojanstva svoje čovječnosti, odgovornijim, otvorenijim za druge, a posebice za potrebite i slabije, te raspoloživijim za pružanje pomoći svima.
 
Stanje suvremenoga čovjeka čini se dalekim od objektivnih potreba moralnoga reda, kao i od potreba pravednosti, a još više od društvene ljubavi – napisao je papa Ivan Pavao II. Čovjek je sve više rob stvari, rob gospodarskih sustava, rob proizvodnje, rob svojih vlastitih proizvoda. Civilizacija isključivo materijalističkoga izgleda osuđuje čovjeka na takvo robovanje. Crkva naviješta istinu koja čini slobodnima, naviješta Evanđelje ljubavi u Kristu Spasitelju koji kaže: „Bez mene ne možete učiniti ništa“. Zbog toga enciklika završava toplim i poniznim pozivom na molitvu. Nadam se – napisao je Ivan Pavao II. – da ćemo zahvaljujući toj molitvi moći primiti Duha Svetoga koji silazi na nas, i na taj način postati Kristovi svjedoci sve do krajnjih granica zemlje, poput onih koji su na Pedesetnicu izišli iz Dvorane posljednje večere u Jeruzalemu.
 

Nives Matijević

Povezane objave

Papa Franjo: Moramo vjerovati Klausu Schwabu!

hrvatski-fokus

Anatema – obrana evanđelja i kazna za krivovjerja

hrvatski-fokus

Obiteljski križni put, 5. postaja

HF

Pod okriljem Krista budi se Hrvatska Pravoslavna Crkva-HPC

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više