Spomen na virovitičke žrtve u ratu za nezaviosnost
U organizaciji Hrvatskog domobrana Virovitica u gradu Virovitici je 5. listopada 2017. godine održan spomen na virovitičke žrtve pale u obrani grada i pobijene nakon njegova pada početkom listopada 1944. godine. Spomenu su nazočili članovi „Udruge žrtve za Hrvatsku“ iz Osijeka. Na stratištima nastalim tih dana u okolici grada su zapaljene svijeća, a pored spomenik na Gradskom groblju je položen Vijenaca gdje je predsjednik Hrvatskog domobrana Virovitica Vlatko Ljubičić pročitao prigodan govor:
„U ime Hrvatskog domobrana Virovitica pozdravljam sve sudionike spomena na žrtve prigodom obrane i pada grada Virovitice 4. i 5. listopada 1944. godine. Drago nam je da su danas s nama u Virovitici i naše kolege iz 'Udruge žrtve za Hrvatsku' iz Osijeka na čelu s predsjednikom ove udruge g. Josipom Zlatarićem. Posebno nam je drago da je s nama na ovom spomenu g. Dragutin Hanak iz Osijeka, sin 'djelatnog častničkog namjesnika' Mirka Hanka koji stradao u ovoj virovitičkog tragediji. Prema Draginom saznanju njegov otac je pokopan u jednoj od dvije masovne grobnice na virovitičkom Gradskom groblju. Komunistički direktori koji su nakon rata upravljali grobljem uništili su ove masovnu grobnicu. Na ovom Gradskom groblju je postojalo i „Groblje heroja“ na kojem su za vrijeme Hrvatskog rata za nezavisnost 1941.-1945. pokapani poginuli hrvatski vojnici. Ovo groblje kao i groblja hrvatske vojske u drugim mjestima naše Domovine Titova komunistička vlast je nemilosrdno i proračunato uništila da bi hrvatskom vojniku zatrla svaki trag dostojanstva. Ovo je jedinstven slučaj u hrvatskoj povijesti da je neka okupatorska vlast uništavala hrvatska vojnička groblja. Ovo je ujedno i dokaz da povijesni razvoj ne ide nužno naprijed nego da može ići i natrag.
Hrvatski rat za nezavisnost 1941.-1945. je bio rat kojeg nije izazvao hrvatski narod nego je narodu bio nametnut. U velikosrpskoj državi stvorenoj 1918. godine pod pokroviteljstvom pobjednika Prvog svjetskog rata koju je srpski kralj i diktator Aleksandar Karađorđević nazvao Kraljevina Jugoslavija, tisućugodišnji hrvatski državotvorni narod je dobio ropski status srpskog plemena, a pod maskom jugoslavenstva bio je osuđen na nestanak. Kraljevina Jugoslavija ipak nije uspjela slomiti volju hrvatskog naroda za slobodom i vlastitom nezavisnom državom. Ova umjetna posve korumpirana država održavala se diktaturom i nasiljem beogradskih režima. Kad su 1941. godine korumpirani i umišljeni srpski političari i oficiri potplaćeni od svojih inozemnih pokrovitelja izveli vojni prevrat da bi izazvali rat s njemačkim carstvom, bilo je svima jasno da hrvatski narod neće slijediti svoje beogradske tamničare niti prolijevati krv za svoju vlastitu tamnicu.
Hrvatski narod je krenuo vlastitim putem, putem prema svojoj slobodi i državi, počeo je Hrvatski rat za nezavisnost. Korumpirani političari, agenti i sluge stranih pokrovitelja poput Josipa Broza Tita nisu imali drugog izbora nego slijediti politiku svojih stranih naredbodavaca. Da bi opravdali sebe i svoju politiku počeli su uz podršku svojih stranih pokrovitelja i hrvatskih neprijatelja proizvoditi crne legende o hrvatskoj vojsci i hrvatskoj državi. Ove crne legende su se množile i rasle skupa s jačanjem ovih hrvatskih neprijatelja i njihovih apetita da jednom zauvijek slome i unište hrvatski narod i državu. U toj svojoj lakomosti i pokvarenosti izgubili su svaku mjeru, a crne legende koje su natovarili na leđa hrvatskoj vojsci i državi govore sve o njihovim zločinačkim namjerama i djelima. Usporedimo li naredbe zapovjednika Zapovjedništva posade Virovitica, pukovnika hrvatske vojske Zdenak Begić, u odnosu na postupke zapovjednika Titove vojske kad su titovci zauzeli Viroviticu, uvjerit ćemo se u moralnu uzvišenost i veće vojničko dostojanstvo hrvatskih časnika u odnosu na oficire Titove vojske.
U Proglasu Zapovjedništva posade Virovitica, br.258. – dana 18. rujna 1944. kojeg potpisao pukovnik Begić stoji da Hrvatske oružane snage u Virovitici imaju u uskoj suradnji s građanstvom uspostaviti i očuvati red i poredak u gradu 'na temelju pravde, čovječnosti i razumne primjene zakona i propisa'. Pukovnik Begić kao zapovjednik naglašava da se u političkom pogledu imaju 'razlikovati samo osobe, koje su za Državu Hrvatsku od onih, koji su protiv Države Hrvatske, bez obzira ne vjeru, shvaćanja i uvjerenja'. Onima koji su odgojeni na crnim legendama o hrvatskoj vojsci može zvučati nevjerojatno kad pukovnik Begić u svom proglasu kao Zapovjednik posade Virovitica naređuje: 'Svatko je dužan poštivati zakone i odredbe mjestnih vlasti te, poštivati osobnu čast i svetinju doma svakoga gradjenina.' Za razliku od hrvatskog pukovnika Begića, nakon pada Virovitice u ruke Titove vojske 5. listopada 1944. godine, titovci su se hvalili svojim ubijanjima i strijeljanima. Na taj način su huškali svoje drugove na nova ubijanja i strijeljanja: Titoističke „Vijesti“od 11. listopada 1944. godine u broju 130 pišu sljedeće:
'Neprijatelj – ustaše i domobrani – je imao 500 mrtvih vojnika i oficira, a 400 ih je zarobljeno … U borbama je ubijeno 500 neprijateljskih vojnika, 400 ih je pogubljeno.' Ovako su se Titovi komunisti hvalili svojim ubijanjem ratnih zarobljenika.
Stvarna usporedba postupaka hrvatskih časnika i hrvatske vojske s postupcima Titove vojske pokazuje moralnu uzvišenost i veće vojničko dostojanstvo hrvatske vojske u odnosu na ponašanje njenih neprijatelja. Titovci su Viroviticu okružili gubilištima na kojima su strijeljali ne samo hrvatske vojnike nego i civile, na njima su pobili i ranjene hrvatske vojnike.
Hrvatski narod i današnja hrvatska država Republika Hrvatska neće uspjeti naći svoj put naprijed sve dok ne odbaci korumpiranu politiku stranih agenata i njihovih stranih naredbodavaca koji slijede Titov put politike protiv hrvatskog naroda. Titovi zločini su na kraju Hrvatskog rata za nezavisnost dobili razmjere genocida. Ako današnji branitelji i političari misle da će svoje dostojanstvo postići ograđujući se od onih koji su se prije njih ginuli za hrvatsku državnu nezavisnost, gadno se varaju. Dok vojnici pali u Hrvatskom ratu za nezavisnost ne dobiju svoje dostojanstvo, neće ga moći uživati ni branitelji Domovinskog oslobodilačkog rata, sve do tada hrvatski narod neće biti slobodan, sve do tada hrvatska država neće napredovat. Hvala Vam na strpljenju!“
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više