Ivana Zovko Kolar je pogriešila ili to namjerno učinila, da površni čitatelji prihvate proizvoljne i ničim utemeljene ocjene
»REAGIRANJE
Pisma čitatelja
Poštovani uredniče i, ako objavite, čitateljstvo.
Pozorno pročitajte i proanalizirajte članak: „Ivo Josipović i Milan Bandić planiraju uništiti partiju…“, autorice Ivane Zovko Kolar, na stranici 4. tjednika od 29. rujna 2017.
Teško mogu povjerovati da Ivana Zovko Kolar doista misli što je napisala u narečenom članku. Ili još gore da je taj članak rezultat istinske rasčlanbe, jer poglavito u pisanju vanjske politike se ne potkradaju zaletavanja niti takve grješke. Ne ću navoditi niti dio teksta, već ću se kratko osvrnuti na sadržaj, tek prvog odlomka. Tu autorica zaključuje da je SPD-ova odluka da odu u oporbu zrela politička odluka vodstva. Da je doista tako imalo bi smisla vjerovati da u nastavku nije navela neka istraživanja javnoga mišljenja. Ipak, ne smie si dopustiti luksuz konteksta zbivanja, kao i proteklog vremena i funkcija koje su pojedine osobe, ovaj puta iz Njemačke, obnašale. Da je pobijedio SPD, to bi na neki način za Njemačku bio kontinuitet politike Angele Merkel, a ne nešto drugo, osobito ne suprotno.
Dakle SPD-ova politička zrelost (odlukom odlaska u oporbu) je puko bacanje prašine u oči biračkom tielu Njemačke, a ovakvi komentari, osobito sukladni komentarima svih ostalih medija, koji su sliepo podržavali politiku Merkel kroz cieli njezin mandat. Jedini koji su u Njemačkoj javno i jasno dali do znanja suludoj politici su AfD-ovci. Zašto je tako? Svi drugi su podržavali Merkel pa i iz Bruxellesa, gdje je uostalom njemački predstavnik bio čelnik SPD-a. Zato je važno prepoznati kontekst zbivanja i vremena.
Dok je AfD bila stranka bez izgleda za značajniji broj mandata, s njima se moglo obračunavati na razini incidentne grupe. Kako su njihovi izgledi postajali ozbiljniji, trebalo je poduzeti ozbiljnije korake da ih se onemogući (imobilizira), a pri tome netko iz velikih stranaka profitira za ovaj i sljedeći ciklus izbora. AfD ne će biti u prilici voditi nikakav odbor, što im znatno umanjuje važnost i manevarski prostor u Bundestagu. Bit će svedeni na grupu koja ne će moći učiniti ništa, a tijekom mandata njihovo biračko tijelo, koje još uvijek nije dovoljno postojano bi se moglo osuti, poglavito budu li u svojim redovima imali nekog „Pernara“.
Dakle, SPD je onemogućio oporbu i Kancelarki poklonio dio oporbenog prostora. Od Njemačke možemo očekivati kontinuitet politike uz zdušnu potporu oporbe. Sličnosti SDP-a i SPD-a su ista slova u nazivu, istaknuta socijaldemokracija, koje se niti jedna stranka ne drži, već su okrenuti vlastitom opstanku u parlamentu. Njihovo djelovanje je gotovo identično i svodi se na liberalizam prema centrima moći i akumulaciji kapitala. Socijalu i demokraciju imaju samo kao ures.
Dakle, autorica je pogriešila ili to namjerno učinila, da površni čitatelji prihvate proizvoljne i ničim utemeljene ocjene, prihvate kao činjenice. Bilo koje od toga da je točno, nije dobro. Zato liepo molim da, ima li kakve spoznaje koje nisu u članku, autorica iznese. U suprotnom vrieme će pokazati da je moja tvrdnja da se SPD povukao u oporbu, manevar kojim, dogovorno, Merkel kontrolira koalicijsku većinu (kakva god bila) i oporbu preko SPD-a.
Zlatko Janković, Sesvete«
Moje pismo, kako pogađate nije objavljeno.
Utječem se uredniku, da u Hrvatskom fokusu objavi moju reakciju, a kako bi čitatelj mogao znati, navodim dio članka (u cielosti sa svim pravopisnim i inim grješkama) na koji se odnosi moj osvrt: „Dok njemački socijaldemokrati, nakon najgoreg izbornog rezultata u poslijeratnoj povijesti, isključuju svaku mogućnost nastavka tzv. velike koalicije s demokršćanima, te najavljuju odlazak u oporbu kako bi izbjegli potpunu propast i nestajanje socijaldemokratskih ideja (loš izborni rezultat ukazuje na jasan signal birača da im je mjesto u oporbi, tim više što u Bundestag ulazi ekstremistički AfD, op.a.), socijaldemokracija u Hrvatskoj očito prati trendove Zapada. S tom razlikom, što borba oko pitanja identiteta u većoj mjeri još uvijek nije stigla na naše prostore, jer se ovdje glavne rasprave još uvijek vode oko Drugog svjetskog rata, pa ljevica fokus borbe stavlja na obranu ideološke pozicije koja svoje korijene ima u nekim prošlim vremenima.“
Zlatko Janković