Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Samoodređenje ne znači odcjepljenje

Svi narodi imaju pravo na samoodređenje

 
 
Je li zamislivo odcjepljenje Bavarske od Njemačke? Bi li, kada bi vlada Slobodne Države Bavarske proglasila neovisnost, njemačka vlada na jug poslala tenkove? U mnogim se državama u kojima postoje narodi, regije, savezne države s izraženom vlastitom sviješću i velikom ljubavlju prema slobodi takva pitanja ne postavljaju tek od katalonskog referenduma o neovisnosti. Ljubav prema slobodi? Da, radi se i o tome. Ali sloboda za pojedine etničke skupine ne znači ujedno i pravo na vlastitu državu. Slobodu može omogućiti i državni savez. To je, u konačnici, i njegova svrha.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/10/catalan-national-day-lgr.jpg
Nedvojbeno je da svi narodi imaju pravo na samoodređenje. Već se u Povelji Ujedinjenih naroda spominje 'načelo ravnopravnosti i samoodređenja naroda'. U obama paktima UN-a o ljudskim pravima iz 1966. odmah na početku stoji da na temelju prava na samoodređenje svi narodi slobodno odlučuju o svom političkom statusu i slobodno kreiraju svoj gospodarski, društveni i kulturni razvoj.“ Međutim, pravo na secesiju, na odcjepljenje od postojeće države, priznaje se u samo ekstremnim iznimnim slučajevima jer je nepovredivost država temelj međunarodne zajednice. Stoga svaka država u načelu ima pravo suprotstaviti se separatističkim nastojanjima unutar vlastitih granica. Tu španjolski ustav čak izričito predviđa da središnja vlast može jednu autonomnu regiju poput Katalonije pozvati na „prisilno ispunjavanje“ njenih obveza ako njeno ponašanje predstavlja teško kršenje općeg interesa Španjolske“.
 
Prava naroda
 
Ali obveze ima i savezna država. U jednoj poznatoj rezoluciji Opće skupštine UN-a iz 1970., Deklaraciji o prijateljskim odnosima, stoji da se pravo na samoodređenje ne smije tumačiti kao ohrabrenje na narušavanje teritorijalne cjelovitosti suverenih država. Ali to vrijedi samo za države koje su se vodile načelom samoodređenja i stoga imaju vladu koja predstavlja čitavo stanovništvo. Iz toga je izveden zaključak da je u i iznimnim slučajevima pravo na odcjepljenje od državnog saveza moguće kada jedan narod ili narodna skupina prestane biti zastupljen ili bude čak potlačen. Prema tome, državama bi trebalo biti u interesu da dobro postupaju prema narodnim skupinama koje žive na njihovom teritoriju. Pravo na samoodređenje manifestira se u učinkovitoj zaštiti naroda u jednoj državi. Riječ je o zaštiti manjina, a po mogućnosti i autonomiji. Tek u slučaju teške diskriminacije, nasilnog tlačenja može se govoriti o pravu na odcjepljenje.
 
No ni ono nema nikakvu vrijednost bez potpore izvana jer u konačnici o nastanku nove države odlučuje međunarodna zajednica, na način da je prizna ili ne prizna. Posljednja država koja se tako raspala bila je Jugoslavija. Na Kosovu, nekadašnjoj srpskoj pokrajini, Albanci su bili izloženi teškom tlačenju, što je u konačnici dovelo do nasilne „humanitarne intervencije“ Natoa i do međunarodnog priznanja ne samo bivših jugoslavenske republike, već i Kosova. U Španjolskoj ne može biti riječi ni o takvom podčinjavanju Katalonije, niti (zbog toga) trenutno postoje ikakvi izgledi za to da bi druge zemlje priznale takvo odcjepljenje.
 
Jasno je da se može zastupati stav da se ne može zaustaviti one koje žele otići. Istina je i to da se lojalnost zajedničkoj državi ne može nametnuti nasilno. Ali isto tako, jedna liberalna država ne može tolerirati dugotrajno kršenje prava. Ako Ustavni sud neki referendum ili čak samo neko okupljanje proglasi protuzakonitim, onda se to mora poštivati jer bi u suprotnom nepoštivanje odluke suda moglo poslužiti kao primjer i pravna država bi se našla u opasnosti. No jasno je da svaka regija, svaka savezna država sa središnjom vlašću može pregovarati o većim pravima. A svaka savezna vlada ima obvezu interno samoodređenje „njenih“ naroda shvaćati ozbiljno.
 
Međutim, bolna je istina i to da je malo koji pokret za neovisnost svoje ciljeve ostvario bez nasilja. Stoga je sada važno ići putem prava. Za to je potrebno da se uključi i Bruxelles. Kada bi podržala separatiste, EU bi, kao i EU regija, uzdrmao mnoge zemlje, ne samo Španjolsku. Bruxelles mora voditi računa o tome kako Madrid postupa prema svojim građanima, imajući u vidu i druge zemlje. Katalonija ne može proglasiti neovisnost o pravu, a Madrid ne može nametati jedinstvo po svaku cijenu.
 

Reinhard Müller, F.A.Z., Njemačka

Povezane objave

Odnosi između Izraela i Irana

hrvatski-fokus

Novi armenski veleposlanik u Hrvatskoj

HF

GLOBLIZACIJSKI FAŠIZAM – Fauci protiv rukovanja, ali ne i protiv seksa sa strancima

hrvatski-fokus

Trabunjanje o Trumpu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više