Svjetski dan hrane – 16. listopada

Svjedoci smo najvećih pokreta ljudi od Drugoga svjetskog rata

Svjetski dan hrane utemeljile su države članice UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) na 20. konferenciji održanoj u studenome 1979. Odabrani datum 16. listopada je obljetnica osnutka Organizacije za hranu i poljoprivredu 1945. godine. Svjetski dan hrane obilježava se svake godine u više od 150 država svijeta. Ovogodišnja tema odabrana je prvenstveno zbog sve većih i učestalijih (e)migracija ljudi: „Promijenimo budućnost migracije. Ulažimo u prehrambenu sigurnost i ruralni razvoj.“

Svijet je u pokretu. Sve više i više ljudi prisiljeno je napustiti svoje domove i svoju domovinu. Od razdoblja Drugog svjetskog rata nismo se susreli s (e)migracijom tako golemih razmjera. I danas su ljudi prisiljeni napustiti svoje domove i domovinu zbog ratnih sukoba i političke nestabilnosti i/ili represije. Drugi mogući uzrok (e)migracija ljudi jesu glad, siromaštvo i sve izraženije klimatske promjene s ektremnim vremenskim prilikama odnosno nepogodama. Veliki ili čak golemi pokreti tj. migracije ljudi danas za sve predstavljaju isto tako velike i složene izazove što zahtijeva djelovanje na globalnoj razini.

Mnogi (e)migranti dolaze u države u razvoju čime se stvaraju određene napetosti jer su u tim zemljama resursi već bitno smanjeni. Ipak, većina ljudi, njih oko 763 milijuna seli se više unutar svoje države nego izvan nje. Samo 2015. oko 244 milijuna ljudi bilo je u pokretu tj. emigrirali su izvan svojih država, što je čak 40% više u odnosu na 2000. godinu. Unutar granica svojih matičnih država 2013. ukupno se preselilo tj. migriralo oko 763 milijuna ljudi. Otprilike jedna trećina svih (e)migranata je u dobi između 15 i 34 godine, a gotovo polovinu čine žene. Većina migranata /emigranata dolazi iz ruralnih područja (njih više od 75 %) koja se ubrajaju u svjetski siromašna područja koja su prehrambeno vrlo nesigurna a najviše su ovisna o poljoprivredi i iskorištavanju prirodnih dobara (resursa). Većina emigranata potječe iz Srednjeg istoka i Sjeverne Afrike te iz Središnje Azije, Južne Amerike i Istočne Europe.

Prema objavljenim podatcima, 2015. diljem svijeta na prisilnu (e)migraciju bilo je prisiljeno oko 65,3 milijuna ljudi, prvenstveno zbog sukoba i progona, uključujući i više od 21 milijuna izbjeglica, 3 milijuna tražitelja azila i više od 40 milijuna interno raseljenih osoba (raseljene osobe koje su ostale u matičnim zemljama). Četvrtina svih izbjeglica na globalnoj razini nalazi se samo u tri države, a to su Turska, Libanon i Pakistan. Godine 2015. više od 19 milijuna ljudi raseljeno je interno zbog prirodnih nepogoda. U razdoblji između 2008. i 2015. prosječno je godišnje raseljeno 26,4 milijuna ljudi zbog klimatskih ili vremenskih nepogoda.

Budući da najveći broj emigranata (3/4) dolazi iz ekstremnog siromaštva gdje se njihov opstanak temelji na poljoprivrednoj proizvodnji i/ili drugim aktivnostima u ruralnim područjima iz kojeg dolaze, potrebno je u prvom redu stvoriti uvjete koji će ljudima, osobito mladima, omogućiti ostanak u njihovim selima i domovima gdje će se osjećati sigurno i imati redovite izvore prihoda za život. Upravo je to najvažnija sastavnica bilo kojeg plana za rješavanje izazova (e)migracije. Ruralnom stanovništvu, osobito mladima, treba stvoriti uvjete za ostanak i opstanak u ruralnim zajednicama te osim ratarske proizvodnje i uz nju vezan uzgoj muznih krava ili peradi na primjer, treba poticati razvoj poduzetništva. Na ovaj način može se pridonijeti porastu prehrambene sigurnosti i stalnih izvora prihoda za život, bolje korištenje socijalne zaštite, smanjenju sukoba zbog korištenja prirodnih bogatstava/resursa te rješavanju problema vezanih uz degradaciju okoliša i klimatskih promjena. U svemu može pomoći, tvrdi FAO, međunarodna zajednica i ulaganja u ruralni razvoj čime se ujedno može i (is)koristiti potencijal (e)migracije, a to bi trebao biti temelj dugoročnog oporavka kao i inkluzivnog rasta i održivog razvoja raseljenih zajednica i zajednica domaćina.

Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) surađuje s vladama, agencijama Ujedinjenih naroda, privatnim sektorom, civilnim društvom i lokalnim zajednicama kako bi dobila potpuni uvid u (e)migracijske tijekove te potiče izgradnju kapaciteta zemalja za rješavanje (e)migracije kroz svoje politike ruralnog razvoja. „Migracija je dio procesa razvoja jer ekonomije prolaze kroz strukturnu transformaciju i ljudi traže bolje mogućnosti zapošljavanja u matičnoj zemlji ili izvan. Izazov je rješavanje strukturnih pokretača golemih preseljenja ljudi kako bi migracija bila sigurna, uredna i redovita. Na taj način migracija može doprinijeti gospodarskom rastu i poboljšanju prehrambene sigurnosti i ruralnih izvora prihoda za život, čime se unaprjeđuje napredak zemalja u postizanju Ciljeva održivog razvoja“ (UN Sustainable Development Goals/SDG), a cilj SDG-2 je ostvariti FAO-ov plan „Zero Hunger“ tj. „Nula gladi“ ili još bolje, „Bez gladi“ do 2030. godine.

Pravo na hranu je temeljno ljudsko pravo

A danas u svijetu gladuje oko 800 milijuna ljudi iako se na globalnoj razini proizvodi dovoljno hrane za sve ljude. Čak 80 % ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu živi u ruralnim područjima i ovisno je isključivo o poljoprivrednoj proizvodnji. Zbog gladi godišnje umire više ljudi nego od malarije, tuberkuloze i AIDS-a zajedno. Oko 45 % dojenačkih smrti povezano je s neishranjenosti. Istovremeno, 1,9 milijardi ljudi, što je više od četvrtine svjetske populacije, ubraja se u kategoriju pretilih (gojaznih). A gotovo trećina proizvedene hrane se gubi ili baca. Prema procjeni do 2050. svijet će morati proizvoditi 60% više hrane, a ni jedan sektor nije toliko osjetljiv na klimatske promjene kao poljoprivreda. (Izvor: Organizacija za hranu i poljoprivredu / FAO)

A za kraj još jedna važna vijest: istog datuma, 16. listopada obilježava se diljem svijeta i Međunarodni dan akcije za prehrambenu suverenost ljudi i protiv transnacionalnih korporacija. „La Via Campesina,“ međunarodna organizacija koja se zalaže i bori za prava svih seljaka i malih poljoprivrednih proizvođača, nastavlja svoju borbu obilježavanjem ovog Međunarodnog dana za prestanak korporativne kontrole naše hrane i pravnog nekažnjavanja korporacija čija djelovanja uzrokuju nesagledive posljedice za sve ljude i okoliš. „La Via Campesina“ podiže svoj stijeg za prehrambenu suverenost i agrarnu reformu na temelju seljačke agroekološke proizvodnje kao garancije zdrave hrane i dostojanstva svakog čovjeka. Tom prigodom, 16. listopada „LaVia Campesina“ službeno će objaviti novu publikaciju pod nazivom: „Borba La Via Campesine za agrarnu reformu i u obranu života, zemlje i teritorija.“ 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.