Hrvatski Fokus
Znanost

Nova pošast prijeti poljoprivrednicima

Kukuruz je najomiljenija hrana gusjenice jesenske sovice

 
 
Godinu 2017. mnogi će poljoprivrednici vjerojatno pamtiti dugi niz godina ne samo zbog dugotrajne suše i visokih temperatura, požara, obilnih oborina, tuče i orkanskih vjetrova, nego i zbog sve prisutnijih problema u poljoprivrednoj proizvodnji. Nažalost, čovjek je glavni krivac za brojne nastale probleme koji se sve brže i sve više šire diljem svijeta i u značajnoj mjeri ugrožavaju prehrambenu sigurnost. Kao što sam pisala, poljoprivredni proizvođači diljem SAD-a, osobito uzgajivači soje, ove godine proživjeli su pravu katastrofu uzrokovanu herbicidom dikamba (HF br. 384., 29. 9. 2017.) čije se nesagledive posljedice, osobito one financijske, još uvijek utvrđuju.  
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/10/fall_armyworm07.JPG
Noćni leptir stigao iz Amerike
 
Istovremeno, poljoprivrednici diljem sub-Saharske Afrike suočeni su s jednom drugom pošasti koju uzrokuje „američki uljez“ tj. jedna vrsta noćnog leptira. Radi se o vrsti noćnog leptira iz porodice sovica (lat. Noctuidae) koja ima više od 25.000 vrsta. Naziv ovog noćnog leptira je jesenska sovica, lat. Spodoptera frugiperda. Znanstveno ime „frugiperda“ potječe od prehrambenih navika gusjenice jesenske sovice – na latinskome ovaj naziv znači „izgubljeni plod“ jer najezda gusjenica može u potpunosti uništiti godišnji urod.   
 
Domovina jesenske sovice je područje istočne i središnje Sjeverne Amerike te Južna Amerika, odnosno tropska i subtropska područja zapadne hemisfere – od SAD-a do Argentine. No, u SAD-u uspješno može prezimiti samo u području južne Floride i južnog Teksasa, a tijekom sezone ovog štetnika nalazimo u svim američkim državama istočno od Stjenjaka (Rocky Mountains) koji dopire sve do južnog područja Kanade. Gusjenice jesenske sovice migriraju na nova hranilišta isključivo noću kada je hladnije pa njihov „napad“ često ostaje neprimjećen. 
 
Međutim, u siječnju 2016. ovaj štetnik (S. frugiperda) prvi puta je uočen u Nigeriji, na kontinentu Afrike, a godinu dana kasnije (siječanj 2017.) već je registriran na području Južne Afrike i to na velikim površinama kukuruza odakle se proširio u područje Istočne Afrike a odatle se brzo širi na sjever. Do sada je ova invazivna strana vrsta štetnika potvrđena u 20 afričkih država. Odrasle jedinke noćnog leptira jesenske sovice odlični su i izdržljivi letači pa noću prelete i do 100 km. Stoga nije čudno da je već primijećen i u Etiopiji. Smatra se da je jesenska sovica u obliku jajašaca došla u Afriku pošiljkom ili pošiljkama kukuruza iz SAD-a. Je li infestacija kukuruza bila slučajna ili namjerna, to nikada ne ćemo saznati. No, William Engdahl u svojoj knjizi „Sjeme uništenja – Geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo“ napisao je slijedeće: „Južna Afrika posjeduje jedno od najplodnijih tla na svijetu, s obiljem vode i blagom klimom. Agrokompanijama poput Monsanta i Cargilla išla je slina na usta od pomisli da bi svojim načinom industrijske poljoprivrede i uzgoja genetski modificiranih kultura mogle eksploatirati taj potencijal. Na putu im je stajalo samo nekoliko desetaka milijuna siromašnih stanovnika Afrike.“  
 
Golemo područje sub-Saharske Afrike naročito je osjetljivo i ranjivo na invazivne strane vrste budući je ovo područje visoko ovisno upravo o poljoprivrednoj proizvodnji. Naime, gusjenice jesenske sovice hrane se na više od 80 vrsta različitih biljaka, ali prvenstvo uvijek daju kukuruzu – to im je najomiljenija hrana. Kada pojedu kukuruz, tada napadaju ostale biljne vrste na njihovom jelovniku. Osim kukuruza, gusjenice jesenske sovice predstavljaju opasnost i za druge poljoprivredne kulture kao što su sirak, proso, riža, šećerna trska i dr., zatim povrće (osobito vole rajčicu). Poznato je da na oba Američka kontinenta gusjenice jesenske sovice mogu nanijeti štete i u nasadima jabuka, jagoda, naranči, grožđa, bresaka, papaja i dr. a napadaju i neke vrste cvijeća. Prehrana više od 208 milijuna ljudi koji žive u sub-Saharskom području značajno je ovisna o kukuruzu, pa ovaj američki invazivni štetnik predstavlja golemu opasnost zbog pojave nestašice hrane i gladi.
 
Prema izvješću stručnjaka, ovaj štetnik u području sub-Saharske Afrike do sada je opustošio oko 300.000 hektara poljoprivrednih površina – pretežito polja kukuruza. O pojavi i širenju jesenske sovice u Južnoj Africi te afričkim kontinentom pisao je BBC (BBC News, 6. veljače 2017.) upozoravajući da će ovaj štetnik ugroziti afričke farmere, proizvodnju hrane a time i opstanak ljudi u ruralnim zajednicama.
 
„Financial Times“ također 28. travnja 2017. objavljuje članak o nesagledivim posljedicama širenja jesenske sovice afričkim kontinentom. Roger Day (Centre for Agriculture and Biosciences International) tom je prigodom za „Financial Times“ procijenio da će ovaj štetnik prouzročiti golemu štetu u slijedećih 12 mjeseci te vrlo tešku prehrambenu krizu, a ukupna šteta samo u uzgoju kukuruza procijenjena je tada na oko 3 milijarde US dolara.
 
Gusjenice jesenske sovice kao i odrasle jedinke nemaju prirodnih neprijatelja u Africi, a ženka odrasle jesenske sovice tijekom svojeg kratkog života (14 dana) može položiti i do 2.000 jajašaca. „Eliminacija, odnosno iskorjenjivanje ovog štetnika gotovo je nemoguće,“ tvrdi Boddupalli Prasanna, direktor Međunarodnog centra za unaprjeđenje kukuruza i pšenice (španjolski akronim je CIMMYT; ovu međunarodnu organizaciju 1966. osnovala je meksička Vlada zajedno sa Zakladom Rockefeller) te dodaje: „S. frugiperda je mnogo veći i ozbiljniji štetnik od svih ostalih jer se ne može iskorijeniti. Nažalost, nema mnogo opcija – borba protiv jesenske sovice je ograničena, a troškovi su enormni.“
 
Michael Otiwi, istraživač iz Ugande (Uganda's National Agricultural Research Organization) izjavio je kako su afrički poljoprivrednici očajni jer je ovaj štetni kukac otporan na većinu insekticida: „Količina utrošenog insekticida sada se udvostručila pa i utrostručila, i to sada već ugrožava okoliš ali i zdravstvenu sigurnost potrošača.“ „Financial Times“ u svojem članku navodi kako UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) u izvješću o pojavi i širenju jesenske sovice afričkim kontinentom ističe slijedeće upozorenje: „Infestacija usjeva u pravilu je velika – 80 % a u nekim područjima i do 100 %. …. Vjerojatno će se proširiti u Europu preko Mediteranskog bazena te u Aziju preko Srednjeg istoka.“   
 
A sada dolazimo do onog najvažnijeg – zbog pojave i naglog širenja američkog štetnika afričkim kontinentom, na afričke države sada se vrši snažan pritisak za odobrenje uzgoja genetski modificiranog kukuruza otpornog na pojedine štetnike kukuruza. Radi se o tzv. Bt-kukuruzu. Naime, određeni štetnici nanose manje ili veće štete u uzgoju kukuruza. Stoga su američki znanstvenici, odnosno biotehnolozi odlučili „stati na kraj“ američkom štetniku kukuruza – kukuruznom moljcu (lat. Ostrinia nubilalis) te su metodama genetskog inženjeringa iz jedne vste mikroorganizma tla (lat. Bacillus thuringiensis soj Kurstaki) u kukuruz kao i u neke druge vrste (lucerna, patliđan, rajčica, salata, kelj, suncokret, soja, riža, krumpir, pamuk) prenijeli gen koji kodira proizvodnju bjelančevine s insekticidnim učinkom na štetnike iz reda Lepidoptera (leptiri).
 
Ličinke i gusjenice leptira štetnika koje se hrane na Bt-kukuruzu tako se truju i ugibaju. Međutim, već je godinama poznato da Bt-kukuruz kao i druge Bt-kulture uzrokuju određene značajne probleme u okolišu te imaju štetne učinke na korisne kukce, osobito oprašivače kao što je pčela. Nekima je vjerojatno poznat skandal s Bt-kukuruzom poznatim pod nazivom „StarLink“ (sadrži toksičnu podvrstu Bt-bjelančevine Cry9C) koji se ilegalno našao u humanom prehrambenom lancu. Danas postoji na tržištu više vrsta Bt-kukuruza, a jedna od njih je Bt-kukuruz koji eksprimira bjelančevinu Cry1F, a to je Bt-bjelančevina koja potječe od mikroorganizma tla Bacillus thuringiensis soj Kurstaki, a daje otpornost biljke na kukuruznog moljca (O. nubilalis), te još neke leptire štetnike poput kukuruzne sovice (Sesamia spp.), jesenske sovice (S. frugiperda), sovice pozemljuše (Agrotis ipsilon) i tzv. jugozapadnog kukuruznog moljca (Diatraea grandiosella).
 
Međutim, dokazano je da je Bt-tehnologija zakazala i iznevjerila sva očekivanja. Naime, znanstvenici u Brazilu dokazali su da je upravo jesenska sovica kao i druge nametničke vrste noćnih leptira postala otporna na Cry1F/Bt-insekticidna bjelančevina u biljci kukuruza (Journal of Economic Entomology, 110(4), 2017). Ono što je najvažnije, nametnici koji su razvili otpornost na insekticidnu bjelančevinu Cry1F vrlo brzo su postali otporni i na druge toksine u genetski modificiranim Bt-kulturama, a ovaj fenomen naziva se 'unakrsna rezistencija.'
 
U SAD-u je također već više godina poznata otpornost na Bt-toksin jednog od najvećeg štetnika kukuruza, a to je kukuruzna zlatica (lat. Diabrotica virgifera virgifera) koja je 2011. desetkovala polja Bt-kukuruza u američkoj državi Iowa. Američki znanstvenici tada su objavili znanstvenu studiju o ovom sve više raširenom problemu (Proceedings of the National Academy of Sciences of the USA, vol. 111, no.14) koji zahtijeva sve veću primjenu štetnih i izuzetno toksičnih insekticida što dakako ima negativne učinke na zdravlje čovjeka ali i životinje te okoliš u cjelini.
 
Žalosne vijesti ovog ljeta došle su i iz Indije. Maharashtra je jedno od najznačajnijih područja Indije gdje se uzgaja pamuk, i to Bt-pamuk koji štiti biljku pamuka od napada nekih štetnih kukaca. Međutim, štetnici pamuka postali su otporni pa su uzgajivači pamuka prisiljeni koristiti znatno veće količine skupih insekticida. Ove godine uzgajivači pamuka u Maharashtri koristili su insekticid pod nazivom „Profex Super,“ koji sadrži profenofos i cipermetrin. Nažalost, posljedice su slijedeće: devet farmera, uzgajivača Bt- pamuka umrlo je, četvorica su izgubila vid ali su ostali živi, dok je preostalih 70 farmera zadržano na bolničkom liječenju. Profenofos je jedan od najtoksičnijih organofosfatnih insekticida koji je ikada primijenjen u tzv. komercijalnoj poljoprivredi (izvor: „The Hindu,“ 26. 9. 2017.). Poznata je visoka akutna toksičnost profenofosa, a samo jedan kontakt s njime može imati smrtnu posljedicu. Najžalosnije je to što biotehnološka industrija i proizvođač insekticida prebacuju krivnju na – farmere koji se, prema njihovoj već ustaljenoj tvrdnji, nisu strogo pridržavali uputa. Propala Bt-tehnologija ubila je devet farmera u Indiji, a biotehnološke korporacije i dalje prisiljavaju na njezinu primjenu negirajući sve negativne i štetne učinke.            
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezane objave

Važnost kreativnog duha pojedinaca

HF

Održana redovita skupština HAZU-a

hrvatski-fokus

Rizici za naše temeljne slobode nikada nisu bili viši!

hrvatski-fokus

Sigmar Gabriel: TTIP je mrtav

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više