Barcelona je donijela Izjavu o neovisnosti. Predsjednik Katalonije Carles Puigdemont najavljuje: „Rađa se jedna neovisna država“. Mudar potez. Premudar. Sve me to podsjeća na Hrvatsku 1991. Hrvatska je prije 26 godina raketirana (7. X. 1991.), napadnuta (1991.) i odgodila je priznanje (8. X. 1991.) za 15. siječnja 1992. I Katalonija to čini. Po hrvatskom receptu. Sanjam Camp Nou i nogometnu prijateljsku utakmicu između Katalonije i Hrvatske. I nadam se da Katalonci ne će morati proliti onoliko krvi koliko su Hrvati morali da bi izvojštili nezavisnost. Zato i sanjam utakmicu između Ivana Rakitića, Marija Mandžukića, Domagoja Vide i Luke Modrića s jedne strane i Gerarda Piquéa, Sergija Busquetsa, Jordija Albe i Sergija Roberta s druge strane.
Čak 17 milijardi eura godišnje se u obliku poreza slijeva u Madrid, i zato u Barceloni žele da taj novac ostane u Kataloniji. Nakon ovih riječi prvoga čovjeka Katalonije Carlesa Puigdemonta pred katalonskim zastupnicima uslijedila prva ovacija nazočnih. Druga ovacija nazočnih je uslijedila nakon što je u nastavku svog govora Puigdemont istaknuo da rezultati referenduma od 1. listopada, Kataloniji daju pravni legitimitet da bude neovisna država. U drugom dijelu svog govora Puigdemont je s katalonskog prešao na španjolski jezik kako bi se izravno obratio i hispanofonima. Istaknuo je da Katalonija nema ništa protiv Španjolaca i Španjolske, ali da odnosi ne funkcioniraju te da se nije napravilo ništa da se promijeni stanje koje je postalo nepodnošljivo. Dodao je kako jedan narod ne može protiv svoje volje prihvatiti i biti zatočenik „status quo“ situacije.
Treću veliku ovaciju okupljenih Puigdemont je dobio kada je s puno uzbuđenja i emocija proglasio nezavisnost i naglasio da je samostalnost Katalonije jedini put kojim Katalonci žele krenuti. U isto vrijeme je od katalonskog parlamenta zatražio da izglasa odgodu provedbe odluke na neko vrijeme. Radi se o nekoliko tjedana u kojima bi se pokušalo otpočeti razgovore s Madridom. Time je Puigdemont doveo Španjolce i Madrid pred gotov čin. Više ne mogu protiv činjenica.
Činjenica je da je nakon nadahnutoga Puigdemontovog govora katalonski parlament sa 72 glasa od njih 102 izglasao Deklaraciju o samostalnosti. Tekst Deklaracije – „Konstituiramo katalonsku republiku kao nezavisnu, suverenu, demokratsku i socijalnu pravnu državu“ – predviđa stvaranje Republike Katalonije kao suverene i nezavisne države, ali u isto vrijeme predviđa otvorenost prema pregovorima sa Španjolskom državom s ciljem osiguranja obostrane koristi. U međuvremenu, španjolski premijer Mariano Rajoy, zbunjen događajima u Barceloni oko proglašenja neovisnosti i potrebom za primjerenim odgovorom na istu, obratio se predsjedniku Katalonije Carlesu Puigdemonteu, zahtijevajući pojašnjenja, odnosno da jasno i otvoreno odgovori na pitanje je li Katalonija proglasila nezavisnost ili nije. Znajući, a ne pretpostavljajući, kako Hrvati ponovno imaju strašljivu, plašljivu i prilagodljivu vlast, teško je očekivati da će Zagreb biti među prvim državama svijeta koje će priznati nezavisnu Kataloniju. I kada to ne učini, bit će to još jedan pogrješan potez hrvatske političke elite u našoj dugoj povijesti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više