Ivica Todorić – kukavelj iz dvorca

Grdno je zabludio, ali ne dajte da ga razvlače razni buljevi

Traje već danima ta medijina i politička oluja – zmijski koloplet – a nakon što se Ivica Todorić javio iz mraka interneta to se postupno pretvaralo u uragan. Kad se još uključilo i ono nešto malo od „pravne države“, eto nama u hrvatskim okvirima medijinog uragana. (Nisu „mediji“, nego u tom svijetu vlada totalitet kojega odavno nazivam „medija“.) Ne znam zašto je Ivica Todorić odlučio otići, pobjeći iz Hrvatske pa se odnekud javljati iz mraka, potpuno bezlično i potpuno nejasno je li on u stanju sam pisati te uradke iz mraka. Ili mu to radi tim raznih kak'ti medijinih „čarobnjaka“.

Ne znam zašto se toliko sramoti. Nakon tolikog poslovnog uspjeha(!?) trebao je, ako treba, i istražitelje dočekati – doma, na kućnom pragu. Pa i „poginuti“ na njemu. U njegovom slučaju na pragu dvorca. E sad, dvorac mu je fatalna grješka, bez obzira što je skoro i rođen u dvorcu, doduše tuđem, otetom, konfisciranom… Ako mu išta „publika“, medijini „konzumenti“ (a privatizirao Unikonzum i od imenice, sadržaja pojma „konzum“, ništa nije naučio!) oprosti, dvorac mu nikada ne će. Ukoliko mu je “poštovani publikum“ glede dvorca  nevažan, ne štuje ga, mogu razumjeti, ali bijeg iz dvorca je neoprostiv. Kulmerovi dvori, privatni otok sreće, vila u Medveji, privatno lovište, vrtolet… e pa pred to moraš stati i kad se topi, nestaje, ma što bilo. Bijeg s mjesta nesreće „publikum“, javnost, ma što to jest, s pravom, smatra jednim od najvećih kukavičluka.

Nesreća, pa i poslovna, poslovni krah, svakome, na tržištu baš svakome (kažu ima ih tek oko tristo kojima se ne može dogoditi, jer oni vladaju nesrećama onih ispod) kamo li, ah, „hrvatskom tajkunu“, može se dogoditi. Desetci tisuća „malih todorića“ u Hrvatskoj su  proteklih dvadesetak godina skroz propali. Do ispod dna. Takav „sistem“. Kad se već dogodi propast jedino što je donekle dostojanstveno je – pričekati „uviđaj“. Ivica Todorić posluje i u Srbiji, moćan je i tamo (bio?) pa bi baš bilo lijepo da čeka poziv „tamo blizu“. Čitam kako mu je jedan od sinova zaposlenik srpskoga tajkuna – u Meksiku. „Tamo daleko“. Brani ga debeli Čedo i mršava trendseterica Jadranka koji u paru teško bilo koga brane. Samo da dugo traje. A ovo će  potrajati – do mirovine.

Slušao sam nedavno neke Srbijance koji govore o pljački Srbije još od Miloševića, pa preko „drugosrbijanaca“ (srbijanska „oktobarska revolucija“ dvije tisućite) te tvrde kako su svi pljačkaši, „privatizatori“ razne, „bitange“ i „lopovi“… nakon toga, a radi se o desetinama milijardi dolara, eura, čega već ne, utekli – u Rusiju. Lova je inače  putovala preko pravoslavnoga Cipra. Kažu, nitko od tih „mahera“ nije zdimio na Zapad, pa se onda ti Srbi(janci) nešto propitkuju o toj navodno neupitnoj srpsko-ruskoj ljubavi. Pri čemu ne dvoje kako se mafije – vole.

U Todorićevoj priči, koja bi mogla biti, pustimo sada, kakva, ali vidim kako mu je sin utek'o u Britaniju, možda se potvrdi ona o tome kako bi Sberbanka, mogla biti malo i britanska. A kamo su ono utekli najvažniji ruski oligarsi? U Britaniju. Porez doduše plaćaju i u Rusiji. Gdje je on, naš „grof“ Todorić, još ne znamo. Kad budemo doznali bit će potpuno nevažno. Zaključak će biti jednostavan – išao za tragom svoga novca. On otišao iz Hrvatske koju je „imao“ sa zemlje, zraka i iz vode, a za njim onda i ti tragovi. Napustio dom, dvorac, vile, otoke i lovišta, napustio, kako sam piše, najbolje hrvatske menadžere koji su mu služili i što je najgore u ova tmurna vremena, napustio obitelj brojnu, ocrnio ju zanavijek, umjesto, ako je trebalo da pred njom i pogine, ma i stvarno kamo li pravno.

Iz mračnog bloga javio nam jako kasno kako je bio u neravnopravnoj borbi s europskom „švarc“ kombinacijom (Kaufland, Lidl, Billa, Interspar…)., kamate i slično, kao da to oni s imalo pameti ovdje nisu znali. Zašto se onda nije oslonio barem na te a ne na tko zna koga. Takve kao Todorić oni  nikada ne će primiti u svoje „švarc“ društvo. Nikada, pa čak ni onda. Toliko je trebao znati, a ako nije znao trebao nas je pitati. Nije kao znao kako oni „zapadnjaci“, „novo europljanima“ prodaju bofl pod marku i još mnoštvo sličnih štosova? Tolika neznalica Todorić zasigirno nije. Ako bih svejedno i ipak mogao zamoliti nekoga – ne sudite Ivici Todoriću, on si je veće gadno presudio, uključivo i predcima i nasljednicima. Grdno je zabludio. Zaboravite ga. I ne dajte da ga uokolo kao mrcinu razvlače buljevi. To ipak nije zaslužio.

Mato Dretvić Filakov