Hrvatski Fokus
Društvo

Pobačaj je maximum crimen

Namjerno ubojstvo nerođenog djeteta je treći istočni grijeh

 
 
I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«26
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.27
I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!«(Knjiga postanka)28
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/10/180802f5-7119-4b6a-aa12-9648625eed79.jpg
Pitam vjernike katolike, a posebno one u našem Saboru, gdje itko od njih vidi iti najmanju naznaku da je dopušteno čovjeku (mušku ili žensku) „svoju sliku, sebi slična“ njome vladati i to u samom začetku, tj. dok se ne rodi na način da je može odstraniti (ubiti) kao što to može i sa „ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“? „Na sliku Božju on ga stvori…“ Što je slika Božja? Ako to ni katolik ne zna onda kako može misliti da s Njom može postupati kao gore s navedenim životinjama? Je li Božo Petrov, gost u emisiji Nedjeljom u 2 kod Ace Stankovića, katolik-vjernik kad kaže na upit Ace: „Kako gledate na potez udruge Vigilare koji su predali 168 tisuća potpisa praktično za zabranu pobačaja?“ "Svatko tko je potpisao imao je na to pravo. Nisam za zabranu, ali nisam niti onaj koji opravdava oduzimanje života. Treba građanima objasniti s čime se mogu suočiti kada do toga dolazi. Nedostaje nam edukacija." (NU 2, 15. listopada 2017.)
 
Upravo Petrovu nedostaje edukacija, a bezbroj je „intelektualaca“ kod nas koji su mu uz bok. Što je rekao time „nisam za zabranu“? E to je ona, tisuće i tisuće puta, izgovorena riječ ili pojam kojom neprijatelj života (sotona) sapliće čovjeka, kao i u Edenu (rajski vrt) Adama i Evu. Njima Bog nije zabranio jesti voće (jabuku) sa stabla nego je zapovjedio da ne jedu, jer će istom biti kažnjeni smrću itd. Da im je zabranio onda bi im to i spriječio u njihovu pokušaju. I poslije znamo što se je dogodilo, tj. što je zapisano u Bibliji. Ako na ulazu nekog kluba ili kruga radnog prostora stoji pisano: ZABRANJEM ULAZ, onda će vlasnik, dotičnog, to i osigurati, tj. da netko ne može ući ili provaliti. Eventualni počinitelj pokušaja da uđe prije će nastradati  nego će ostvariti svoj naum. Vidjeli smo u slučaju Adama i Eve kako su kažnjeni zbog kršenja Božje zapovijedi. Tako isto i ubiti čovjeka je kažnjivo djelo. Jer zapovjeđeno je: NE UBIJ! (peta zapovijed iz Božjeg dekaloga).
 
Mi ne govorimo o deset Božjih zabrana nego deset Božjih zapovijedi. Kad je Kajin ubio brata Abela istjeran je iz zemlje oca i majke u zemlju Nod, koja nije rađala. Kako je živio, nije nam zapisano. Ali očito je da je kažnjen. Imamo i danas niz primjera kako je nemoguće nekakvim zakonom zabraniti i spriječiti neke zločinidbe, naprimjer: oružanu pljačku, silovanje, pedofiliju, prostituciju, laži, otmice, cijele ratove i razbojstva, ali postoji Kazneni zakon u svakoj državi koji kažnjava zločince. Ne postoji, također naprimjer nekakav zakon koji zabranjuje ubijanje staraca ili žena odnosno djece od rođene dobi pa dalje, ali postoji, dakle, Kazneni zakon koji tretira svako ubojstvo čovjeka. Pa, neka je edukativno, zašto bi postojao ikakav zakon koji bi zab-ranio ubijanje nerođene djece. Neka i za njih važi postojeći Kazneni zakon, tj. isti zakon kao za rođene. To je taj zakon koji štiti naše živote, dostojanstvo, imovinu, prava i razne statuse u društvu. Pa neka udruga Prolife i Zaklada Vigilare, koji su predali Saboru potpise iz peticije“imam pravo živjeti“ inzisti-raju da se tim zakonom zaštite nerođena djeca a ne da se donese nekakav novi zakon.
 
A nerođena djeca koja su začeta silovanjem imaju ista prava na život kao i druga začeta djeca jer ona nisu učinila nikakav zločin svojim postankom (začećem). Moramo im priznati pravo na život kao i onim koji su stradali nasilno u ratu, na cesti (prometu) ili bilo kojim nasiljem priznati pravo na dostojanstven pokop odnosno pravo na grob. Jer ne ćemo kazati kako ne priznajemo smrt poginulog na cesti zbog lude vožnje nekog pijanca iz suprotnog pravca i da ga nećemo predati rodbini na oplakivanje i pokop nego ćemo urediti nekim zakonom kojim će se to zaobići. Radi se dakle o prirodnom priznanju smrti i prava koja iz toga proizlaze iako je ona nastala nasiljem (silovanjem).
 
Više puta ili na više mjesta sam pisao kako je namjerno ubojstvo nerođenog djeteta (abortus – pobačaj) treći istočni grijeh, a sada dodajem da je to najveći zločin (maximum crimen) na zemlji. Dakle čak veći od grijeha Adama i Eve. Zašto? Adam i Eva su kažnjeni jer su nešto učinili, a pri tome i uživali(jeli jabuku) iako su znali za zapovijed da to ne čine, što znači da su upregnuli svoju moć, želju, strast za nečim da postanu viši od onoga kakvim su do tada bili, a imali su podršku od nekog stvora koji je tu s njima komunicirao (sotona). E sad usporedimo nerođeno dijete! Što nerođeno dijete čini ili je učinilo ispred roditelja da bude „kažnjeno“ ili da mu se oduzme pravo na život? Ali, to nije „ni po mise“, kako kod mene u Prugovu (moje rodno selo) kažu. Što se sve događa ili što je sve upregnuto da se pobačajem oduzme djetetu život? Tu su tri osnovna faktora koja satiru to dijete: roditelj (najčešće majka) kao subjekt, ginekolog (ubojica) kao objekt i državni zakon kao monstruozna sila koji ubijaju to neizrecivo nedužno i nevino dijete. Zašto sam podcrtao državni zakon kao monstruoznu silu? Ako majka hoće ubiti dijete predstavlja pojedinačnu silu kao i ginekolog, ali državni zakon koji sili ginekologa da izvrši ubojstvo onda se zapravo radi o tisućama, desecima tisuća, stotinama tisuća i milijunima birača na izborima koji su izabrali svoje predstavnike u Sabor koji donose zakone, pa i ovaj, kod nas 1978., o pravu na pobačaj u klinikama koje to stručno mogu obavljati.
 
Dakle nerođeno dijete ima monstruoznu silu protiv svoga života, a da nije ni u kakvoj prilici ugledalo lice svoga ubojice, počevši od majke pa dalje. Katolici, da nam je znati kakav je Božji gnjev ili srdžba kad godišnje ubiju (Njegovu sliku) oko 56 milijuna nerođene djece na Zemlji. Gospa je u Fatimi naznačila da će neke nacije nestati s lica zemlje. Zar se to ne opaža u demografskoj slici i kod nas, tj. da nas polako ali sigurno nestaje. No, ista nam nebeska Majka daje poruke, ali ne iz poštanskog ureda, da sve možemo promijeniti ili ublažiti obraćenjima, molitvom, pokorom. Izgleda da joj uspijeva zadržavati Božji gnjev da ne provali na nas kao u doba potopa, okupljajući nas ispod i oko križa svog Sina. Tu je Otac „nemoćan“ tj. ne može uskratiti milosti kad je riječ o križu Kristovu pod kojim nam je Gospa, majka Kristova, postala i naša majka.
 
Činimo dakle što nam ona kaže da nas zaobiđe velika Božja srdžba ili gnjev! Vidimo kako Poljaci iziđoše na svoje državne granice i moliše Gospinu krunicu za očuvanje svoje nacije i vjere kao i cijele Europe. Mi možemo nešto slično: iziđimo na biskupijske kongrese sljedeće godine da bismo na kraju iste obavili Nacionalni euharistijski kongres, a to bi se uklopilo u dvadesetu godišnjicu proglašenju blaženim kardinala Alojzija Stepinca koji je bio najveći euharistijski evangelizator kod nas od postojanja Crkve u Hrvata. O tomu sam već pisao.
 

Nikola Bašić, Vis

Povezani članci

AFORIZMI – Komentar o tovljenicima

HF

AFORIZMI – Sitničarije

hrvatski-fokus

MUDROSITNICE – Savjeti prema potrebama

HF

Prepisivanje naše svakidašnje

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...