Kvaziinovacije kao alat za korupciju

S pravom je srušena Cjelovita kurikulna reforma

U naslovu sam se poslužio formulacijom mojeg 'šulkolege' kako bih ukazao na svu problematičnost i apsurdnost najnovijih pojava koje su velikim dijelom posljedica nesposobnosti birokratiziranog Ministarstva znanosti i obrazovanja. Naime, s prijateljem iz gimnazijskih dana polemizirao sam na aktualnu temu e-mature i dobro osmišljenih koruptivnih 'alata'.

Na nacionalnim televizijama, ali i u dnevnom tisku svjedoci smo veličanja trivijalnih pokušaja poboljšanja obrazovnog sustava, odnosno samopromotivnih koncepata počevši od e-škole, e-mature, pa do 'svemoćne' robotike budućnosti. Takve upitne i samopromotivne kvaziinovacije zamagljuju stvarne probleme u obrazovnom sustavu. U biti, te su samopromocije (kao što je i u naslovu istaknuto) jednostavan alat za posvemašnju korupciju nad proračunskim sredstvima i famoznim fondovima EU-a.

Kad je riječ npr. o e-školi svjedoci smo u posljednje vrijeme isporuke silne količine tableta učenicima, a od kojih u školama nikakve koristi nema. Naime, lijepo je kad se djeca poigraju, a još će biti ljepše kad ti isti tableti budu  spremljeni, kad padnu u zaborav kao i razlog zbog kojeg su uopće i kupljeni. No, to vrlo dobro znaju oni koji su iz Ministarstva isporučili na desetke milijuna kuna za taj famozni projekt i to u vrijeme tehničke Vlade krajem 2015. godine. Vrlo slične performanse ima i 'halabuka projekt' medijski promovirane  robotike koja bi navodno trebala prosvijetliti pamet učenika, pobuditi njihov interes i navesti ih na kreativna promišljanja. Odlična dosjetka: ta tko bi – molim vas lijepo – uopće mogao i pomisliti da netko ima nešto protiv takovih lijepih ideja?!

Neki dan je Večernji list gospodina Nenada Bakića promovirao kao velikog filantropa. Istog sam trena – čitajući tekst o tome – pao u 'afan', jer sam shvatio da je gospodin Bakić sam sa sobom u kontradikciji. Naime, pred nekoliko mjeseci oduševio me je svojom izjavom u svezi CKR-a: ''Naš obrazovni sustav je poput zastarjelog hardweara s još zastarjelijim operativnim sustavom, a u njega guramo sofisticirane aplikativne programe. To naprosto ne ide.'' Mislio je naravno na lošu opremljenost škola nastavnom opremom i na loše educirani nastavni kadar.

A što reći sada? Kako li se zamišlja da će donacija 'micro:bita' biti djelotvorna na tom primitivnom hardwear-u i OS-u?! Misli li gospodin Bakić da će 'micro:bitom' kao simboličkim poticajem na obrazovni sustav riješiti problem zastarjelog hardwear-a i OS-a? Misli li on potaknuti razvoj STEM područja na taj način u našem školstvu? Na sveopću žalost to ne će ići. Problemi su puno dublji i treba ih sustavno rješavati. Nešto tu ne štima s logikom ili logika nije važna kad je business u pitanju? A možda su u pitanju stotine donatora-filantropa s popisa objavljenom u Poslovnom vjesniku koji mogu potencijalno prerasti u dioničare buduće Bakićeve tvrtke koja bi stranim tvrtkama otvorila tržište i to preko leđa hrvatskog obrazovnog sustava? Bilo bi zanimljivo čuti od gospodina Bakića ili nekoga iz MZO koliko je državnog novca tražio za svoju filantropsku 'dosjetku'.

Nije gospodin Bakić usamljen u takvim duhovito spektakularnim idejama poticaja kreativnosti kod učenika. Tome se priključio i zagrebački MIOC pa je upriličio neki dan prezentaciju 'igračaka' uz pomoć djelatnika FER-a, a što je sigurno zaintrigiralo i TV gledateljstvo kada je i sama ravnateljica XV. matematičke gimnazije dala naslutiti da će i ubuduće XV-ta gimnazija propagirati  'Toys R Us' (u prijevodu: igračke smo mi). Činjenica jest da postoji jedna velika praznina u obrazovnom sustavu, a to je jad i bijeda glede djelovanja od već spomenutog MZO-a. Dovoljno je prisjetiti se da nam 'Lolek i Bolek' u likovima aktualnog državnog tajnika i pomoćnika za osnovno i srednje školstvo ne rade ništa smisleno osim što potpisuju akte koje nitko drugi u Ministarstvu ne želi potpisati. Dakle, stvoren je vakuum u kojeg se kao i do sada ubacuju formalne i neformalne fantomske grupe i pojedinci.

'Srušena' je Cjelovita kurikulna reforma – s pravom, jer onako kako je stihijski došla, tako je i otišla. Ali što sada? Ulijeva li nam novo Povjerenstvo za strategiju razvoja znanosti i obrazovanja kojeg je imenovala Vlada neku nadu? Što možemo očekivati s obzirom na sastav Povjerenstva? Tu je jedan bivši ministar znanosti i obrazovanja koji je kumovao i zdušno isfinancirao jednu od kvaziinovacija, projekt e-škole; tu je i jedan predstavnik starije generacije, ali i predstavnik 'ruske škole pedagogije' iz Šuvarovog vremena.

U tom sastavu su i dvije dame. Jedna je autoritarna rektorica-pedagoginja Sveučilišta u Zadru, a druga je pedagoginja skromnog znanja i još skromnijih mogućnosti. Tu je i 'naš' poznati znanstvenik, zapravo 'teacher s pojačanim predmetom – mozak''. I na kraju, nije baš sve tako crno jer je u sastavu i jedan uglađeni i fini gospodin, bivši državni tajnik u MZO-u. Na kraju ove objekcije o alatu za korupciju preostaje zaključak: tjerali smo vuka, a istjerali lisicu. Neka se ne uvrijedi bivši predsjednik istog tog povjerenstva.

Miroslav Dorešić, http://barometar.vecernji.hr/analyses/kvaziinovacije-kao-alat-za-korupciju-3647/