DruštvoPlači voljena zemljo by HF26/10/2017 Rasprodaja djedovine Daleko smo dogurali. Ni trunka povjerenja se nema, Ni u koga. Beznadna je svaka perspektiva. Mladi bježe glavom bez obzira. Nije važno kuda. Što dalje, što dulje, Zauvijek. Gorki su zalogaji hljeba, U prostoru i vremenu, Kad svoj na svome, Nisi svoj. Kuće i zemlja se napuštaju. Djedovina se prodaje, U bescijenje. Trnje, korov i drač, Prekrivaju njive. Zarasli su putovi i staze. Opustjela su sela, Poluprazni su gradovi. Ne čuje se dječja cika, Ni plač novorođenog djeteta. Mirnodopski rat caruje. Politička elita ratuje. “Desničari” plešu kazačok. Ljevičari gube kompas. Jedni drugima ulaze u domenu. Svoj posao nitko ne radi. Osnivaju se povjerenstva. Traži se opći krivac. Insignije zemljom putuju. Prvaci se nadmudruju. Sirotinja škrguće desnima. Kruha već odavno nema. Borbena eskadrila dolazi. Tad’ ćemo biti država. Nismo mi gori od Srba. Ne prepoznajemo ironiju, U nametnutom natjecanju. Ne vidimo sprdnju, U odavanju počasti. Plači voljena zemljo! Mi više suza nemamo. Ankica Benček