Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

EU kolonijalnim rječnikom tumači ‘pravo’

Za Europsku komisiju u katalonskom je slučaju vladavina prava zapravo vladavina španjolskog prava

 
 
U katalonskoj krizi EU nije 'Unija građana', već brani samo interese nacionalnih država – čak i protiv građana. Od „klasičnih“ međunarodnih organizacija, kojima su se države priključivale od druge polovine devetnaestog stoljeća, Europska unija ne razlikuje se samo po svom ekonomskom i političkom značaju, već i u pravnom pogledu. No glavna razlika je pravni položaj građana prema naddržavnoj organizaciji.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/10/59d7b15968f60-scaled.jpg
Nema razlike između Galjegosa Francisca Franca i Mariana Rajoya
 
U slučaju „klasičnih“ organizacija – kao što su Ujedinjeni narodi ili Vijeće Europe – ne postoji neposredna veza između organizacije i pojedinca: organizacija svojim pravnim aktima može uvoditi obveze i prava samo za svoje zemlje članice, ali ne i njihove građanke i građane. Pravne akte organizacije zemlje članice tek moraju prenijeti u nacionalno pravo jer su oni obvezujući tek kada postanu nacionalni propisi.
 
S druge strane, pravu EU-a od njegovih je početaka u vrijeme Europske zajednice vrijedi neposredno. Pravo Unije može bez posredovanja zemalja članica zasnivati prava i obveze pojedinaca na koje se ovi mogu pozvati pred nacionalnim i europskim sudovima. U svojoj temeljnoj presudu u slučaju van Gend & Loos iz 1963. Sud EU-a ističe da „funkcioniranje zajedničkog tržišta neposredno pogađa sve građane zajednice“ te da je „Ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednice više od sporazuma koji nameće uzajamne obveze među zemljama potpisnicama“. „Zajednica je novi pravni poredak međunarodnog prava, u čiju su korist zemlje članice ograničile svoj suverenitet; pravni poredak čiji pravni subjekti nisu samo zemlje članice, već i pojedinci.“ Taj temeljni koncept istaknut je i u članku 1. Ugovora o Ustavu za Europu iz 2004.: „Vođen voljom građanki i građana država Europe da zajednički oblikuju budućnost, ovaj Ustav osniva Europsku uniju…“
 
Nakon toga pravo EU-a postupno je jačalo položaj građanki i građana: Ugovorom iz Maastrichta (1992.) stvoreno je „Građanstvo Unije“ koja se nadovezuje na nacionalno državljanstvo. Ona između ostalog omogućuje pravo na slobodno kretanje i slobodni boravak u čitavoj Europskoj uniji, te aktivno i pasivno izborno pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u mjestu prebivališta. Lisabonski ugovor (2007.) neposredno traži za građane EU-a temeljna prava i temeljne slobode koji su proglašeni u Povelji o temeljnim pravima Europske unije.
 
U katalonskoj krizi Europska unija nije položila test kao „Unija građana“. „Novom pravnom poretku, čiji su pravni subjekti također pojedinci“ nema ni traga, bar što se tiče Katalonaca; niti se spominjuu prava i interesi 7,5 milijuna građana Unije u Kataloniji. Umjesto toga EU poput međunarodnih organizacija starog stila isključivo i beskompromisno brani pozicije svoje članice Španjolske. Kataloncima Bruxelles upućuje samo prijetnje i upozorenja. Od mandata Josea Manuela Barrosa Europska komisija ponavlja da bi u slučaju odcjepljenja od Španjolske Katalonija „automatski“ napustila EU i eurozonu, te bi se za članstvo u EU morala natjecati kao bilo koja druga država, iako u ugovorima EU-a nije uređeno odcjepljenje nekog teritorija od zemlje članice.
 
Time bi „automatski“ stanovnici Katalonije izgubili status građana Unije. Između redaka nazire se sljedeća prijetnja: do novog članstva Katalonije ne će doći jer je za to potrebna suglasnost svih članica Europske unije, a to Španjolska može blokirati, što bi i učinila. Drugoga listopada 2017. predsjednik EK Jean-Claude Juncker izjavio je da je katalonski referendum o neovisnosti održan dan ranije „prema španjolskom Ustavu protuzakonit“. „Radi se o internom pitanju Španjolske s kojim se mora postupati u skladu s ustavnim poretkom Španjolske.“
 
Dva dana kasnije prvi potpredsjednik EK Frans Timmermans pred Europskim parlamentom je dodao da je „obveza svake vlade braniti vladavinu prava – pa čak i primjenom sile, ukoliko je to primjereno. On je time odobrio intervenciju španjolske policije na dan referenduma, u kojoj su ozlijeđene brojne osobe. Predsjednik Europskog parlamenta, Antonio Tajani, zahvalio je Komisiji na „jasnom stavu“. U ime parlamentarne većine on je izjavio da se „jednostrane odluke, uključujući proglašenja neovisnosti“ kose s europskim pravnim poretkom. Ugledni zastupnik u EP-u Elmar Brok izjavio je da je referendum protuzakonit i upozorio: „Katalonci moraju znati što ih čeka ako doista proglase neovisnost.
 
Europska građanska unija pokazala da je samo krhka fasada
 
Za Europsku komisiju u katalonskom je slučaju vladavina prava zapravo vladavina španjolskog prava. Pravo EU-a, čiju prednost pred nacionalnim pravom zemalja članica (izuzev ustavnog prava) Komisija neumorno ističe, u ovom se slučaju uopće ne uzima u obzir kao mjerilo. Zar europsko ustavno pravo nema što za reći u pogledu postupaka u Kataloniji? Zar zaštita temeljnih prava i sloboda svih građana Europske unije, koju propisuju svi europski propisi, nisu nikakva uporišta? Što je s načelom supsidijarnosti, čiji značaj „na regionalnoj i lokalnoj razini“ ističe čl. 5. st. 3. Ugovora EU-a, ili s ciljem Unije da „očuva bogatstvo svoje kulturne i jezične raznolikosti“ (čl. 3. st. 3. Ugovora EU-a)? Koja je europsko-pravna relevantnost statusa Katalonije kao regije čiji su predstavnici članovi Odbora regija EU-a? Zar obveza Europske unije na poštivanje međunarodnog prava i UN-ove povelje ne uključuje i obvezu poštivanja prava naroda na samoodređenje? Predviđa li pravo EU-a sankcioniranje građana Unije koji se zauzimaju za neovisnost svoje regije, ali ujedno i ostanak u članstvu Europske unije?
 
Poruka koju šalje Bruxelles jasna je i ne će je primiti na znanje samo u Kataloniji: u političkom konfliktu građana Europske unije s vlastitom državom građanstvo Unije nema nikakvu vrijednost. Neposredni pravni odnos građana prema njihovoj Uniji mora biti iza prava zemlje članice; čime se ponovno uspostavlja oklop nacionalno-državnog suvereniteta. Tko ne poštuje nacionalno pravo, bit će izbačen iz „prostora slobode, sigurnosti i pravde“, kako se predstavlja EU; pa ma koliko god se izjašnjavao za Europu.
 
Je li sada, kada je stavljena na pravu kušnju, europska građanska unija pokazala da je samo krhka fasada? Jesu li, kad zagusti, bitniji građani ili interesi države, ili kako se navodi u utemeljiteljskom aktu Njemačkog Saveza iz 1815. „mir i ravnoteža Europe“? Katalonska kriza 2017. mogla bi za budućnost Europske unije kao pravne zajednice biti važnija nego što to, kako se čini, shvaćaju u Bruxellesu i Strasbourgu.
 

Dr. Bardo Fassbender, predavač međunarodnog prava, europskog prava i javnog prava na Sveučilištu u St. Gallenu, Frankfurter Allgemaine Zeitung

Povezane objave

Dan hrvatskih mučenika na Udbini

HF

Četnici razbijaju spomen ploče

HF

HNK – Kazališna sezona 2019./2020.

HF

Protestanska misa ruši katoličku vjeru

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više