Sve je upitno kod Predraga Matića Freda

Fredovi ideološki prednici ostavili iza sebe tisuće Hudih jama, Jazovki, rovova… ispunjenih sa stotinama tisuća kostura

Odavno je poznata ona narodna mudrost da nije bitno što ti netko kaže, nego tko to kaže. Da je to istina, mogli smo se uvjeriti i slušajući neke komentare u Hrvatskom (državnom) saboru. Naime, tijekom rasprave o izvješću Memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata za godinu 2016, kako piše Večernji list od 28. listopada 2017, u članku pod naslovom: "Ne ćeš, pope, ne ćeš vrijeđati ustaše. Oni se ponose da su fašisti i ne damo da im to uzmu.", Predrag Matić Fred se krajnje uvredljivo i ironično, mimo konteksta rasprave, tim riječima osvrnuo na riječi biskupa Košića na predstavljanju knjige Josipa Pečarića o Thompsonu, gdje je, između ostalog, biskup Košić izjavio da ustaštvo nije fašizam.

To nije ni čudno, s obzirom da jako dobro znamo tko je Fred Matić, jer je svojevremeno, prije par godina, o njemu javno govorio, u Hrvatskom tjedniku, pukovnik Hrvatske vojske, časni branitelj Vukovara, Vinko Mažar, zapovjednik postrojbe u kojoj je kratko vrijeme i jedino koliko je bio u ratu, mobiliziran iz podruma izvučeni Fred Matić, koji se hvalio kako je dragovoljac, vukovarski branitelj, te heroj koji je uništio 9 neprijateljskih tenkova, te je o tome svom "junaštvu" objavio svoju lažnu knjigu pod znakovitim naslovom "Ništa lažno". O njemu i o njegovoj knjizi pukovnik Mažar kaže da je sve u knjizi bezobrazno lažno, te da ima i dokaze kako je Predrag Matić čak bio uhićen u Vukovaru kao kradljivac bijele tehnike i drugih vrijednosti iz napuštenih vukovarskih domova, te je pozivao Matića da ga tuži ako misli da ne govori istinu, a što ovaj nikada nije učinio.

Dakle, na uvrjedljive i nakaradne riječi jednoga takvoga nevaljalca kako ga opisuje pukovnik Mažar, a kojega i sami dovoljno poznajemo, osobito kao takozvanog SDP-ovog ministra nekakvih branitelja (nije tada bilo Ministarstvo hrvatskih branitelja), ne bih se trebala ni osvrtati. Ipak to činim radi čitatelja i radi istine. Matić je govorio, a to piše i Večernji, kako su ustaše dokazali da su fašisti i da se time ponose jer, kako kaže, "Nisu valjda ustaše uzalud četiri godine klali, palili, ubijali i uništavali, pisali rasne zakone, osnivali konclogore, tamanili Srbe, Rome, Židove, Hrvate neistomišljenike i bacali ih u jame…". Znači, on drži da su ustaše bili fašisti jer su, po njemu, tako radili. Interesantno da su ustaše tako fašistički radili, ali, na žalost Freda Matića i njemu sličnih, za to postoji jako malo dokaza u kosturima žrtava koje su ostale iza njih.

Ako uzmemo da su fašisti oni koji su žrtve klali, ubijali i u jame bacali, logično je da su veći fašisti oni koji su više takvih zločina počinili, a svima nam je poznato, pa i Predragu Matiću i njegovim istomišljenicima, pravnim sljednicima Komunističke partije, koji se odjednom nazivaju antifašistima, da su njihovi ideološki prednici ostavili iza sebe tisuće Hudih jama, Jazovki i tenkovskih rovova ispunjenih sa stotinama tisuća kostura njihovih nedužnih žrtava. To je sve dokazano u brojkama, prema istraživanju povjesničara prof. dr. sc. Josipa Jurčevića, u njegovoj knjizi "Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina", objavljenoj prvi put 2012. godine u Zagrebu. Tu se vidi da 90 % svih ratnih i poratnih zločina otpada na komunističke zločine, oko 5 % na četničke, a na ustaše samo 0,13 % zločina (nula zarez trinaest posto), dok ostali postotak otpada na sve druge vojske Drugoga svjetskoga rata.

Pa, prema tome, valjda je za svakog razumnog logično i jasno da ne može biti veći fašist onaj koji je napravio manje od 1 % zločina u odnosu na onog tko je napravio, uz čiste materijalne dokaze, 90 % zločina, a među tim žrtvama su čak i 664 duhovne osobe, najviše svećenici, pa i biskupi, te i maloljetni sjemeništarci i bogoslovi, koje su komunistički zločinci oslovljavali poput Predraga Matića "Nećeš, pope"…

A glede Nezavisne Države Hrvatske jasno je svakome dobronamjernome da nije bila ni fašistička ni nacistička država, jer nije imala ni fašističku ni nacističku stranku, niti su te stranke mogle biti na vlasti u toj međunarodno priznatoj ratnoj državi, koja je bila priznata od 30-ak tadašnjih država i koja je također bila priznata u međunarodnim športskim organizacijama, a u ratu, napadnuta sa mnogih strana, naravno da nije mogla biti demokratska, a potpisala je i Ženevske konvencije o ratnim postupcima i postupcima nakon rata. Nije vodila nikakve osvajačke ratove, nego se samo u tom ratnom kaosu, uz velike žrtve, od mnogih napadača branila, a najviše od komunista i četnika.

Ujedno, stalno joj se prigovara da je hrvatske teritorije prepustila fašističkoj Italiji, iako su te teritorije davno prije, 1921. godine, Rapalskim ugovorima, fašistima poklonili hrvatski neprijatelji, velikosrpski okupatori, a ta novostvorena država, napadnuta sa svih strana, nije ih mogla odmah vratiti u svoj pravni poredak. Također, ako neki tako misle, da je NDH bila nacistička i fašistička, neka odgovore misle li i da, ako se čovjek nađe u nevolji i brani svoju kuću, pa mu pri tom pomogne i neki loš čovjek, postaje li onaj tko je u nevolji primio pomoć odmah isti nevaljalac kao i onaj koji mu je slučajno pomogao?

Dr. Ružica Ćavar