Zašto Bosna i Hercegovina nije propala?

Glasine o njezinoj propasti vrlo su pretjerane

Od Španjolske do Ukrajine, od Škotske do sjeverne Italije regionalne teme prijetnja su ustrojstvu europskih država. Slična očekivanja postoje i vezano za Bosnu. Još od završetka Bosanskoga rata 1995. inozemni političari, novinari i analitičari upozoravaju da se ta zemlja tobože nalazi pred implozijom. Više godina nakon mandata „Visokog predstavnika“ za Bosnu od 2002. do 2006. Paddy Ashdown govorio je da se boji da ta zemlja ide prema podjeli. Ali to se nije dogodilo. I dok se budućnost drugih europskih zemalja dovodi u sumnju, Bosna klipsa dalje. Zašto nije propala?

Gerald Knaus

U ratu su se sukobile tri glavne etničke skupine – Srbi, Hrvati i Bošnjaci (muslimani). Ta se zemlja slomila nakon propasti Jugoslavije, a Srbija i Hrvatska nastojale su je uključiti u svoje planove velike Srbije odnosno velike Hrvatske. Zajednice sada žive odvojenije nego prije rata, ali na individualnoj razini ljudi se još uvijek snalaze. Mirovni sporazum koji je najavio završetak rata pratile su složene formule za upravljanje zemljom. Predsjedništvo stoga dijele Srbin, Hrvat i Bošnjak koji se svakih osam mjeseci izmjenjuju na mjestu predsjedavajućeg. Moderna Bosna sastavljena je od dva etnički utemeljena „entiteta“, koji imaju svoje vlade i predsjednike plus autonomni grad Brčko. Jedan entitet je Republika srpska, kojom vladaju Srbi, a drugi je Federacija, kojom vladaju Bošnjaci i Hrvati. Federacija se sastoji od kantona, a svaki kanton ima svoga premijera. To je sve smiješno, kažu kritičari. Ali takve komplikacije nisu ograničene na Bosnu. Konačno, Ujedinjeno Kraljevstvo ima četiri entiteta, tri regionalna parlamenta i šefa države koji mora biti član Anglikanske crkve. U Bosni vlast imaju entiteti i kantoni, a ne nacionalna vlada – ali nešto slično događa se i u Švicarskoj. Fokusiranje na postignuto, a ne na nazive djelatnosti, otkriva snagu zemlje. Bosna možda ima pet predsjednika i bezbrojne premijere, ali nakon izbora ondje se na vlasti  neprestano izmjenjuju stranke i koalicije.

Iako upravljanje u Bosni može biti disfunkcionalno, strah od povratka nasilju ima smirujući učinak. Predsjednik republike Srpske već godinama prijeti da će održati referendum o neovisnosti. Ali možda zbog zabrinutosti zbog potencijalnog sukoba i zbog nedostatka podrške izvana on se suzdržao. Bosanci su uvijek uspjeli staviti na stranu razmirice i formirati vlade na svim razinama, a u Sjevernoj Irskoj vlade nema od siječnja. Bosanci su obično mnogo fleksibilniji nego što im se priznaje izvana. (Vlada Republike srpske ima među svojim članovima nekoliko Bošnjaka i Hrvata koji surađuju s predsjednikovom srpskom nacionalističkom strankom, koja je za referendum.

Sustav naglasak stavlja na konsenzus. Formalno ili neformalno vlade u Bosni trebaju partnere koji su često iz drugih etničkih skupina. Ali Bosni je teško riješiti se stare reputacije. Gerald Knaus, šef berlinskog think-tanka ESI, odbacuje „klišeje po kojima je Bosna jedinstveno disfunkcionalna, a Bosanci iracionalno opsjednuti etnijama na način koji ne ćete naći nigdje u Europi.“ On klišeje djelomice krivi za nevolju te zemlje: EU (kojemu je Bosna podnijela zahtjev za status kandidata) i oni izvana postavljaju uvjete toj zemlji koji se, kad ih ona ne može ispuniti, „uzimaju kao dokaz da je Bosna jedinstveno disfunkcionalna“. U prošlosti je EU, primjerice, tražio ustavnu reformu. Ali pokazalo se da Bosanci to ne mogu i završilo tako da ta zemlja sve više zaostaje za svojim susjedima. „To je“, kaže Knaus, „začarani krug.“

T. J., The Economist, Engleska