Mamić kreira svijet mora, morski svijet, suživot čovjeka i oceana, intrigantnu tajnovitost dubina…
Stjepko Mamić, dubrovački je slikar, također je i pomorski kapetan, pa nas ,što sve skupa nije čudno, more dočekuje u njegovom atelijeru, u njegovoj galeriji, ali i na mnogobrojnim samostalnim izložbama po svjetskim središtima, u uvaženim galerijama i muzejima. Uz redovito izlaganje, Mamić kontinuirano radi u svom atelijeru, kreirajući svijet mora ili morski svijet, suživot čovjeka i oceana, intrigantnu tajnovitost dubina, portretirajući ribe u jatima, jedrilice na regati, pamteći kamene gradove na obali, koji miruju i naizgled se čini kako su utonulo u letargiju, u san ili pak promatrajući svijetlu površinu mora sa čamcem i spuštajućim mrežama, koja se doima poput oltara, dakle stvarni svijet, na površinu mora, na obali, u volumenu ispod površine, na dnu.
Mamićevi motivi su figurativni, to su brodovi i čamci koji plove, to je doista modra boja mora, mjesta velikih dubina, to su doista zaigrana jata riba u neobilnom kolopletu, sve iskazano u harmoničnom ritmu, odmjereno, s bojom koja je s ozbiljnom pozornošću nanesena na platnu, riječ je o snažnom, vrlo živom koloru, uz neizostavnu nazočnost zlatne boje koja svim slikama daje posebnu težinu, izvanredni značaj, produbljujući njihovu ljepotu.
Je su li to motivi mora, o kojima je razmišljao kapetan dok je plovio mnogim morima, pitajući se te hladne, ali zvjezdane večeri, što se zbiva, dolje, prema dnu, ispod trupa broda? Mamićevo more je more ljepote, to nije more koje se ljuti, to je more koje se obožava, to je more kome se divi i kome se pjevaju u čast ode, to je more s valovima koji zapravo pokazuju prisustvo vjetra, to je more, rijetko lijepe tamnoplave i svjetloplave boje, to je nesvakodnevno more, to je more zamišljanja, to je more preko koga se plovi u Arkadiju. Istodobno moramo spomenuti kako je Mamić često u tretmanu jata riba, čamaca u regati, sklon fantastici, kada more dobiva i druge životne atribute i riba više nije samo riba, kao ni čamac. Vrlo zanimljive kompozicije sa suvremenim likovnim tendencijama.
Mamićevo slikarstvo, ugodno je oku, on dobro poznaje motiv koji obrađuje i čamac i brod i ribu i vjetar i kamen i obalu i podmorje i svjetlo i tamu i plavo i crno, sve, tako da može, po vlastitoj volji varirati i teme i ugođaje, stvarajući opus, osoben i poseban, vrlo prepoznatljiv i karakterističan, i ne baš lako usporediv s drugima. Stjepko Mamić slika u različitim formatima razne teme, vezane uz more, uz izniman i snažan kolor koji daje svojstven ton svim njegovim slikama, ali to nije neobuzdana ili nekontrolirana boja, to je boja dovedena do krajnjih granice ekspresije.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više