Bakirovo cinično “rapidno smanjenje”

HZ Herceg-Bosna jedini je branik od islamizacije i radikalizacije

 Svaki europski pokušaj, mirnim putem i dijalogom, zaustavljnja radikalizacije Bosne i Hercegovine i njenih Muslimana, što je velika prijetnja miru i stabilnosti Europske unije, kod bošnjačkog čelništva, svih predznaka, političkog, vjerskog, akademskog, dočekuje se na nabrušenu oštricu bošnjačkog nacionalizma i vjerskog fundamentalizma. Iza tih opasnosti za Europu stoje radikalne islamske zemlje, prije svega Turska sa 70 milijuna Turaka i Erdoğan, koji je zaprijetio svima onima „koji na bilo koji način dirnu u Bošnjake". Naravno ako se i riječima s najboljim namjerama ukaže na ubrzano i opasno  islamiziranje, turciziranje i arabiziranje beha društva, koje je svakim danom sve udaljenije od Europe i europskih vrijednosti.

Pred tom turskom prijetnjom, nekontroliranim arapskim naseljavanjem i bošnjačkim radikalizmom, koji je  sve više u dimenzijama bliskoistočnog muslimanskog terorističkog fundamentalizma, Europa je, u znaku poraženog, šutila gotovo dva desetljeća, nadajući se da će taj opasni proces na pragu vlastite kuće uspjeti zaustaviti enormnom financijskom pomoći Bošnjacima, kojima je po zaustavljanju rata u Daytonu prijetila ekonomska katastrofa. No, paralelno s ekonomskom europskom pomoći koja se u rijekama slijevala u političke bošnjačke ruke, a narod im i dalje bio gotovo gladan, islamske radikalne zemlje gradile su džamije i terorističke vehabijske centre na svakom pedlju zajednice Mulimana, Srba i Hrvata.

U nemogućnosti kontrole  potrošnje upumpanog novca, velik dio te europske pomoći utrošen je u "oružja" koje se danas koriste protiv te iste naivne Europe i njene budućnosti. Utrošen je zapravo u ograđivanje i usavršavanje vehabijskih centara i dobrodošlicu islamskim teroristima, koji su od BiH napravili svoj teroristički centar krvavog pohoda na europske stečevine, i njen, u prvom redu kršćanski identitet. Kao što ga ubijaju i trgaju u fratarskoj Bosni, u kojoj se iz dana u dan mijenja etnički i vjerski sastav, u korist islama. I kada su na tu vrlo opasnu vjersku ideologiju terorizma, rušenja i ubijanja kršćana i kršćanstva u Europi upozorili Austrija, Češka, Hrvatska, te još neke članice Europske unije, i da se taj teroristički aktivizam i širenje radikalnog islamizma po BiH ne će više tolerirati, kao odgovor muslimani Bošnjaci su napali državnike tih europskih zemalja.

Umjesto da priznaju kako je širenje radikalno terorističkog islamizma u svijetu, napose u BiH kao europskom teritoriju, opasna ideologija, i da se ograde od nje, oni se brane najbrutalnijim oružjem, napadom. A to nije ništa drugo nego priznanje da ti elementi vjerskog radikalnog islamizma  zaista ima, i to u daleko većim brojevima negoli je ih spomenula hrvatska Predsjednica. Očito da se taktikom napada kao obrane otkriva i potvrđuje istina onoga šta se time nastoji sakriti, u beha slučaju stacioniranje sve većeg broja radikalnih islamista u BiH, kao prijetnje onima koji na to upozoravaju čelnistvo beha muslimana Bošnjaka.

Ono što taj muslimansko-bošnjački napad na europske državnike čini potvrdom onoga na što su oni ukazali je priopćenje koje je tim povodom dao Izetbegović II. riječima: "Predsjedništvo SDA najoštrije osuđuje i odbacuje islamofobične napade koji su u posljednje vrijeme dolazili iz Europe". Je li treba poslije ovakve reakcije Predsjedništva najjače muslimanske političke stranke, za koju govore da je volja muslimanskog naroda, više ikakav drugi dokaz da je BiH zaista centar radikalno terorističkog islama? Osuditi europsku kršćansku legalnu i legitimnu obranu od ekstremno radikalnog islamizma, dio je globalne terorističke kršćanofobije, koja sve dublje uvlači svijet, nakon 11. rujna 2001. u treći svjetski rat sa isključivo vjerskim predznakom. Obranu kršćana od islamskih terorista nazvati islamofobijom, znači da su beha muslimani Bošnjaci čvrsto stali u redove kršćanofobista, koji imaju svoj teroristički centar u BiH, gdje se taj vjerski radikalni režim i začeo u vrijeme muslimanske agresije na beha Hrvate.

Radikalizaciju bošnjačkog društva kroz devalvacijsku gradnju džamija od strane muslimanskih država koje, dokazano, podupiru islamski terorizam i vehabijske centre u koje ne smiju zalaziti, i u kojima ne važe zakoni BiH, priznao je i Bakir Izetbegović kad kaže: „Prema podacima relevantnih institucija u BiH, problem radikalizacije se rapidno smanjuje". Za Izetbegovića je „rapidno smanjenje“ radikalizacije u činjenici da je priljev opasnih islamista nešto usporeniji i brojčano manji u odnosu na vrijeme građansko vjerskog beha sukoba za teritorij, kada je u zemlju ulazilo stotine i stotine vehabija i mudzahedina dnevno. Stoga, takav oblik „rapidnog smanjenja“ radikalizacije BiH kao europskog centra islamista nikako nije dovoljan. 

Zar je „rapidno smanjenje" radikalizacije BiH i u činjenici da je sve više beha gradova po kojima, na neki način prijeteći hodaju umotane Muslimanke, upravo one na koje je ukazao bivši austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz, i koje uz plaću od Saudijske Arabije i Turske mijenjaju multireligijsko i multinacionalno lice BiH. Nema ni govora ni o kakvom, napose ne o "rapidnom smanjenju" radikalizacije BiH a u isto vrijeme u školama i fakultetima zabranjivati predavanja i ispite petkom kako bi učenici i studenti Muslimani  mogli klanjati u džamijama. Ili kada se stalno prebrojavaju nacionalna i vjerska krvna zrnca najosjetljivije kategorije društva, djece u školama kako bi im se nametnuo bosansko-tursko-arapski jezik kao materinji.

Ne postoji, stoga, "rapidno smanjenje" , već rapidno povečanje radikalizacije muslimanskog naroda u BiH, što je vidljivo i kroz slike na javnim gradskim parkinzima, nekim ulicama i trgovima kako Muslimani i Arapi ometaju i zaustavljaju promet radi klanjanja, Podgredina kod Srebrenika u cazinskoj zajednici Stijena. Sve su to beha činjenice koje uviđaju europski čelnici, a bošnjački ih ne nastoje ni umanjiti, a kamoli zabraniti, što je uz legalno i legitimno pravo hrvatskog naroda i dodatni razlog mirnog uspostavljanja Hrvatske Republike Herceg Bosne kao branika, poput Republike srpske koju je svijet priznao, od  islamizacije i radikalizacije cjelovite Bosne i Hercegovine.

Vinko Đotlo