Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad uzeše

Objektivno dva dalmatinska grada koja su prednjačila povijesno u hrvatskoj kulturi jesu Dubrovnik i Hvar. Naravno ne mislim pritom na XX. stoljeće, niti na opseg i kakvoću kulturne produkcije, mislim na nivo građanske kulture. Taj šlif bez dvojbe krase predsjednika Hrvatske vlade, čovjeka koji ima manire i bonton, opću kulturu i inteligenciju, samosvijest i sposobnost za kompromise, uglađenost koja se ne stječe samo jednim naraštajem obrazovanih i civiliziranih ljudi. E sad nakon slatkog uvoda slijedi gorki lijek, zašto mislim da Europejac i zagrebački Dalmatinac nije dobro rješenje za Hrvatsku u ovoj povijesnoj prigodi.

Pa, usporedimo li ga sa egotripom, drskošću i brzometnošću Zorana Milanovića ili bahatom prepotencijom velikoga meštra Ive Sanadera, Andrej Plenković ima mnoge vrline od kojih umjerenost nije najmanja. Simpatičan je i desnima i lijevima i centriranima, rječit je, pametan, šarmantan, zgodni ljudi ti naši Dalmatinci, kao Bakonja fra Brne našega hrvatskoga pravoslavca i pripovjedača Sime Matavulja, koji nota bene ne spominje ime Hrvat u cijelom romanu koji se bavi Hrvatima katolicima u središtu srednjovjekovne hrvatske države. Koalicijom sa HNS-om otupio je Andrej oporbu, nakon uspješne turističke sezone razmišljao je o otkupu dionica INA-e…

Kad, dogodio se slom Agrokora koji nosi i do 15 posto naše ekonomije. Jasno, tu će morati hrvatski narod krpati proračun i gubitke ovog strateškog trgovačkoga diva kojemu se kraci kreću od poljoprivrede i turizma do građevinarstva i dr. Jer Zapad ne pristaje na naš mogući dogovor sa Rusima, a još manje da nam pruži povoljne beskamatne ili niskokamatne kredite da saniramo Agrokor (sve je to slična pjesma, mi stariji se sjećamo iz "planirane" ekonomije Agrokomerca, Ljubljanske banke, DTS-a, Genexa beogradskih koji su genezis loših sustava, FENI-ja, Obrovca…); još manje bi Zapad sam otkupio dionice Agrokora, radije se financira Lidl sa kamatama od 1 posto da uleti na naše tržište! Mi zapravo imamo odlikaše po ukusu Bruxellesa koji ne će kao pokojni predsjednik Tuđman "talasati" već bespogovorno odraditi domaći uradak.

Čovjek se iznenadi kada vidi da ljudi inače posve duševno uravnoteženi poput Tonina Picule ili Ive Josipovića (oprosti nam sv. Jeronime, zemljače) davaju u inozemstvu izjave koje studenti prve godine diplomacije ne bi izgovorili. Doći u Ukrajinu koja pati od unutarnjeg sukoba jer stanovništvo istočnog dijela zemlje naginje Rusiji, i davati recepte i soliti pamet kada ni najveći eksperti nakon Wilsonove odredbe da narodi imaju pravo na samoodredbu ne mogu više ustanoviti tko ima a tko nema pravo na državu. Lihtenštajn može biti država, a Kurdi ne mogu biti država, Kosovo može kao AP biti država, Krim petitio principii (lat. zahtjevanje počela) može;nšto ćemo tada s Korzikom, Katalonijom (tj. starim nacijama i manjinama)? Što ćemo sa novonaseljenim manjinama, recimo 600.000 Marokanaca u Belgiji, što ćemo s regijama i centralizacijom? Što ćemo ako neki narod natalitetom nadmaši drugi kao Albanci u Makedoniji npr.? To ne bi riješio ni Tolstojev princ Andrej Bolkonsky!

Ljudi koji su svima simpatični i prihvatljivi ubrzo će se naći u problemu kada budu se morali svrstati. Politika nije diplomacija, tu treba jako dobro i brzo računati, kao Joža Broz u doba raskida sa Staljinom. Politika uključuje ekonomiju, kulturu, vojsku i rat, situacije kada treba rezati proračun ili još teže imati viziju, program i ustrajnost, taktiku i strategiju, pa i vjeru. A to zna i svaki bedak da se ne smije sva jaja staviti u jednu košaru, te da nema besplatne večere.

Kombinacija karaktera, hrabrosti, drskosti, upornosti i spremnosti na žrtve je politika, nikako ne smijemo suvremenu i suverenu politiku zamišljati kao barokno kazalište lutaka, ili liberalističke litanije o ljudskim pravima i demokraciji. A vjerodostojnost premijera ćemo znati na pitanju Istanbulske konvencije. Znamo da bi se cezar Konstantin osnivač Konstantinopolisa (današnji Istanbul) i prvi car zagovornik kršćanstva, čudom čudio o čemu mi raspravljamo dok su barbari na vratima. Ili ćemo proći kao Indijanci i Iliri. Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad uzeše.

Teo Trostmann