Hrvatski Fokus
Hrvatska

Hrvatski identitet i izvanzemaljci apatridi

Dinarci u ogromnoj većini – Hrvati

 
 
Gledam zemljovide, od kamenodobne hvarsko lisičićke grupe (srednja i južna Dalmacija, Hercegovina, južna Bosna) slijedi Vučedolska kultura (kojoj je jezgra Hrvatska i BiH), kasnije Cetinska kulturna grupa koja pokriva Dalmaciju i Hercegovinu, zatim Iliri (slično vučedolskoj kulturi) i rimska Dalmacija (jug Hrvatske i BiH), vladavina Gota u Dalmaciji i BiH, Kraljevina Hrvatska (925. – 1102.), uglavnom obuhvaća preko 90 posto današnje Hrvatske i BiH, Hrvatska i Bosna pod dominacijom mađarskih kraljeva (banat Šubića, Bosna kralja Tvrtka).
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/11/Rade_Koncar_sin.jpg
Rade Končar ml. (1942.-1989.)
 
Nije dakle nikakvo čudo da 70 posto stanovnika Dalmacije i Hercegovine nosi markere uvjetno rečeno zapadnoilirske haplogrupe, niti da je učena Katolička Crkva ove krajeve zvala Ilirskim provincijama. Turski ratovi su učinili da je zapadni dio BiH ostao bez katolika, a istočni dio gdje je bogumilstvo bilo jače ukorijenjeno postao pretežno muslimanski. Već u startu južnoslavenskih kneževina Hrvati se jače okreću Rimu, Srbi Carigradu, a (do XI. stoljeća) zemljica Bosna postaje izvor patarena (bogumila), bez obzira na katoličku vjeru kraljeva i banova Bosne. Time su ucrtane kulturne matrice koje određuju orijentaciju svakoga od danšnjih triju naroda BiH!
 
Jezik, već je Bartol Kašić predlagao za hrvatski povijesni prostor zajednički štokavski dijalekt u XVII. st., Joakim Stulli svoj rad izveo već krajem XVIII. st., a početkom XIX. st. izdao opsežni štokavski rječnik za hrvatske zemlje, naslanjajući se se na rad isusovca Dellla Belle iz 1725. godine. Iako je hrvatska rascjepkana na dijelove pod Habsburškim carstvom (banovina i Vojna krajina), Venecijom i Osmanskim carstvom hrvatsko ime je živo u narodu, spomenimo u XVIII. st. samo fra Kačića i fra Grabovca. Već tada Srbi u monarhiji rade na stvaranju Velike Srbije, povijest Raićeva u Beču izdana 1796. godine, te karta Velike Srbije Save Tekelije, imućnog trgovca i visokog činovnika, oba u masonskim ložama.
 
Ilirski preporod je poznat čitateljima, pa ga preskačem s tim da je dobro znati zašto je ban Josip Jelačić od partizana maknut sa središnjeg zagrebačkoga Trga; zato jer je iako branič i prijatelj Srba protiv tadanje ideje velikomađarske bio odan Austriji, srednjoeuropskom katoličkom carstvu. Tko želi može progooglati ekipu oko lorda Palmerstonea sa Kossuthom, Mazzinijem, Napoleonom III. i kasnijim mladobosancima, mladoturcima, Czartoryskim, Garašaninom itd. Ljudi svijesnih stvarnosti u nas je uvijek bilo malo, istaknut ću samo Starčevića, don Pavlinovića, braću Radić. O Karadžićevim svim štokavcima Srbima (bogme bi i Rusi ispali Srbi), ponosnim pripadnicima dinarske rase Kraljevića Marka velikog zemljopisca i fantasta velikosrpstva Cvijića ne ću trošiti riječi (čak i kad bi Crnogorce ubrojili u srpska plemena ogromnom većinom Dinarci bi bili Hrvati!).
 
Zanimljivo je da ima ukrajinskih ikavaca, a slovačkih čokavaca i čeških cokavaca (kod na s je ćo samo na Hvaru upit). I što smo dobili sa ilirskim magluštinama i Jugoslavijom, 100 krvavih godina kako kaže književnik Jelčić u svojem djelu! Zamislite Vi pristaše jednog i nedjeljivog jezika koliko patnje, robije i smrti su vidjeli Hrvati želeći samo imati pravo nazivati svoj jezik narodnim imenom, pa dok su ulice nazivane po monstruoznom teroristu Golubiću koji je pola Smederreva digao u zrak i pobio 2000 nevinih đaka, žena, djece, civila u zrak dotle je jedan bezopasni pjesnik Gotovac robijao, ili je nekome Matica hrvatska teroristička organizacija, a Krleža i Šegedin zakleti ustaše? Ili kada je hrvatski SUBNOR uslijed Miloševićevih nacionalsocijalističkih mitinga uručio nagradu denuncijantu i mrzitelju hrvatstva Milošu Žanku u Beograd, da ne spominjemo generala Branka Mamulu, hrvatskoga Srbina koji je obznanio 1986. knjigu "Savremeni svet i naša odbrana" u kojoj je opisao kako će "dejstvovati" bratstvojedinstvujušća JNA prema secesionističkim "severozapadnim republikama".
 
Sin Rade Končara – velikosrbin!
 
Bilo je jasno da je Jugoslavija gotova kad je usred sukoba Albanaca i Srba oko Kosova Rade Končar, sin narodnog heroja tražio kao šef beogradske partije centralizaciju države i uvođenje privatizacije (o Agrokomercima, Genexima, Obrovcima, FENI-jima, DTS -ima drugi puta). Končara je zamijenio drug Slobodan Milošević na čelu CK Beograda. Zašto je jezik u Armiji bio isključivo srpski, čemu nije smjelo biti pogovora? Pa jedna nepismena baka na Zrinjevcu ili njena drugarica na Kalemegdanu bi shvatile čitajući djelo Andrićevo "Na Drini ćuprija" da je pisano čistim srpskim jezikom, a čitajući djelo Mirka Kovača "Vrata od utrobe" da je pisano vrsnom hrvaštinom, to bi im bilo jasno i da prekrijete famozno jatovanje u e ili ije!
 
Da se razumijemo, nemam ja problema sa Srbima i srpstvom, rado čitam Domanovića, Kiša, Dušana Radovića, Crnjanskoga i Zmaja, zanimljiv mi je lik Stefana Lazarevića i Dimitrija Ljotića ili Miroljuba Petrovića; ja imam problema sa odrodima kao što su Goran Babić, Kusturica, Zafranović, sa ljudima koji ne vole svoju Domovinu, a štete hrvatsko-srpskim odnosima jer negiraju hrvatski jezik, naciju i državu. Nisam zadovoljan, kao ni većina građana tranzicijskih zemalja, kritiziram i javno prozivam odgovorne, ali poštujem i njegujem svoju državu želeći joj dobro i shvaćajući zamke ljudske prirode i povijesno nametnutoga mentaliteta. Ne mislim graditi nikakve kineske zidove među nama, osobno znam mnoge drage i poštene ljude srpske nacionalnosti i njegujem prijateljstva i poznanstva, pa i poslovne odnose nemajući predrasuda, ali treba biti stvarno naivan pa misliti da ti netko želi dobro kada razorenom i napaćenom Vukovaru nameće ćirilicu, zamislite da je netko od Nijemaca želio u Elzasu ili Istočnoj Europi natpise na gotičkome njemačkom pismu.
 
Iza Drugoga svjetskog rata 15 milijuna Nijemaca je protjerano, od čega je 3 milijuna pomrijelo (najviše u savezničkim bombardiranjima civilnih ciljeva), ali i Njemačka je pošteno prihvatila krivicu za šovinizam, hitlerizam i ekspanziju te ratne zločine! Iako je zločinački kaplar sa brčićima više bio Othello i nesuđeni Napoleon, nego perfidni kriminalac. Ja ne smatram da bi bilo pametno po Banjoj Luci i Subotici tražiti natpise na glagoljici, niti mi pada na pamet da od Srbije zahtijevam da svoj jezik zovu jugoslavenskim, hrvatskosrpskim, niti da se u ime jedinstva kršćana odriču sv Save, a u ime jedinstva jezika više tisuća svojih riječi, turcizama, rusizama i tvorbe futura; ako bih to tražio bio bih ili budala ili zločest čovjek. Kao što ni Danci ne bi smjeli negirati Norvežane i norveški jezik, Španjolci Portugalce, Rusi Ukrajince, Česi Slovake.
 
A mi danas među Hrvatima još imamo mar(k)sovaca koji su pali na ovu napaćenu zemlju iz "vaseljene", koji su mentalno još Titovi pioniri, i koji provode svoj infantilni honey moon na unosnim jaslama Otvorenih duštava bjelosvjetskih filantropa i etnobiznismena. Okrenimo se ekonomiji, kulturnoj suradnji, europskim integracijama, objektivnom viđenju pošlosti, civiliziranom dijalogu, uz međusobno poštovanje i dobronamjernost; a njegovanje raznih Vukova Brankovića i prekrajanje povijesti tipa Andrićgrada pristojni ljudi ne čine. Ili da pravimo mesićevske viceve i "podsjetimo" Šešelja, Dodika, Pavla Ivića, Ivanića na njihovo hrvatsko podrijetlo?
 

Teo Trostmann

Povezani članci

Budući ministar na Trgu Nevenke Topalušić

HF

Glasom živih

HF

Svi se srame osim političara

HF

Srbija negira hrvatsku državnost

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...