Hrvatski Fokus

Politika masovne poljoprivredne proizvodnje i prisilne kolektivizacija glavni uzroci gladi ukrajinskog naroda

 
 
Svake godine krajem mjeseca studenog, točnije posljednja subota u studenome obilježava se kao „Dan sjećanja na Holodomor.“ Ove godine obilježit će se 85. godišnjica 'Holodomora' u Ukrajini i u drugim državama.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/11/holodomor_v1.jpg
'Holodomor' ili gladomor je katastrofa koju je prouzročio čovjek a označava veliku glad u Ukrajini od čije posljedice je umrlo između 6 i 8 milijuna Ukrajinaca u razdoblju od 1932. do 1933. Milijuni Ukrajinaca umrli su od gladi u mirnodopsko vrijeme i to je događaj bez presedana koji nikada do tada nije zabilježen u povijesti Ukrajine. U tom razdoblju Ukrajina je bila u sastavu bivšeg SSSR-a (Savez sovjetskih socijalističkih republika) i imala oko 30 milijuna stanovnika. Sovjetska politika masovne poljoprivredne proizvodnje i prisilna kolektivizacija glavni su uzroci gladi ukrajinskog naroda u tom razdoblju.
 
Naime, politikom prisilne kolektivizacije Staljin je namjeravao povećati poljoprivrednu proizvodnju i produktivnost eliminacijom malih, privatnih seljačkih gospodarstava. Dakako, proces kolektivizacije i udruživanje sovjetskih seljaka u kolhoze započeli su odmah nakon Oktobarske revolucije. Ubrzani proces opće kolektivizacije sela (razdoblje prvog petogodišnjeg plana od 1927. do 1932./1933.) doveo je do udruženja svih individualnih, tj. privatnih seljačkih gospodarstava u kolhoze s nizom negativnih i štetnih posljedica.
 
Tadašnja sovjetska Vlada prisvojila je sva privatna seljačka gospodarstva – zemlju, tj. obradive površine i stoku što je imalo razorne učinke u Ukrajini gdje se gotovo 80 % stanovništva tradicionalno bavilo poljoprivredom. Pored malih poljoprivrednih gospodarstava postojala su i ona velika čije vlasnike su tadašnji komunisti nazivali „kulacima.“ To su bili bogati seljaci koji su u svojem vlasništvu imali veće površine obradivog zemljišta, velike farme i zapošljavali su radnike na tim farmama. Staljin je bio uvjeren da upravo „kulaci“ predstavljaju opasnost za ondašnji političko-gospodarski poredak, jer su „kulaci“ bili protiv Sovjeta. Stoga je odlučio primijeniti politiku koja će dovesti do propadanja i nestanka kulaka kao klase ukrajinskih poljoprivrednika.
 
Kolektivizacijom su milijuni malih seljačkih poljoprivrednih gospodarstava bili izvlašteni iz svojeg zemljišta i prisiljeni u udruživanje, tzv. kolektivna seljačka gospodarstva ili kolhoze. Međutim, ukrajinski seljaci u kolektivizaciji su vidjeli povratak u ropstvo i stoga su se odupirali izvlaštenju i procesu prisilne kolektivizacije. Naoružane brigade Sovjetske vojske silom su konfiscirale zemlju, stoku i ostalo vlasništvo ukrajinskih seljaka i silom su otjerali čitave obitelji s njihovih posjeda. Tisuće Ukrajinaca silom je odvedeno iz svojih kuća odn. domova i vlakovima poslano u pusta, nenastanjena područja u Sibiru.
 
Staljin je potom odredio / propisao obvezne kvote za poljoprivredno-prehrambene proizvode koji su se morali iz Ukrajine prevoziti u druga područja tadašnjeg SSSR-a. Međutim, to je samo još povećalo otpor Ukrajinaca uz prosvjede na ulicama, što je dovelo i do ubojstava, a Ukrajinci su počeli sami spaljivati svoje domove. Kasnije je Sovjetski savez povećao proizvodne kvote u tolikoj mjeri da je to bilo nemoguće ostvariti. Istovremeno, opskrba hranom za ukrajinski narod bila je znatno smanjena – Sovjetski savez političkom je odlukom smanjio dopuštenu količinu hrane za Ukrajinu, a većina poljoprivrednih proizvoda otpremala se iz Ukrajine u ostale dijelove bivšeg SSSR-a.
 
Posljedice su bile katastrofalne za ukrajinski narod jer su propisane kvote prouzročile bitno smanjenu opskrbu hranom pretežito seljačkog stanovništva što je dovelo do nestašice hrane, pothranjenosti i zatim do gladi, istinske gladi. Sovjetski savez je 1932. naredio hapšenje ili čak egzekuciju (ubojstvo) svakog tko bude uzimao hranu s polja gdje je radio. Vojska je čak u potpunosti okružila sela i blokirala bilo kakav transport, tj. dopremu hrane u ukrajinska sela. U vrijeme strašne gladi dnevno je umiralo oko 25.000 ljudi.
 
Desetljećima narod Ukrajine nije smio o tome otvoreno i javno govoriti a kamoli spomenuti ovu zastrašujuću „traumu“ cijele nacije. Velika glad u Ukrajini bila je posljedica političke odluke tadašnjih sovjetskih političkih struktura i stoga je bilo zabranjeno govoriti o tome. Sovjetske vlasti zabranile su bilo kakvo spominjanje Gladomora u javnosti, a kamoli rasprave. Vjerojatno su smatrali da će narod s vremenom to zaboraviti. Otišli su tako daleko da su lažirali / falsificirali povijesne podatke o tom razdoblju tvrdeći da je glad bila neizbježna posljedica prirodne katastrofe. Prema procjenama, od posljedica velike gladi u Ukrajini je umrlo između 3 i 8 milijuna ljudi, no najčešće se spominje broj između 6 i 8 milijuna ljudi na temelju poznatih podataka. 'Holodomor' ili Gladomor je u današnjoj Ukrajini prepoznat i priznat kao genocid nad narodom Ukrajine, a to su priznale i brojne druge države. Prema navodima, Rusija navodno i danas negira 'Holodomor'  u Ukrajini i to naziva „falsificiranjem povijesti.“
 
Ukrajina danas nakon osamostaljenja od bivšeg Sovjetskog Saveza smije slobodno govoriti i upozoravati javnost – kako ukrajinsku tako i izvan Ukrajine o strahotama 'Holodomora' – velike gladi koja je prouzročila smrt više milijuna ljudi i to na temelju političke odluke. Danas su diljem Ukrajine podignuti spomenici žrtvama 'Holodomora' i svake godine posljednje (četvrte) subote u studenom obilježava se sjećanje i održavaju komemoracije za milijune umrlih od posljedica velike gladi u vrijeme 'Holodomora.' Dva su najznačajnija spomenika žrtvama 'Holodomora': jedan je u Mharu, Poltavska oblast: „Grob žalosti,“ a drugi je u Kijevu – Nacionalni muzej „Sjećanje na žrtve Holodomora“ koji je otvoren 2008. Muzej se nalazi u Kijevu, na brežuljcima Pečersk (Pechersk) na desnoj obali rijeke Dnjepar i sastoji se od memorijalnog kompleksa i podzemne dvorane, „Dvorana sjećanja,“ u kojoj je stalna izložba iz razdoblja velike gladi u mirnodopsko vrijeme. Spomenici žrtvama 'Holodomora' podignuti su u Washingtonu D.C. i Chichagu, u Kanadi, u Poljskoj itd. Žrtve 'Holodomora' ne smijemo nikada zaboraviti i ovim nevinim žrtvama moramo se duboko pokloniti i odati pijetet jednako kao što obilježavamo „Holokaust“ i brojne druge Dane sjećanja na mnoge nevine žrtve totalitarnih režima kroz burnu i krvavu povijest čovječanstva. (Izvor: Taylor Krawczewski, „World Without Genocide Associate“)
 

Rodjena Marija Kuhar

Povezane objave

Što je SAD izgubio u Siriji

HF

Sedam uzroka nemira u Iranu

HF

Ovi su ljudi tako zli i njihov napad na čovječanstvo i Zapad je tako sveobuhvatan

hrvatski-fokus

Trump objavio da se kandidira za predsjednika 2024. godine

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više