Dana 20. studenog 2017., komemoracijama na Ovčari i Veleprometu završili su ovogodišnji dani tužne i ponosne Kolone sjećanja, patnje i pijeteta, pobjede i slave. Danas, 21. studenoga 2017. Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) upućuje na znanje i ravnanje, najprije, svim Hrvatima i hrvatskim domoljubima u zemlji i svijetu, a posebno Predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade, Predsjednici države i DORH-u:
etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca, za veleizdaju. Jasno, da su prava adresa na kojoj treba razmisliti svi koji su se ogriješili zločinom nečinjenja na višegodišnje četnikovanje i perverzno iživljavanje Stankovića usred svetog dana kršćanskog kalendara i kršćanskog obiteljskog objeda.
Potaknut željom za osvetom zbog javno izrečenih upozorenja i prijetnji Miloradu Pupavcu, vođi četničkog pokreta u Hrvatskoj od strane Predraga Mišića Peđe, vukovarskog branitelja, Stanković je u emisiji „Nedjeljom u 2“ 19. studenog od 14 do 15 sati, na I. programu HTV-a prešao sve granice ljudskog, društvenog, političkog i profesionalnog ponašanja, pa ga Etički sud proglašava veleizdajnikom. U danima prebolnih sjećanja kada uvijek ispočetka ratna rana lipti krvlju nevinih žrtava, a njihovi jauci paraju nebesa, hrvatska, javna, državna televizija dopustila je podlu i prokletu neprijateljsku provokaciju u spomenutoj emisiji. Gospodina Predraga Mišića,plemenitog čovjeka, hrvatskog domoljuba, vukovarskog branitelja i stradalnika srpskih zarobljeničkih logora, riječju žrtve agresivnog rata Srpske akademije znanosti i umjetnosti, Srpske pravoslavne crkve i četničkih monstruma, Aca Stanković izvrgao je monstruoznom psihičkom mučenju: opetovano i opetovano inzistirajući na detaljima njegove obiteljske tragedije, na razorene najdublje veze među ljudima koje je rat podijelio na četnike i normalna ljudska bića. Emisija je pakosno smišljena kao osveta javnoj poruci i prijetnji vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđe i čovjeka, koji je, braneći Hrvatsku i u vremenu, koje neki nazivaju mirom, razbio ćirilićne ploče, kao bezobraznu provokaciju u gradu od posebnog pijeteta.
Stanković i njegovi mentori odlučili su uopće ne spominjati Pupovca i optužbu koja mu je izrečena, nego su željeli najprije, povrijediti svoga gosta da izgubi koncentraciju, zatim mu nametati izmišljeni „grijeh“ o navodnom zanemarivanju vukovarskih studenata … i sličnim nebulozama, ali glavna je poruka bila, još jedan pokušaj, sudionika i pronositelja „Memoranduma II.“ ( po kojem je smišljeno kako da „Srbi koji su izgubili u ratu, u miru ostvare svoj cilj Velike Srbije“) još jedanput ponove tezu o Građanskom ratu. Toga su se sjetili u trenutku kada je Međunarodni sud pravde UN-a osudio Srbiju za agresiju, zločin protiv čovječnosti i na pojedinim područjima genocid, pa se očekivalo, (a upravo je došlo vrijeme da se upitamo zašto se ništa nije napravilo) da Hrvatska zatraži ratnu odštetu, i da za dugo vremena, „dok još puno vode Dunavom proteče“ kako im je poručila naša predsjednica u Zengama Vukovarska kolona sjećanja bude razdjelnica dobra i zla…
Naučio je Aca lekciju: istinu treba negirati, manipulirati, izvrtati i lagati, kao što veliki četnički ideolog, Dobriša Ćosić, opisujući srpsku navadu zalaganjem zaključuje: „Srbin laže, to mu je od Boga“. Teza o Građanskom ratu notorna je laž o hrvatskoj nedavnoj povijesti, o uzroku i posljedicama Domovinskog rata, o veličanstvenoj oslobodilačkoj pobjedi. Stanković osporava „Deklaraciju o Domovinskom ratu“, presudu oba Haaška suda, koja su jasno rekli tko je agresor, a tko žrtva, pa je krajnje vrijeme da se razmisli ne samo o etičkoj osudi, nego o pokretanju državnog kaznenog postupka. Budući da su Stanković na sceni, a Pupovac i četnička banda u sjeni, smislili tezu i dokaz da se radilo o Građanskom ratu, jer su oba brata Mišića, kao hrvatski hrvatski državljani ratovali na suprotnim stranama, jedan na strani Srbije a jedan na strani Hrvatske onda mu je naš Peđa odgovorio, kao član HNES-a: ja sam se borio za Domovinu, a moj brat našoj domovini veleizdajnik. Ovo je izvrstan i zoran povod da se naši zakonodavci i sudbena vlast pozabave zakonom, koji se kod nas tumači površno, a to je Zakon o državljanstvu. Naime, postoje uvjeti kako netko može steći državljanstvo u državi koja ne pripada njegovom narodu, a eto primjera Aleksandra Stankovića da se donese dopuna zakona o tome tko, kada i zašto to državljanstvo može izgubiti.
Budući da je hrvatska javnost vrlo emotivno, žestoko i masovno izrazila svoje negodovanje, na opisani događaj veleizdaje,Hrvatsko nacionalno etičko sudište tome se priključuje i iznosi prijedlog: Ukoliko se, sa krajnjim rokom do subote, hrvatskoj javnosti ne objavi da je Aleksandar Stanković dobio otkaz na Hrvatskoj televiziji i da je počelo njegovo procesuiranje za veleizdaju, onda valja u nedjelju preskočiti obiteljski objed, pred zgradom HTV-a,u kojoj su se na početku Domovinskog rata okupljali prvi pripadnici narodne garde. Od stradalnika četničke agresije kroz povijest do 19. studenog 2017. više se ne očekuju protesti po kavanama i priopćenja na portalima. Četnici više ne mogu djelovati u Hrvatskoj.
To je pravda za naše nevine žrtve, a Kolona sjećanja kojom Vukovar prikuplja i grli domoljublje znak su da su ljudi prepoznali njegovu svetost. Poput svetaca koje proglašava crkva one koji su mučeničkom smrću potvrdili snagu svoje vjere, tako i Vukovar naše svetište jer su Vukovarci umirali, odbijali predaju – kako odlučiše i rekoše: „moramo izdržati dok se Hrvatska ne naoruža“. Oni su izdržali, Hrvatska se oslobodila i vrijeme je da im se zahvalimo sve dužim i dužim „kolonama sjećanja“, ali i braneći dignitet svake osobe kao što je Predrag Mišić Peđa. On jednostavno i svjedoči zna da je Srbija napala Hrvatsku, i da su ćirilične ploče u Vukovaru četnička provokacija, te da je pravi domoljub uvijek spreman boriti se za svoj dom.
Dr. Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više