I usprkos zlima svima

             Herojima Domovinskog rata

 

 

       Nije bilo davno tako

                Kad živjeti ne bje lako

                Ni trpjeti, umirati

                Pa ni vlastit život dati

                Za slobodu svome rodu.

                Svetija od svega svijeta,

                Domovina bješe mila,

                Suza u oku djeteta

                I ranjene ptice krila.

                Pa tko ne bi

                U zlu boju

                Dao sve bi,

                I krv svoju

                Za mir, dobro ,za svoj dom,

                Za unuke, djecu dragu

                Što stasaju na svom pragu?!

               

                Nije bilo davno tako

                Ni bezbolno, niti lako,

                Al' usprkos zlima svima

                Krenuli su u nevrijeme

                Da posiju dobra sjeme,

                Da se mir i radost vrate,

                Da se ljubav prava zbude,

                Da nam djeci, unucima,

                Svim ljudima bolje bude!

 

                Čekati se nije smjelo

                Da zlotvora strašno djelo

                Djecu, braću, žene guši,

                Da im i dom rodni sruši

                Pa da od njih, braćo draga,

                Ne ostane niti traga!

 

 

 

                Krenuli su, jer su znali

                I usprkos zlima svima,

                Da i narod, premda mali,

                I po Božjim zakonima

                Pravo na slobodu ima!

                Sudba gorka

                Htjede tada

                Da ŠESTORKA,

                Sve Hrvati časni, smjeli,

                Sred topova kanonada

                Ratnu sudbu s rodom dijeli.

                Sred krvave ratne muke

                Čist im obraz, čiste ruke

                Ostadoše za vijek cijeli.      

 

                Velikane, pobjednike

                Svaki narod časti, slavi..

                Spomen djeci da ostavi,

                Podiže im spomenike.

                Odveć gorka

                Zla kob htjede

                Da ŠESTORKA,

                Sve junaci Domovine,

                Umjesto slobode slasti,

                U tamnici da odsjede.

               

                Nije bilo davno tako

                Da živjeti ne bje lako.

                Al' i danas,

                Sred dvadeset prvog vijeka,

                Mjesto časti i pravice,

                Sudac sudi da naudi,

                Da okalja pravde lice .

                A Šestorka, niti dužna, niti kriva,

                Još se nada i još čeka

                Na sud Boga i Čovjeka!

       

Malkica Dugeč, 29. 11. 2017. (pred izricanje konačne osude Šestorici Hrvata)