Prokletstvo čeda Richarda Holbrookea

Ashdown je imao zadatak da nametne mnoge dekrete Hrvatima

Što sve više odmiče vrijeme u Bosni i Hercegovini od Daytonskog (ne)sporazuma, i što više nosi zemlju sa sobom u nestanak, zapravo što sve više ta zajednica suverenih i konstitutivnih naroda stagnira i nestaje u posdaytonskom nemirnom miru, sve više se traži odgovor na pitanje, šta je američki tenk političar Richard Holbrooke unio, i britanski salveta političar Paddy Ashdown nametnuo u Bosnu i Hercegovinu, i što su joj to stegnuli oko vrata da se već četvrt stoljeća davi i guši pred očima beha naroda i svjetske zajednice. Odgovor bi bio, ama baš ništa dobra niti su  unijeli, niti donijeli, niti jednom akteru beha problema, a niti Europi pred čijim pragom sve se to događa.

Richard Holbrooke sa Slobodanom Miloševićem

Govore, mir smo vam nametnuli. A zar može biti mira među narodima ako im je on nametnut, a daytonski to jest, budući da svako nametanje, svaka prisila uvijek počiva na nepravdi. Za Daytonski (ne)sporazum se stoga može kazati da je on dao, osigurao, mirno vrijeme, pitanje je koliko dugo, Srbima i tadašnjim Muslimanima, današnjim Bošnjacima, da dovrše međusobnu podjelu zemlje na principima tajni srpsko muslimanskih beogradskih dogovora. Također pitanje da li je Bosna i Hercegovina moguće djeljiva samo između dva naroda. Zasigurno da ne.

Jer Holbooke kao glavni i nedodirljivi diktator u pregovorima, koji je neposlušnost pregovarača utišavao prijetnjama oružja za masovna ubijanja pospremljena u toj vojnoj bazi, imao je jedan jedini cilj, iz pregovora isključiti Hrvate, i beha problem sa tri nepoznanice svesti na dvije. U tomu je kao nedodirljivi diktator i uspio u Daytonu, no nikako to nije mogao učiniti i u Bosni i Hercegovini gdje problem stoljećima i postoji. To je dokaz njegove pregovaračke pristranosti, nepoznavanje beha problema, i nedobronamjernosti u traženju mira zemlji i njenim narodima. Ashdown je imao zadatak da nametne mnoge dekrete Hrvatima, da ih smijenjuje ako ga na ulici ne pozdrave, da svoju izmišljenu laž o salvet diobi Bosne i Hercegovine učvrsti i nametne svetom istinom. No kada se pogleda cijela povijest čovječanstva koja je, gotovo, u kontinuitetu ratna što je čine jači i brojniji, nema zabilježena primjera da je tuđinac donio mir nekoj zemlji njenom narodu, a napose zemlji u kojoj živi više naroda sa svojim posebnim nacionalnim, vjerskim i kulturnim identitetima.

Jedino tko može mir osigurati takvoj zajednici, a jedna od njih je, i možda najslojevitija, Bosna i Hercegovina, su njeni narodi, kao subjekti njene specificnosti, njene egzistencijalnosti. Samo Hrvati, današnji Bošnjaci i Srbi kao glavni nositelji i jamci beha opstojnosti mogu i moraju donijeti mir sami sebi, svojim narodima i svojoj zajedničkoj domovini Bosni i Hercegovini. A što tuđinci mogu i hoće, šta rade, pokazao je i pristrani rad Haaškog tribunala, koji je beha problem, reklo bi se, tek sada zamrsio i do rata zagrijao. Umjesto pravde multiplicirao je nepravdu, umjesto pomirenja zaoštrio mržnju, umjesto igradnje mostova iskopao provalije, umjesto mira miloševićevski je usijao beha problem, poručivši beha muslimanima „niko ne sme da vas bije“.

Da je stanje ratno opasno, da se muslimani Bošnjaci spremaju za rat, na koji ih uputila nepravedna drugostupanjska presuda Žalbenog vijeća Haaškog suda hrvatskim braniteljskim žrtvama govore vijesti o Bakirovom opremanju oko 10 tisuća džihadista, što ga hrabri da i javno prijeti ratnim sukobom u Bosni i Hercegovini. I ne prijeti ratom samo na beha teritoriju, već i šire susjedstvu, Haaški sud je poručio da nitko više ne može i ne smije kažnjavati muslimane Bošnjake ni za kakav zločin. Upravo zbog tog ničim oborivog povijesnog dokaza da narodi donose sami sebi mir, potrebna je revizija, dogradnja, i čišćenje Holbruckove prljavštine ubačene u turski ostavljeni mulj,  među beha narode i u beha politički prostor. Čišćenje nagomilanog političkog blata trebalo bi početi ispravljanjem, kao nedodirljive svete krave, Holbruckove nepravde, Ashdownove diktature, haaške pristranosti, na način da tri zaista bude tri, a ne kao po njihovoj  zločinačkoj formuli, tri jednako je dva.

A to je nemoguće ni po kojoj matematici i računici, ni u kojem segmentu društva, napose u stečevinama jednakosti i ravnopravnosti suverenih i konstitutivnih naroda. Tri je u cijeloj ljudskoj povijesti bilo uvijek tri, i nikad dva. Tu matematiku je bio započeo računati Hitler i Staljin, i drugi povijesni diktatori i okupatori poput Osmanlija u Bosni i Hercegovini na način prisilne islamizacije, i svi su doživjeli poraz i nestali u smetištu povijesti prije negoli su tri pretvorili u dva, ili dva u jedan.

Holbrookeov zločinački plan, koji je klon onoga amerikanizacije Kolumbova otkrića, potpomažu Srbi i današnji Bošnjaci, koji su njegovom izmišljenom računicom postali veći negoli su. Zbog te svoje veličine koju im je Holbrooke nadogradio, Ashdown učvrstio, Haaški sud nepravdom isključivanja Hrvata iz političkog beha života ta dva beha naroda su danas veći i daleko radikalniji zagovornici te daytonske matematike negoli sam njen izumitelj. Svaki novi pokušaj dovođenja u red da je tri uvijek tri od srpske i bošnjačke strane dolazi isilovski otpor, koji ne samo da izbačenu treću hrvatsku stranu vodi u nestanak na tom beha papiru računanja, već dere i uništava i sam taj, već dobro poderani, beha papir.

Bosna i Hercegovina je znači svakim daytonskim danom sve udaljenija od cilja kojeg su joj daytonisti u prvom redu američki tenk pregovarač Holbrooke i britanski šerif salveta političar Ashdown i Haaški nepravedni sud, bili navodno zacrtali i označili. Udaljavajući se od tog cilja, a prema kojem su sve puteve zatrpali i mostove porušili, Bosna i Hercegovina je danas dalje negoli prije četvrt stoljeća i sve bliža svom prijeratnom i ratnom vremenu.

Približavanje tom tragičnom prijeratnom i ratnom periodu nije samo posljedica beha političkog prokletstva neodrživosti svoje nacionalne i vjerske šarolikosti, već i interesnog sukoba umarširanih i uvezenih zapadnih geoplitičkih interesa, i islamskih planova širenja i osvajanja kršćanskog svijeta u prvom redu Europe. Stoga Bosna i Hercegovine više i nije samo političko poprište tih sukobljenih interesnih silnica, već i teren gotovo ratnih sukoba koji dobivaju na intenzitetu naročito poslije ovakvih nepravednih presuda Haaškog suda nepravde. Sad Bosna i Hercegovina uistinu izgleda kao pred početak građansko vjerskog rata. Na sve strane je usijano i prava je sreća da se iskra ne zapali i zemlja opet postane pravi ovozemaljski pakao. Europski Bliski istok koji bi mogao goriti u ratnom plamenu sve do nestanka jedne beha strane. Čini se kako je to i bio plan američkog pregovarača Holbrookea, britanskog salveta političara Ashdowna i Haaškog suda nepravde.

Dovoljno opasno da beha narodi sami uzmu sudbinu u svoje ruke i dijalogom, kompromisom i tolerancijom zemlju troentitetiziraju i tako uređenu učine saveznom bošnjačko-srpsko-hrvatskom državom Bosnom i Hercegovinom. To bi bila ispravka giga nepravde koja se ubacila u zemlju kao i bosanskohercegovački dokaz da je tri podijeljeno na tri uvijek jedan, znači tri entiteta jedna Bosna i Hercegovina.

Vinko Đotlo