Hrvatskoj trebaju ljudi ‘velikoga duha’

Ljudi 'velika duha' ne lažu svoj narod, ne igraju se države, ne nadmeću se svojim inovacijama i kreacijama

Uvijek i ponovno u svima nama kolona sjećanja u Vukovaru oživi i osvijesti sve ono što se događalo za vrijeme Domovinskog rata u pojedinim dijelovima Lijepe naše, naročito u Vukovaru, padom Vukovara i danima poslije. Ne treba nabrajati. Prošlo je više od četvrt vijeka. Svima je to u još uvijek glavi, u sjećanju i u srcu, uz prisustvo tuge, boli, jada, neshvaćanja, prihvaćanja, borbe, pobjede, ponosa, oprosta, evociranja patnje, prisjećanja zla, vremena kad je čovjeku čovjeku bio vuk, kad je komšija susjedu bio krvnik, kad je krv natapala zemlju, kad su djecu otimali iz ruku majki, kad su razarali, silovali, palili, pljačkali, “oslobađali”, slavili “pobjedu”, protjerivali s djedovskih ognjišta, iživljavali se na ranjenicima, ubijali, zatirali glas slobode, negirali hrvatsko postojanje, hvalili se “herojstvom”, tražili “salate za poklane Hrvate”…, a jedna mala Željka je u brojnoj koloni prognanih, uplakana, prestrašena, gladna, žedna, izgubljena, išla u progonstvo, u nepoznat svijet i došla u “moju” školu.

Antun Škvorčević

Za sve njih, poginule, ranjene, prognane, uplakane, ucviljene, silovane, ponižene i prognane svake godine sve brojnija kolona sjećanja kreće hrvatskom Kalvarijom od bolnice do Memorijalnog groblja. U toj koloni svake godine je cijela Hrvatska. Tako se odaje počast žrtvi i slava pobjedi. Vukovar je mjesto posebnog  pijeteta. Tamo se iskazuje čast i poklon žrtvi, bez koje ne bi bilo Hrvatske. Tu nema mjesta nikakvim porukama osim poruka zahvalnosti. U miru i tišini, odaje se počast i plaća dug za slobodu, neovisnost i suverenost. To nije mjesto, vrijeme, niti prostor gdje se zbrajuju bilo čiji propusti ili uspjesi, gdje se zarađuju politički bodovi, gdje se obračunava s bilo kime i čime,  gdje se šalju reklamne poruke, gdje se sije nova mržnja, gdje se bilo kome  prijeti ili izaziva osveta.

Prigodna propovijed, sukladna evanđelju, biskupa Antuna Škvorčevića, o tome govori na najbolji mogući način. Između ostaloga biskup nam poručuje: “U Vukovaru i Hrvatskoj potrebni su nam ljudi velika duha koji svjedoče vjeru u pobjedi ljubavi i pamte prošlost očišćenu od mržnje.” Ljudi “velika duha” služe svom narodu, vode brigu o svakom pojedincu, o svakoj stopi hrvatske zemlje, o naraštaju koji dolazi i koji će živjeti u prostoru i vremenu “očišćenom od svake mržnje”. Ljudi “velika duha”ne lažu svoj narod, ne igraju se države, ne nadmeću se svojim “inovacijama i kreacijama”, poput vrste i boje cipela, ne bildaju svoj ego, ne podmeću jedni drugima i ne šalju nikome poruke vodom Dunava. Ljudi “velika duha” ne ističu svoje domoljublje. Njihovo domoljublje ističe i izdvaja njih iz mase podobnih i prosječnih. Ti i takvi ljudi svakodnevno domoljublje žive, uvijek i svuda, sa svojim narodom, u svojoj Domovini.

Ankica Benček