Slikanje mi je jedan pomak od svakodnevnice

Za svoja djela mogu reći da su ona figurativno apstraktna

 

 

Suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica Mercedes Bratoš rođena je 1979. u Dubrovniku. Diplomirala je na Accademia di belle arti u Firenci. Samostalno je izlagala na brojnim izložbama u domovini i inozemstvu. Istaknuta je pripadnica aktualne umjetničke produkcije. Ovih dana izlaže u Zagrebu.

• Sredinom studenoga izlagali ste u Galeriji zagrebačkog hotela Palace s Anom Jakić Divković, riječ je o izložbi "Pričam ti priču".

– Točno. Ana i ja predstavljamo se publici kroz 20-ak radova pod nazivom "Pričam ti priču", gdje prikazujemo publici svaka na svoj način svoju priču. Priču kako je mi vidimo i kako je doživljavamo.

 

• Slikarski kolažirate paralelne svijetove u njihovoj motivskoj povezanosti.

– Prije nego što krenem slikati, napravim negdje oko 50-100 skica. Koje su u stvari, ja bih rekla pravi kolaži. Tu se "igram". Iz raznih časopisa, novina i sl. ilustracija stvaram kolaž. Tako da na kraju odaberem određeni broj skica koje su najbolje povezane i krenem ih prenosit na platno, realizirati. Onda nastane jedan ciklus radova. 

 

• Kompozicije slika su slojevite, složene.

– Na svakoj slici osim kolažiranja bitna je i kompozicija. Na sve treba dobro promisliti kako nešto staviti, ukolažirati da to dobro estetski izgleda, naravno i uskladit boje. Kompozicija i kolaž ne idu jedno bez drugoga. Tako da često na djelima su složene kompozicije. Pogotovo ako je prisutna i fotografija. 

 

• Sintetizirate prošle trenutke i podsvjesnog i iracionalnog.

– Kad radim jedan ciklus i slikam jednu sliku, uvijek je u njoj prisutan dio mene onog podsvijesnog i iracionalnog. Na taj način oslobađam sebe od nekih lijepih, a nekad možda i teških, tmurnih ili loših dana. Teško mi je o tome govoriti, to jednostavno dođe samo iz mene.

 

• Zanima vas odraz s druge strane.

– Kad govorim odraz s druge strane, mislim na to da se rijetko tko od nas, pogleda u ogledalo i doslovno vidi sebe. Razmisli o tom danu, o nekoj situaciji i sl. Često znamo reći "drugi je kriv", a prije toga se ne pogledamo s drugu stranu.

 

• Tehnika izloženih radova.

– Isključivo radim s akrilnim bojama. Nekad je u kombinaciji, tuš, kreda, ugljen i print fotografije. Instalacije, vidio, i glazba takođe znam izložiti koje su usklađene sa slikama. I tako opet stvorim jednu priču.

• Puno izlažete u zadnje vrijeme.

– U zadnje vrijeme sam sudjelovala na par projekata, koje uključuju i skupne izložbe. Imala sam i koju samostalnu. Nekako bi rekla jedna vuče drugu…

 

• Što je ključ vašeg pristupa motivu, umjetnosti?

– Ja bih za svoja djela rekla da su ona figurativno apstraktna. Što znači da na svakoj slici je naslikan jedan "figurativan element". Bila riječ o stolici, portretu, životinji ili sl. U tom dijelu pristupam figurativno, "realistično".

 

• Što je novo u atelijeru?

– Slikanje mi je jedan pomak od svakodnevnice.  Mogu reći hrana, lijek, terapija – pobjegnem u svoj svijet. Svakodnevno nešto stvaram, kreiram, kolažiram. Nedugo sam završila jednu dosta veliku sliku s kojom ću uskoro završiti još jedan ciklus. Sad se pripremam za novu izložbu koja mi je na vratima. 

 

• Planovi, izložbe, monografije?

– Planova uvijek imam. Doziram ih. Nekako u granici. Što mogu i koliko mogu u trenutku. Vrijeme brzo prođe, tako da se ravnam s tim. Izložbe su jedne od planova, koje ću slijedeće godine i realizirati s novim ciklusom. Monografija je trenutno malo daleko od mojih trenutnih planova. Treba još proći vremena za takvo nešto, što ne znači da se ne će realizirati.

 

Miroslav Pelikan