Quo vadis Croatia?

HDZ-u opasniji koalicijski partner HNS od oporbenog SDP-a

Vođa strančice HNS Ivan Vrdoljak u Jutarnjem se raširio na dvije stranice hvaleći Istanbulsku konvenciju i najavljujući usvajanje iste u Hrvatskom državnom saboru. Ništa to ne čudi, već 2012. je šef mladeži HNS-a Zvonimir Klobučar podržavajući legalizaciju lakih droga i prostitucije mrtav hladan izjavio da negativnu stranu legalizacije prostitucije i lakih droga mogu isticati samo skupine koje se vole povesti  terminom da smo mi katolička zemlja. Što se tiče lakih droga ostavimo to radije znanosti, npr. Danielu G. Amenu (Amerikancu sirijskog podrijetla) nego razbarušenim piscima Aldousu Huxleyu i Edgaru Alanu Poeu.

Lake droge uglavnom imaju negativan učinak na volju i karakter. Što se tiče prostitucije mišljenja su podijeljena, ali nedvojbeno nitko ne bi želio biti rodbina osobe koja je odabrala prodavati svoje tijelo, niti se itko razuman tim poslom ponosi, iako postoje daleko nečasniji ljudi od tih nesretnica kojima je pripadala i Marija iz Magdale (koje mogu opravdati samo u zemljama gdje djeca umiru od gladi, ili ako su na silu uvučene u to), nečasniji su npr. lopovi, neki političari, psihopati, pedofili itd. Naravno kao povjesničar ističem da su nekada pomorci i vojnici bili dugo odvojeni od domovine, te da se mladi nisu lako zabavljali prije braka,u koji se znatno ranije stupalo.

Smatram da Klobučar sigurno ne bi volio da njegova majka ili sestra zarađuju za život tijelom, niti bi želio imati potomke narkomane – bio katolik ili ne bio, vjerovao u Boga ili u šeširdžiju ili u ništa. Istodobno prvi čovjek SDP-a Davor Bernardić, o kojem sam imao pozitivno mišljenje jer je, navodno, izvanredan fizičar, sin branitelja iz obitelji slabog socijalnog stanja što hrabro je krenuo u obračun sa snagama u SDP-u koje su ušančene u prošlosti, naime birokratsko komunističkim ideolozima tipa Mirando Mršić, Peđa Grbin, Ranko Ostojić (policajac, slično imeni Rajko je doktor); dakle Bernardić me razočarao. Fokus borbe protiv vladajućih (koje ne podržavam) je začinio Bernardić Kurikulom i Istanbulskom konvencijom koju smatra naprednom, a njene protivnike nazadnjacima. Tko je protiv nas on je "nazadnjak", lijepo rečeno, zar ne!

O Kurikulu ću samo reći da ima dobrih ideja i osnova, ali da je nedorađen, te da ne postoji suglasnost oko stvari koje su svjetonazorske prirode. Važnijim od (ku)ku – rikula mi se čini stanje mladih:

1) mnogi su nesposobni za nastavu Tjelesnog odgoja (jelovježba) i vojsku, sve je više psihosomatskih problema (vidi studije dr. Ranka Rajovića, dr. Igora Šimića i dr. Igora Čatića, te našeg Marije Petra Radelja)

2) razina znanja i umijeća je sve niža, kao što je i ponašanje sve neprilagođenije

3) škole su neprilagođene potrebama života rada i tržišta

4) škole gube moralnu i odgojnu funkciju; rasterećenjem ne možemo smatrati pad satnica Tehničkoga, Likovnoga, Glazbenog i Tjelesnoga odgoja, naprotiv to je golema šteta

5) inflacija odlikaša u osnovnoj školi i porast broja Gimnazija

6) manjak psihološko pedagoških službi

7) loš "rejting" naših fakulteta.

Jasno dalo bi se govoriti i o kakvoći udžbenika, programa, predavanja, pomagala – ali to nije moja tema. Temeljni problem je da pogrješke u ekonomiji, kadrovskoj politici, zdravstvu, urbanizmu, kulturi , vanjskoj politici itd. će se osjećati kumulativno dugoročno. Pokušaj MOST-a da nametne najnužnije i goruće potrebne reforme, prije svega administracije bio je uzaludan, prvo jer je MOST vjerovao da će obje velike stranke pristati na promjene, koje bi ih dotukle jer bi razorile klijentelizam, tj. sustav sitnih usluga tipa posao, stipendija, stan, legalizacija divlje gradnje, oprost dugova, koncesija itd. Drugo, jer je sam MOST bio iznutra nejedinstven, te se zbog nedovoljne snage našao u pat poziciji, što je izvrsno analizirao novinar Dujmović. Ipak nešto se postiglo u Dubrovniku, dr. Vlahušić otišao je u povijest, a HDZ je nakon prof. Šuice postavio mladog Frankovića, koji je zasad uglavnom zadovoljavajuće vodio Grad (rano je izreći konačan sud), kao što je i SDP prisiljen bio ne ziherašiti i sakrivati se već izvući mladoga čovjeka iz realnog sektora Jadrana Barača i Jadran je hrabro istrčao na tvrd teren sa muškim stavom o Srđu!

Demografski nestajemo, ekonomija nam je na koljenima, mladi i stručni iseljavaju, stanje u regiji je loše, stanovništvo je zbijeno u par gradova i na obalni pojas, poljoprivrede i obrtnika nestaje, moral opada drastično… Više nego ikada nam je potreban zajednički cilj i objektivnost; narod je umoran od podjela, vjera u sustav nestaje. Vrijeme je isteklo, a očekivat da netko drugi odradi naš posao je iluzorno.

Teo Trostmann