Hrvatski Fokus

Od muslimansko-bošnjačkih napada na Hrvate najveću korist imaju i imat će Srbi i Srbija

 
 
Sve dok se žrtve broje samo na vlastitoj strani i čiji broj se uvijek mijenja u zavisnosti pred kim i u koje ciljeve, zasigurno u Bosni i Hercegovini nema pomirbe, a u zajednici u kojoj nema pomirenja ne može biti ni mira. Mir ne vlada, u miru se ne živi, i stalno je pitanje kada će negdje i netko povući obarač kojeg dok žrtve broji i njima manipulira priprema se i za taj potez. Sve dok su unitarističko centralistički bošnjačko muslimanski zločini legitimni i opravdani a počinitelji nevini, a drugi, hrvatski, kao braniteljski agresorski, okupatorski, seceseionistički i zločinački ne može se govoriti o gradnji suživota i tolerancije u beha zajednici velikih nacionalnih i vjerskih, kulturnih i civilizacijskih razlika.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/12/hvo.jpg
I umjesto da se sve političke snage u Bosni i Hercegovini, dakako i one svjetske koje su na poziv i bez poziva umarširale u zemlju, ulažu u otkrivanje i priznavanje istine, napose one iz vremena tajne srpsko muslimanske diobe zemlje, one se ulažu u laž i koriste kao laž. Stoga u razrušenoj i islamsko radikaliziranoj, ratom i genocidom podijeljenoj, te prvi put u povijesti čovječanstva u Daytonu priznata dioba i genocid, postdaytonskoj Bosni i Hercegovini ne ide, ne ide pa stane, kaže Dijak. Na tu činjenicu može se dodati druga beha stvarnost, stoji, stoji i unazad ubrzano krene.
 
Svi njeni unutarnji i vanjski čimbenici taj beha rikverc hod ne samo da promatraju bez ikakve reakcije da ga zaustave na putu u provaliju, već u tome uživaju i čine sve da što prije propadne i nestane tamo gdje je gura najbrojniji narod te samo na papiru postoječe zajednice. Bošnjačko čelništvo ne prihvaća je ni na papiru, i čini sve da je iskomada i podijeli kako bi svoj grunt uredio po uzoru na sve radikalne islamske zemlje, i naselio ga svim teroristima iz tih zemalja.
 
Za nepriznavanje drugog i drugačijeg na svom gruntu, na svom feudu i pašaluku bošnjačka strana koristi svaku priliku, no najagresivniji su na nekim svojim obljetnicama, koje najjasnije pokazuju provalijsku diobu zemlje. Tako i na 27. obljetnicu obilježavanja vjersko političke razbijačke stranke BiH, partije Izetbegovića SDA u Sarajevu 26. svibnja, sin Alije Izetbegovića osnivača te ratno terorističke i mirnodopsko ratne stranke, Bakir izjavljuje na polaganje vijenaca svome otcu: "SDA je cement BiH, i jamac da ne će uspjeti pokušaji podjele države ili uspostave 'novih entiteta'". U očevom stilu nepriznavanja ničega što nije muslimansko i Bakir ne priznaje zasluge Hrvatskog Vijeća Obrane, vojne komponente hrvatskog naroda u oslobađanju Bosne i Hercegovine, te izjavljuje optužujući politiku jednakosti i ravnopravnosti koju vodi HDZ BiH: „HDZ-u nije dovoljno ravnopravno sudjelovanje u vlasti… te kako ta stranka sada radi na "reviziji povijesti" jer pokušava predstaviti koncept Herceg-Bosne u pozitivnom svjetlu, a HVO pozicionirati kao vojnu snagu koja je branila BiH".
 
Ako je i od Bakira previše je. Negirati zasluge HVO-a u oslobađanju Bosne i Herecgovine je negiranje i hrvatskog naroda. Takvom diskriminatorskom politikom koju je naučio od babe Alije, Bakir želi kazati da hrvatskog naroda i nema u Bosni i Hercegovini, te da nad njima i nije mogla počiniti zločin njegova zločinačko teroristička Armija. Bakir uviđa da nastupa vrijeme odgovornosti za počinjene zločine koje je počinila Armija kojom je zapovjedao njegov otac ratni zločinac Alija Izetbegović. Svako odugovlačenje odgovornosti znak je težine počinjenog muslimanskog zločina nad Hrvatima.
 
Izetbegović II. kaže „SDA je cement BiH“. No istina je da to nije cement ni u svojim redovima, jer partija puca po svim šavovima i frakcijama. U stranci se pojavljuju, nažalost još uvijek tihi, pojedinci koji beha rat poznaju daleko bolje od Bakira kojeg je otac skrivao po uredu, dok mu je majka skupljala vreće zlata za njegovu budućnost tamo negdje daleko izvan beha granica. SDA je cement bez i malo političke armature, cement koji ne može sam sebe da drži a kamoli da održi cjelovitost Bosne i Hercegovine. Ni desetci tisuća islamskih terorista koje je Alija doveo u zemlju i darovao im entitete u koje nema ulaza zapadna civilizacija, nisu jamac njene cjelovitosti, jer i zemlje Europske unije uviđaju svu opasnost koja dolazi iz vehabijski entiteta, koje Bakir brani.
 
„…ne će uspjeti pokušaji podjele države ili uspostave "novih entiteta", grmi Izetbegović II. na 27. obljetnici očeve političko islamističke partije. I Izetbegović I. je tako govorio prije građansko vjerskog beha sukoba, a kasnije je slao svoje pregovarače u Beograd da dogovore podjelu zemlje. Kada nije uspio sa Srbima dogovoriti kako i kuda Bosnu i Hercegovinu podijeliti, napose kada nije uspio dobiti beha dijelove uz Drinu kako bi ih kasnije spojio sa Sandžakom, i izlaz na more, izvršio je agresiju na hrvatski narod i time pokušao osvojiti upravo ono što je branilo i obranilo Hrvatsko Vijeće Obrane, kao vojna snaga hrvatskog naroda. E to je taj razlog zašto ne priznaje HVO kao vojnu snagu hrvatskog naroda. Za Izetbegoviće priznavanje HVO-a kao vojne snage značilo bi i priznavanje njihova oslobođenog teritorija koje je ta hrvatska vojna komponenta unijela u daytonske pregovore.
 
Da hrvatski narod nije imao Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu i vojnu snagu HVO-a zasigurno da do Daytonskih pregovora ne bi nikada ni došlo, Bosne i Hercegovine bi zauvijek nestalo u svakom značenju i sadržaju, a to bi onda značilo potpuni muslimanski i vojni i politički poraz, nakon kojeg bi se i ostvarila ona Karadžićeva prijetnja da će jedan narod u Bosni i Hercegovini nestati ako dođe do rata. Velik dio teritorija kojeg je oslobodio HVO u Daytonu mu je otet i priključen u granice Federacije, što je i omogućilo da federalni prostor i bude nešto veći od velikosrpskog.
 
„Nema uspostave novih entiteta“ u zacementiranoj i unitariziranoj Bosni i Hercegovini, prijeti Bakir Hrvatima, ali i Europi koja zagovara demokratizaciju i regionalizaciju centralizirane i islamizirane Bosne i Hercegovine. Hrvatski narod i nije za daljnje cijepanje Bosne i Hercegovine, za nove entitete, vehabijske, mudžahedinske, arapske. Hrvatski narod je samo za onaj entitet kojeg je obranio u muslimansko srpskoj agresiji, kojeg je kao tako slobodnog i obranjenog i unio u Daytonske pregovore. Njegove granice je u nametnutom obrambenom ratu Hrvatsko Vijeće Obrane krvlju desetak tisuća hrvatskih žrtava označilo, i zauvijek unijelo u povijest, koju bošnjačka strana četvrt stoljeća bezuspješno revidira i ne priznaje. Istina se ne može revidirati, ona je pisana krvlju desetaka tisuća hrvatskih nevinih žrtava, i upisana ne samo u Daytonu kao ravnopravna strana u pregovorima, već u srca jučerašnjih, današnjih i sutrašnjih hrvatskih generacija. Hrvatsko Vijeće Obrane ne samo da je branilo, već je i obranilo Bosnu i Hercegovinu, za razliku od Srba i Muslimana koji su je dijelili, rušili, ubijali i ubijaju i dalje. Jedina vojna komponenta u građansko vjerskom beha sukobu za teritorij koja je branila Bosnu i Hercegovinu, Europu i europske vrijednosti u toj zemlji je Hrvatsko Vijeće Obrane i stoga danas samo u granicama Hrvatske Republike Herceg Bosna ima i Bosne i Hercegovine i Hrvata i Europe i europskih demokratskih stečevina.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Zastava hrvatskog naroda u BiH niti je neustavna, niti je zabranjena

hrvatski-fokus

Arapi preplavili BiH

HF

Dennis Gratz – branitelj džihadista

HF

Komšićeva izgubljena borba protiv konstitutivnosti

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više