Energija je ruska droga o kojoj i mi postajemo ovisni
Političko hrvanje oko baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2 bliži se svom kraju. Taj bi plin povećao ovisnost zapadne Europe o Moskvi, dok je se istočna Europa postupno oslobađa. U Europi se trenutno odvija „Great Game“. Velikom igrom u 19. stoljeću se nazivala se borba između Rusije i Velike Britanije za zone utjecaja u Aziji. Ovaj put Europa je istodobno i šahovska ploča i jedan od aktera. A to čitavu stvar čini dvostruko uzbudljivom: Hoće li i može li se Europa oduprijeti nastojanjima Rusije da kontinent još u većoj mjeri učini ovisnim o sebi?
Igra, koja upravo ulazi u svoju završnu fazu, vodi se oko novog plinovoda: Sjevernog toka 2. Podsjetimo se: 2005. njemački kancelar Gerhard Schröder, na samom kraju svog mandata, izborio se za prvi baltički plinovod za što je nedugo nakon toga nagrađen dobro plaćenim poslom na projektu Sjeverni tok. Umjesto da se izgradi podzemni plinovod preko Poljske, postavljen je mnogo skuplji plinovod preko Baltičkog mora. Sjeverni tok 1 koristi se godinama, iako njegovi kapaciteti nikada nisu iskorišteni u potpunosti. Unatoč tome, 2018. trebalo bi se započeti s gradnjom Sjevernog toka 2. Ruski dužnosnici već su prije nekoliko godina otkrili svoje naume: strateški cilj plinovoda preko Baltičkog mora jest eliminacija Ukrajine kao tranzitne zemlje.
U međuvremenu, zabrinutost raste i u Danskoj, Švedskoj i Finskoj – gdje se ovih tjedana rješavaju postupci ishođenja dozvola. A negoduje i Bruxelles koji sada pokušava podmorske plinovode staviti pod svoju kontrolu pomoću europskog prava. Pristaše Sjevernog toka ističu da se radi stabilnosti potrošnje plina u Europi stalno moraju graditi novi plinovodi. Tvorci Sjevernog toka ističu da je cilj postići diversifikaciju izvora energije. No svi plinovodi uvijek bi trebali voditi u Rusiju, preko Baltičkog mora, Crnog mora i Turske. Dakle, Sjeverni tok nikako ne može pridonijeti diverzifikaciji. Osim toga, Rusija je ionako već najveći isporučitelj, od nafte preko zemnog plina do krutih goriva, i to i Njemačkoj i Europskoj uniji u cjelini. Sjeverni tok je, dakle, suprotnost diversifikaciji. Ali zašto bismo se trebali protiviti tome da Njemačka i Europa još više plina naručuju od Rusije i da još više postanu ovisnima o današnjim vlastodršcima u Moskvi? Iz dva razloga: prvo, radi interesa Europe. I drugo radi interesa ruskog naroda.
Krenimo prvo s drugim: samo izvoz nafte i plina generira oko polovinu ruskih državnih prihoda. Aktualni ruski premijer Dmitrij Medvjedjev, izjavio je 2009, kada je obnašao dužnost predsjednika: „Trgovina naftom i plinom je naša droga. Akutni problemi time se mogu dobro riješiti. Ne trebamo reformu gospodarstva.“ Sjeverni tok bi trebao postati najveći raspačavač te droge. Ako im nastave pristizati rublji, današnji vlastodršci u Moskvi mogu činiti ono što najradije čine: bogatiti se, ne provoditi reforme i jačati vojni, sigurnosni i policijski aparat. Je li to uistinu u interesu Rusije? Što se tiče prvog razloga, europski interesi trebali bi nam biti još važniji. Energija se nažalost, kao i željeznice, podatkovni kabeli ili dostavna vozila – mogu zlorabiti za agresivne svrhe. Moskva, sovjetska ili postsovjetska, svjetski je prvak u blokiranju i sprječavanju isporuke energenata.
Berlinska blokada 1948./1949., tijekom koje su se Zapadnom Berlinu briketi morali dostavljati zrakoplovima, možda je najbolji primjer za to; a nenajavljena obustava isporuke nafte rafineriji u Litvi 2006. jedan od novijih. Nitko ne će reći da je Rusija proteklih godina postala miroljubivija i spremnija za dijalog. Ali Njemačka je postajala ovisnijom o ruskim koncernima i oligarsima, i to ne samo u pogledu isporuka, već i spremnicima zemnog plina. Gotovo polovina njemačkih kapaciteta skladištenja plina sada je djelomično ili u cijelosti u ruskim rukama. I u takvoj situaciji, 2015. Sigmar Gabriel, tada ministar gospodarstva, posjetio je Putina. Kremlj je odmah objavio da se Gabriel izjasnio za to da Sjeverni tok 2 ne će biti obuhvaćen pravnom stečevinom EU u području energetike, odnosno jasnije rečeno, da će ruska strana imati pristup i moći izvlačiti cijelu zaradu od plinovoda. Gabrielovo ministarstvo nije moglo ili htjelo odgovoriti na pitanje je li to ministar u Moskvi uistinu rekao.
Prošli tjedan Welt je pisao o tome koliko su često lobisti Sjevernog toka 2 svraćali u sjedište njemačke vlade. S Aleksejem Millerom, šefom Gazproma, matičnom tvrtkom Gazproma, posebno se često sastajao Gabriel. A kada je on ove godine bio na večeri kod Putina u Moskvi, on je odjednom otvorio jedna vratašca, i kroz njih je izašao kao deus ex machina Gerhard Schröder. Može li jedan njemački ministar, kad mu s druge strane stola sjedi njegov bivši šef, slobodno zastupati njemačke interese? Teško. Ako su Rusija i energetska ovisnost sigurnosni rizik, onda je i sigurnosni rizik i ta konstelacija. Od ukrajinskih plinskog ratova prije nekoliko godina mnogo se toga promijenilo. Zapravo, novi plinovodi su poboljšali situaciju. Ukrajina se potpuno oslobodila ovisnosti o plinu koji izravno dolazi iz Rusije, a Poljska i baltičke zemlje ostvaruju napretke u tom smjeru. Ali zašto onda zapadni Europljani idu u smjeru iste ovisnosti iz koje se istočni Europljani pokušavaju izvući?
„Rusko gospodarstvo moralo bi uskoro biti spremno prijeći na ratnu proizvodnju“, izjavio je Putin u studenom. Ta se izjava može odbaciti kao predizborno hučanje (iako su ranije ruske predizborne kampanje prolazile bez takvih riječi). Ali ruski stručnjak blizak Kremlju, Sergej Karaganov, bio je u pravu kada je nedavno izjavio: „Rusi su slabi trgovci, oni se ne bave rado ekonomijom. Ali zato su izvanredni ratnici.“ U neizvjesnim vremenima gradnja plinovoda mora se, više nego ikada prije, promišljati i u tom kontekstu. Interesi šačice koncerna ne smiju određivati našu energetsku politiku. Njemačka i Europa postupile bi ispravno kada bi Sjevernom toku 2 postavile granice u obliku pravila EU-a – ili kada bi ga blokirale.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više