U Šopovoj bolesničkoj sobi

                                  U kojoj hoda bolest

 

 

već dugo leži

prikovan uz krevet

u njegovoj sobi sve je tiho

njom hoda bolest

vani je sunce, život, radost…

svud cvjeta – buja mladost

čuje se svirka harmonike

čuje se pjevanje grupe

grle jutro snagom pjevanja

srce se njegovo steže

očni mu kapci postaju teški

niz lice mu korite se suze

bolest ga zauzima sve više

Isus na sjedalici do njega

odloži novine

da mu čuje želje

 – kako bi rado o moj Isuse

poletio vani s njima zapjevati

zdrav i sretan nazdraviti

siguran u svoje korake

veselo svud hoditi

šetnicama i prečicama znanim

zar bolest i zdravlje tako nas dijele

Dobri Bože

slušaj istinu moju moj Isuse

zdrava svi su me voljeli

bolesna bolesti prepustili

smrti izručili

i riješili se udesa moga

ili je Dragi Bog zaželio imati uz sebe

pjesnika moga kova

 

Nikola Šimić Tonin