Solinske jaslice

Božićne jaslice se čuvaju u župnoj crkvi Gospe od Otoka

Sadržaj najradosnijeg kršćanskoga blagdana, Božića, stoljećima je inspiracija umjetnicima, ali i ostalim „zemljarima“ koji ovaj događaj na sebi razumljiv i blizak način interpretiraju. Predstavljanje i uprizorenje Kristova rođenja kroz povijest je u Crkvi dobilo naziv „Božićne jaslice“. Jasle koje se obično nalaze u štali potaknule su tako Crkvu na Zapadu da Kristovo rođenje smjesti u štalu, Crkva pak na Istoku mjestom Rođenja smatrala je špilju, što je i primjerenije podneblju Svete zemlje i vremenu Kristova rođenja.

Prve jaslice kao svojevrsno dramsko posadašnjenje Kristova rođenja uprizorio je sv. Franjo Asiški 1223. u Grecciu i to sa živim životinjama i pravim jaslama i slamom, a procvat i zlatno doba jaslica bilo je u barokno vrijeme. Izrađivanje božićnih jaslica je također udomaćena tradicija. Kod nas su one nastale na temelju europskih utjecaja prikazivanja napuljskih i sicilijanskih jaslica, pa ih u crkvama nalazimo od 17. st., a u kućnoj primjeni zadnjih dvjestotinjak godina. Neke od sačuvanih narodnih ili pučkih jaslica s kraja 19. st. i početka 20. st. smatraju se pravim remek-djelima pučkog rukotvorstva. Nema katoličke sredine koja u slavljenju Božića ne poseže za božićnim jaslicama kao božićnim rekvizitom. One su danas toliko uobičajene da su postale neizostavnim simbolom tog u našem narodu najobljubljenijeg blagdana. Kod nas se o jaslicama nije mnogo pisalo, nije ih se ni proučavalo, ni obrađivalo, a kamoli klasificiralo. Pa čak štoviše, ne tako davno u ono doba ili nedoba, prije dvadesetak i više godina, u doba socijalizma su bile čak i nepoželjne i zabranjivane na javnim mjestima. No o jaslicama se govorilo, one su postojale, radile se i gradile. Zbog njih se išlo i ide u posjete, ide ih se gledati. Rade se za djecu i rade ih oni poput djece. Njih pokreću ideje, a ne želja za novcem. Rade ih graditelji svih struka. Što ih pokreće? To je duboko u njima – proživljavanje srca i otvaranje duše koja se, poput dječje, raduje radosnom događaju koji je pokrenuo povijest – rođenju Sina Božjega. On se rodio poput mnogih malih ljudi, siromaha i patnika.

Solin je naše najstarije marijansko svetište i grad hrvatskih kraljeva. Stoga su i božićne jaslice koje se čuvaju u župnoj crkvi Gospe od Otoka oblikovane u ozračju duhovnosti po mjeri nacionalne povijesti. Solinske božićne jaslice – rad su samoukoga kipara Mirka Kljakovića. Izrezbario ih je u lipovini oko godine 1930., a stanovnike Betlehema i pastire koji su se došli pokloniti Božjemu Sinu odjenuo je u narodnu nošnju kakvu su nosili stari Solinjani i seljaci iz okolne Zagore prvih godina 20. stoljeća.
 

Likovi u Jaslicama prikazuju svakodnevni život Solinjana s konca 19. i početka 20. stoljeća, nekoliko desetljeća prije izrade figurica. Tu su orači s volovima, muškarci u igri na mure, svadbeno kolo, sijač, žena s vjedrom, žena s naramkom drva, prelja, momak na magarcu, dva konjanika na neosedlanim vrancima, konjanik na osamarenu doratu, majka i dijete, seljak s jarcem, momak s rukama u džepovima, muškarac s prekriženim rukama, starac s lulom te razne domaće životinje. Sve je to, uz autoportret i kipić svoje majke, Kljaković smjestio u selo koje ima nekoliko kuća, bunara i zidina, a nad svim je nebo s pticama u letu, mjesecom i zvijezdama. Godine 1960. Jaslice su dobile dva nova kipa Marije i Josipa. Njih je na župnikovu zamolbu izradio Mirko Kljaković kao dva odvojena klečeća lika većih mjera da bi se isticali u Jaslicama. Solinske jaslice zbog vjerske, baštinske i umjetničke vrijednosti istinski su biser u moru solinske baštine te zasigurno zaslužuju primjereno valoriziranje koje će ukazati na njihovu jedinstvenost ali ih i očuvati od bilo kakva okrnjivanja.

Nives Matijević