Pilselovo »Druženje s Predsjednicom«

Nema Božića na Hrvatskoj radio-televiziji

 

 

• Božić na Hrvatskoj radio televiziji 2017. godine. Nije ga bilo. U kutu zaslona nema čestitke Sretan Božić. U vijestima, na televiziji i na radiju, o Božiću se manje govorilo od Bajrama, Kurban-bajrama ili Hanuke. Sve se svelo na vrlo lukav način na uopćavanje, konzumerizam, prognozu vremena, stanje na cestama, gužve na granicama… Ali ako nema Božića na HRT-u, ima Milorada Šikanjića, Aleksandra Stankovića, Dubravke Ricijaš, Ivice Ružičića… Da, ima Dubravke Ricijaš u utorak 26. prosinca 2017. u emisiji Konvoj kao da nije Sv. Stjepan, kao da nije „drugi dan Božića“, kao da nije Državni praznik, blagdan. Za one koji ne znaju, HRT je prepun dinastija.

DRUŽENJE S PREDSJEDNICOM

• Slučaja vjeroučitelja ima još po Hrvatskoj. Jedan se dogodio u Zagrebu. U suglasju s ravnateljicom te osnovne škole. Iz interesa ravnateljice. Progonili neki učenici učiteljicu, a ravnateljica ih štitila kako bi na njezino mjesto dovela svoju prijateljicu. I nikome ništa. Ovaj najnoviji slučaj vjeroučitelja nije slučaj, on je programiran, tempiran upravo za Božić. To je preslika hibridnog rata i protiv vjeronauka u školi, i protiv Crkve u Hrvata, i protiv sviju nas Hrvata, ma gdje živjeli!

 

• Drago Pilsel dobio poziv na "druženje" s Predsjednicom, što i piše u najnovijem esejčiću: »Dana 13. prosinca 2017. sam dobio sljedeći poziv: 'Poštovani, S osobitim zadovoljstvom pozivamo vas na druženje s predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović u prigodi božićnih i novogodišnjih blagdana u Uredu predsjednice Republike Hrvatske, Pantovčak 241, u utorak, 19. prosinca 2017. godine u 16,00 sati. Veselimo se vašem dolasku. NAPOMENA: molimo vas da svoju nazočnost ili spriječenost dolaska najavite na e-mail: glasnogovornik@predsjednica.hr najkasnije do ponedjeljka, 18. prosinca 2017. godine do 12,00 sati.'« Tako se izruguje ovaj opaki potomak iz Dragalovaca ili Kuláša kod Prnjavora u Bosni, čije je pretke Čehe iz Moravske Beč iz interesa naselio u pustu Bosnu. I ima Pilsel pravo. Ima veliko „pravo“. A, zašto? Zato što je pozvan „od Predsjednice“. Njegovo pozivanje se može protumačiti kao najobičniji mazokizam ili stockholmski sindrom. Jer pozivati čovjeka koji joj je cijelo vrijeme izbora za Predsjednicu, i cijelo vrijeme nakon izbora, doslovno radio i radi 'o glavi', nema nikakvo opravdanje. I zato Pilsel, sa svojim mentalnim sklopom kakvoga posjeduje, ima pravo izrugivati se popisu medijskih uzvanika koji se nije mijenjao od početka godine 2000. i koji je trajao i traje sve do naših dana. Time se može zaključiti kako se je u posljednjih 17 godina u Hrvatskoj sve mijenjalo, osim popisa novinara na Pantovčaku za – »Druženje s Predsjednicom«!

 

• U prigodnom razgovoru za Jutarnji predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković govorio je o svemu i svačemu. Na pitanje dojučerašnjeg glavnog urednika Večernjega lista, a danas glavnoga urednika Jutarnjega lista(!) Gorana Ogurlića na koji način misli voditi Posebno stručno povjerenstvo za provedbu Strategije obrazovanja Plenković je odgovorio: »Obrazovna reforma određuje budućnost Hrvatske i konkurentnost naših mladih na tržištu rada. S obzirom na važnost teme i potrebe za dinamiziranje procesa, namjerno sam preuzeo vođenje novog Posebnog stručnog povjerenstva koje smo konstituirali u četvrtak. Odmah smo donijeli dvije odluke: prva je da se 11. siječnja u javno savjetovanje šalje Akcijski plan za 2018. i 2019. godinu koji je pripremljen. Druga je da – zbog promijenjenih okolnosti s novim koalicijskim partnerom te kako bi se otvorio prostor za najširi konsenzus – idemo u novi natječaj za Ekspertnu radnu skupinu za provođenje kurikularne (hrv. kurikulne, op. au.) reforme, koja će osigurati njeno provođenje na pluralistički način«. Prvo, jako je loše biti na čelu Povjerenstva o pitanjima obrazovanja i znanosti za koja pitanja on nije kvalificiran, da ne uporabimo neki oštriji termin, a drugo, ako već nikomu ne vjeruje, onda je najbolje da iz igre isključi HNS-ovu ministricu Blaženku Divjak – koju mnogi opravdano posprdno nazivaju „ministarka“ – jer je pristrana u nastojanjima da nam u cijelosti svojim općim neznanjem i pokvarenom nakanom rušenja dobroga u obrazovnom sustavu nanese veliku štetu. U nastavku kameleon, oliti čovjek za sve medije, G. Ogurlić postavlja drugo preaktualno i preškakljivo pitanje: »HNS želi ratificirati Istanbulsku konvenciju, a čini se da u HDZ-u nema jedinstva oko tog pitanja«, na što Plenković odgovara: »HDZ i HNS su svjetonazorski različite, ali programski kompatibilne stranke. Svi smo suglasni da je nasilje nad ženama potpuno neprihvatljivo i da država ima zadaću boriti se protiv njega: spriječiti ga, učinkovito kažnjavati počinitelje i pružiti potporu žrtvama. Istanbulsku konvenciju o suzbijanju nasilja nad ženama potpisala je SDP-ova Vlada, ali je nije i ratificirala, zbog čega ju je HDZ tada kritizirao. Hrvatska već primjenjuje velik dio mjera iz Konvencije. Moja je Vlada osnovala radnu skupinu i pokrenula javno savjetovanje o ratifikaciji, koja je pokazala da dio društva u nekim odredbama Konvencije vidi mogućnost redefiniranja rodnih uloga utemeljenih na spolu. Želim razjasniti ključne točke prijepora i provesti otvorenu raspravu unutar stranke i među koalicijskim partnerima kako bi se otklonile nedoumice i osigurao najbolji model zaštite od obiteljskog nasilja«. Korektan je to odgovor, ali kada ga malo „seciramo“ i nije baš tako. Predsjednik Vlade (a ne „premijer“, jer u Europi premijer je samo u Londonu) kaže da su HDZ i HNS „programski kompatibilne stranke“, što je neistina.

 

Od povlačenja osnivačice Hrvatske narodne stranke Savke Dabčević-Kučar u studenome 1994., koja je istina bila jugoslavenska političarka, ali ne i protiv hrvatske države, njezini nasljednici su od ove hrvatske stranke samo po imenu cijelo kasnije razdoblje sve činili kako bi uništili i razorili hrvatsku državu. Nadalje, Plenković priznaje kako postoje otpori lukavo sročenoj Istanbulskoj konvenciji – čiji je najvažniji cilj nastavak globalizacije i gušenje nacionalnih sloboda i država – ali i minorizira one koje nije uspio pacificirati za razliku od pripitomljenog HAZU-a, koji se, na čelu s Vladimirom Paarom i Zvonkom Kusićem, sve više vraća u vrijeme JAZU-a. I tu, vidno umorni Plenković ponavlja: »Želim razjasniti ključne točke prijepora i provesti otvorenu raspravu unutar stranke i među koalicijskim partnerima kako bi se otklonile nedoumice i osigurao najbolji model zaštite od obiteljskog nasilja«, čime nastoji zatvoriti, zaprti gubec onima koji se ne pokoravaju idejama masona iz EUnije i šire. Svakome tko imalo politički razmišlja, jako dobro zna kako ništa ne će biti od te Plenkovićeve »otvorene rasprave unutar stranke i među koalicijskim partnerima« na korist hrvatskih ključnih interesa na polju školstva, znanosti… To je samo najobičnije političko bacanje prašine u oči, kupovanje vremena i čekanje da se sve malobrojniji protivnici njegova pogubnog kurikul(um)a umore. Bez „uma“.

 

• „Bilo bi dobro da je u izbornom procesu HNS učinio iskorak i imao više kandidata s programima. Reprezentacija ostvaruje sjajne rezultate, plasirali smo se na Svjetsko prvenstvo i nogomet bi trebao pozitivno utjecati na ozračje u društvu“, prije neki dan izjavio je Andrej Plenković u nepotrebnoj kritici Hrvatskoga nogometnog saveza. Odmah mu je odgovorio Davor Šuker, čovjek koji je u svijetu poznatiji od samoga imena države Hrvatske, kako ima nekih koji su također bili jedini kandidati, a, dakako, odnosilo se to na predsjednika HDZ-a tijekom unutarstranačke borbe bez protivnika, jer nam je u stranci aktualni predsjednik Hrvatske vlade nametnut. Tim svojim dociranjem Plenković se svrstao uz one koji su s druge strane zakona. Svrstao se uz one koji provode rasizam neviđenih razmjera u Splitu. Naime, u Splitu već nepune dvije godine ne prodaje se Ožujsko pivo, jer su tako naredili reketaši iz Torcide i udruge Naš Hajduk.

 

• S irskom veleposlanicom u Hrvatskoj, Olivom Hempenstall, razgovarao je novinar Večernjega lista, naš popularni Hassan Haidar Diab podrijetlom iz Libanona. Između ostaloga ovaj vrsni poznavatelj političkih prilika na Bliskom istoku postavio je Irkinji i ovo pitanje: »Irska je poznata kao zemlja piva. Pijete li ga i vi? Jeste li probali hrvatska piva?«, na što je ona odgovorila: »Kušala sam puno hrvatskih vina, koja su mi se jako svidjela. Vaša crvena, bijela i pjenušava vina su svjetske klase i izabrala bih ih ispred bilo kojeg drugog vina. Moj muž voli hrvatsko pivo. Najčešće pijem Ožujsko. Nagovorili su me da popijem čašu Tomislava, ali je to pivo malo preteško za mene. Također volim Karlovačko i craft pivo Zmajsko«. Za ovaj odgovor gospođa veleposlanica zavijek si je iskopala grob. Više nikada ne smije nogom kročiti u Split i okolicu. Zamislite, priuznala je da je pije Ožujsko pivo, a i da popije čašu Tomislav piva, a i da pije Karlovačko pivo…, na znajući da se već nepune dvije godine u Splitu i široj okolici ne smije niti spomenuti nijedno pivo Zagrebačke pivovare, a ne pije se ni Karlovačko pivo, nego se ono sada naziva Hajdučko pivo!

Rasizam na splitski način

 

• Milorada Šikanjića tjeraju s Hrvatskoga radija, pišu mediji. Znam da ga nikada ne će otjerati, jer njegova mržnja prema Hrvatima je proporcionalna vjerojatnosti da ga nikad nitko ne može otjerati. Kao ni Acu Stankovića. Svakim svojim bezočnim i neargumentiranim napadom na Hrvate, Hrvatsku, Franju Tuđmana, Gojka Šuška, Janka Bobetka, Slobodana Praljka, Hrvatsku vojsku, Crkvu u Hrvata… on samo jača, pa ga više – kada bi i htio – ni sâm etnobiznismen Milorad Pupovac, i također Srbin, ne može smijeniti. I ne će! Nikada!

 

• Hrvatska je glasala suzdržano o UN-ovoj rezoluciji o statusu Jeruzalema. Bila je među 34 države svijeta koje su i okrenule leđa masonsko-neoliberalnom EU-u i Bruxellesu i bile – „suzdržane“, tj. protiv. Uz devet država koje su podržale SAD i bile protiv, osim Hrvatske suzdržani su bili još pet članica Europske unije: Češka, Letonija, Mađarska, Poljska i Rumunjska. Njih 128 podržale su Njemačku i Francusku. U moru loših poteza aktualne vlasti, ovo je jedan od rijetko pohvalnih poteza. I kao što kaže bivši daleko uspješniji hrvatski šef diplomacije od sadašnje ministrice, Miro Kovač, Hrvatska nije imala nikakvih razloga konfrontirati se sa SAD-om i Izraelom pa tako ni s drugom stranom jer je rezolucija UN-a neobvezujuća i UN ništa ne će napraviti s ovom rezolucijom jer je problem Jeruzalema rješiv jedino u izravnim pregovorima Izraelaca i Palestinaca. A stajalište Njemačke i Francuske je u interesu Njemačke i Francuske, a ne Hrvatske. Njemačka se svim sredstvima bori protiv izgradnje LNG (ukapljeni naftni plin) terminala na Krku, a Francuska uživa i zarađuje u prodaji naoružanja Arapima. Stoga dobro zaključuje Večernjakov politički analitičar, Davor Ivanković, kada kaže da nam je daleko važniji „unilateralni kišobran SAD-a“ od „multilateralnog“ EU-a i Njemačke.

 

• Hrvat i katolik Mario Ljubičić iz Zenice prešao na islam i sada se zove Abdulah Ljubičić (http://fmp3d.com/indir/X2ztetS4FxI/prelazak-na-islam-katolika-iz-zenice-abdulah-mario-ljubi%C4%8Di%C4%87/). I sada će Muslimani-Bošnjaci biti sretni. A i Mario će biti sretan što više nije Mario. Puno je ljepše ime Abdulah. A evo što o tom imenu piše na poveznici http://www.znacenje-imena.com/abdulah: »Značenje imena Abdulah: Abdulah (‏عبدالله) je ime arapskog podrijetla i znači: Božji rob, sluga. Otac poslanika Muhameda a.s. zvao se Abdullah. Ime je veoma popularno u cijelom islamskom svijetu. Muškarci koji prijeđu na islam dodaju svom imenu obično i ime Abdallah.« Dakle, Mario je sada Božji rob, sluga. Samo ne znamo čiji. 

 

• Na portalu Poskok (https://poskok.info/hoce-li-nobilo-traziti-odstetu-i-za-sefa-7-e-muslimanske-serifa-patkovica-cijih-je-zlocina-itekako-svjestan/) pitaju se: Hoće li Nobilo tražiti odštetu i za šefa 7-e muslimanske Šerifa Patkovića? Naime, prije svjedočenja pukovnika Šerifa Patkovića Anto Nobilo, branitelj Tihomira Blaškića, pustio je film na kojem su bile prikazane masakrirane žrtve Šerifove postrojbe i njega samoga u Dusini. Radi se o pukovniku Patkoviću koji se pred Željkom Rajić hvalio da joj je ubio muža Zvonka Rajića. »Bilo je to okrutno, postupno ubijanje. Najprije ga je gađao iz vatrenog oružja u jedan pa u drugi gležanj i onda mu pucao u glavu. Rajićevo tijelo pronađeno je s izvađenim srcem«, piše Poskok. I taj i takav Šerif Patković sada bi mogao imati pravo tražiti odštetu od Hrvatske!

 

• Nakon najnovijega muslimansko-bošnjačkog napada na Hrvate u BiH, sami tamošnji Hrvati bore se kako znaju i umiju. Na graničnom prijelazu kod kamenskoga postavili su veliki pano na kojem piše: DA JE SLOBODA I DEMOKRACIJA BILA BI HERCEG BOSNA, A NE FEDERACIJA.

• Lovačke priče oliti ciganska logika. Ovako Stipa Mesić, u razgovoru s drugom ženom Milorada Pupovca, novinarkom Jutarnjega lista Slavicom Lukić, pokušava uvjeriti hrvatsku javnost da nije dilao transkripte Haaškom sudu: »Optužuju me da sam “dilao” te transkripte, da sam dovodio novinare. Novinari su pitali bi li mogli vidjeti gdje su prijepisi Tuđmanovih razgovora pohranjeni, jer znate, ako netko stvara arhiv transkripata svojih razgovora za povijest, ljude zanima koliko toga ima. To je bila cijela jedna prostorija puna transkripata. Ja to nisam ni vidio i rekao sam im da možemo pitati službenika zaduženoga za arhivu da im to pokaže. I taj službenik im je otvorio vrata sobe s transkriptima i oni su s ulaza snimili tu sobu s dosjeima. Nema tu nikakve enigme, ali zato uvijek postoje podmetanja. Ja nikad u toj prostoriji nisam bio.« Dakle, nije Stipa otvorio arhive, za sve je kriv neimenovani „službenik zadužen za arhiv“.

 

• O pokvarenoj njemačkoj politici piše James Kirchick, američki politički analitičar. Kirchick piše kako njemački političari i elite strašno nastoje prikazati vanjsku politiku svoje zemlje kao pojam altruističnog multilateralizma, što je, po njemu, „nacionalizam iza fasade internacionalističke retorike“, koje je već „dugo obilježje poslijeratne njemačke vanjske politike“. Nijemci jedno govore, a drugo rade. Saveznici su s Amerikancima, a ispod stola šuruju s Rusima. 

 

Marijan Majstorović