Politika Mađarske, Češke i Poljske nam dokazuje da ima prostora za politički dijalog, državotvornost i samostalnost
Nekom budućem povjesničaru će članak Jurice Körblera u Jutarnjem listu o hrvatskoj diplomaciji svakako biti zanimljiv, bez obzira koja namjera bijaše autorova. Naime taj članak je pokazatelj poput lakmus papira unutarnjih hrvatskih odnosa, ali i vanjskopolitičkih silnica našeg doba, a ujedno odaje i nepogrješive portrete uglednih komentatora. Osobito je sramotna, usudio bih se reći skandalozna izjava eurozastupnice Dubravke Šuice da pet velikih država određuje politiku Unije, i da tu mali ne mogu utjecati i nešto postići lobiranjem. Ta bi izjava značila da Hrvatska u EU-u ima manje slobode i utjecaja nego u Jugoslaviji kojom su upravljali komunisti uz uočljivu srpsku hegemoniju. Dalje bi značilo da je Šuica kao najaktivniji europarlamentarac pozer, tj. da skuplja jeftine političke poene šepireći se poput pauna u tijelu koje ne odlučuje ni o čemu.
Srećom nije tako, politika Mađarske, Češke, Poljske nam dokazuje da ima prostora za politički dijalog i utjecaj, državotvornost i samostalnost, posebno što tih pet velikih država nemaju jedinstven stav o mnogim pitanjima, kao što ni delegati tih država nemaju jedinstven stav. Primjer je Istanbulska konvenciju koju je gđa Šuica podržala:
U Europskom parlamentu održano je glasovanje o ratifikaciji Istanbulske konvencije. Donosimo broj glasova: 489 – ZA, 114 – PROTIV, 69 – SUZDRŽANIH
Ovako su glasovali hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu:
Dubravka Šuica (HDZ) – ZA
Željana Zovko (HDZ) – ZA
Tonino Picula (SDP) – ZA
Biljana Borzan (SDP) – ZA
Ivan Jakovčić (IDS) – ZA
Jozo Radoš (GLAS) – ZA
Davor Škrlec (Nezavisni, bivši OraH) – ZA
Ivica Tolić (HDZ) – PROTIV
Marijana Petir (Nezavisna) – PROTIV
Ruža Tomašić (HKS) – PROTIV
Ivana Maletić (HDZ) – SUZDRŽANA
Zanimljivo je da su bliski Georgeu Sorosu Borzan (SDP), Jakovčić (IDS), Picula (SDP), Radoš (GLAS), Škrlec (bivši ORAH od Holy) glasovali za kao i bivša dubrovačka gradonačelnica iz HDZ -a Dubravka Šuica. Šuica je svojim stavom o nemoći zastupnika prebacila odgovornost na Bruxelles, kao što su stoljećima naši glinamol političari za sve zlo koje su sukreirali krivili Peštu, Beč i Beograd. Šuica ujedno na taj način podmuklo opstruira Predsjedničinu inicijativu jedinstvenog djelovanja Višegradske skupine prijateljskih katoličkih država Srednje Europe.
Stav je i Tonina Picule (vidi tekst Roberta Bajrušija) da smo morali biti na strani EU-a kod neobvezujuće rezolucije o Jeruzalemu. Hrvatska je ne želeći se zamjeriti ijednoj strani ostala mudro neutralna. Problem kod Picule nije u pozivanju na moral, savjest i solidarnost, ili u pozivu da se suprotstavi jednostranoj američkoj politici, već u pozivu da se bude poslušan većini u EU-u. Mislim da se problem Jeruzalema zadugo ne će riješiti, a da je problem u nejedinstvu arapskoga i muslimanskoga svijeta, a ne u EU-u ili SAD-u. Uostalom licemjerno je kurdski problem i palestinski problem ili neki slični gledati kroz drugu dioptriju.
Tonino Picula se već "istakao" kritizirajući kao promatrač demokratičnost predsjedničkih izbora u Rusiji gdje je predsjednik Vladimir Putin dobio plebiscitarnu podršku ruskoga naroda. Suprotno od Šuice misli diplomat i eurozastupnik Davor Ivo Stier (HDZ) koji smatra da osobni kontakti puno znače. Da, to ne zvuči logično, jer mi zamišljamo genijalne analize i velike ekonomske planove, a zaboravljamo da birokratizirana tijela vode ljudi, te da je utakmica nepredvidljiva – ima u tome što je izjavio Stier zrno istine.
Ivan Jakovčić iz IDS-a je dobro upućen i bistar čovjek; ističe da naša politika nije koordinirana, te da često pitamo velike za savjet što je zasigurno istinito i sramotno. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ostavlja dojam jedine stabilnosti na našoj političkoj sceni, osobe koja zna što želi i gdje pripadamo. Miro Kovač (HDZ) je u pravu kada kaže da ne postoje trajna prijateljstva (među državama), nego samo dugoročni interesi, te da treba imati reflekse u svijetu koji je dinamičan. Dakle, ako ne znaš tko si, što si i kamo ideš ne ćeš moći birati ni prijatelje ni metode i instrumente politike, tada si rob slučaja i dijete slučaja u slučajnoj državi kao expolitičar Zoran Milanović. Sa takvim stavom ne ćeš ni slučajno ništa postići.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više