Hrvatski Fokus
Znanost

Prilog HAZU-a kurikulnoj reformi (29)

Poučavanje u školi zahtijeva visok stupanj intelektualnoga angažmana nastavnika

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Dr. sc. Ines Vlahović i suradnici, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
 
Suvremeni koncept kurikulnoga pristupa informatičkome obrazovanju treba biti usmjeren na rani razvoj kompjutorski-prijateljskog (computer-friendly) senzibiliteta te logičkog i apstraktnog načina razmišljanja. Razmotrimo neke aspekte takvoga pristupa informatičkome obrazovanju u školi. Primjena računala ili šire ICT-a (informacijsko-komunikacijske tehnologije) postaje sve važniji alat u svim djelatnostima gospodarstva i društva te će predstavljati jedan od temeljnih stupova buduće uspješnosti pojedinca, gospodarstva i društva. Međutim, taj moćan i nezamjenjiv alat u rukama znalca bit će toliko uspješan koliko će poznavati i široko područje temeljnoga znanja i primjene znanja u kojemu će se taj alat koristiti kao i razvoj budućega računalnog načina mišljenja (computational thinking).
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/01/inesv.jpg
Ines Vlahović
 
Interaktivni nastavni sadržaji uz pomoć uporabe novih ICT-tehnologija mogu znatno pospješiti metode poučavanja u prirodoslovno-matematičkim i društveno-humanističkim predmetima. Razvoj interaktivnih obrazovnih sadržaja ukazao je na izgradnju sasvim novih metodičkih pristupa učenju, koji omogućuju učeniku više samostalnoga rada u školi, ali i kod kuće. Novi pristupi u organizaciji suvremenih oblika nastave utječu na veću motiviranost i zainteresiranost učenika za učenje, razvijaju učenikovo samopouzdanje i izgrađuju svijest o sebi, unaprjeđuju ravnopravne odnose za rad u skupinama i osposobljavanju učenika-pojedinca za samoučenje i samovrjednovanje svoga znanja, a što je osobito važno za razvijanje svijesti o vlastitim znanjima i stečenim kompetencijama te o važnosti cijeloživotnoga učenja. Međutim, uloga učitelja, nastavnika i profesora i dalje ostaje ključni čimbenik uspješnosti školske nastave u kojoj kompjutorski alat samo povećava uspješnost rada s učenicima, što ističe i sam – kompjutorski i te kako osviješten – Bill Gates.
 
Uvođenjem suvremenih obrazovnih tehnologija u nastavni proces pružamo mogućnost učenicima da usvoje višu razinu vještina, da razviju razmišljanje te bolje shvate i prihvate znanstvene koncepte. Takva nastava pomaže učenicima da svoja znanja i vještine koriste na kreativan način. A kada odrastu, tako obrazovani bit će više sposobni istraživati i kreirati promjene u društvu. Uporaba informatičkih sadržaja u nastavi može se vrlo dobro iskoristiti kao istraživačka podloga usmjerena na razvijanje znanstvenoga poimanja svijeta i sve veću uporabu prirodnih zakonitosti u životnoj zbilji.
 
Dobro oblikovani multimedijski i didaktički materijali za učenje odlikuju se s najmanje tri svoje važne osobine. Oni skraćuju vrijeme potrebno za učenje i postižu veći učinak učenja. Pogodni su za samoučenje izvan nastave, odnosno u vrijeme kada to učenicima najviše odgovara. Također je važno što tada učenici vlastitim tempom i sebi primjerenim načinima rada stječu određena znanja. Sve veća uporaba edukativnih tehnologija ima pozitivan utjecaj na školski uspjeh i trajniju razinu, kvalitetu i primjenu naučenih znanja. Svakako da takvo učenje treba uvažavati individualne potrebe, mogućnosti i interese učenika, a naglasak je na iskustvenome učenju i istraživačkim aktivnostima.
 
Poučavanje u školi zahtijeva visok stupanj intelektualnoga angažmana nastavnika. Jedino kvalitetan nastavnik, koji dobro poznaje suvremene spoznaje i koji zna kako će ih uključiti u vlastitu nastavnu praksu, može dobro organizirati nastavni proces, može na zanimljiv, kreativan i inovativan način dobro prezentirati nastavne sadržaje svojim učenicima. Dobar nastavnik svoje učenike uvijek stavlja u središte nastavnoga procesa, za njih priprema i organizira zanimljive i dinamične interaktivne oblike rada i podupire njihovo aktivno učenje. To vrijedi za sve predmete i sadržaje poučavanja, a posebno je zahtjevno u pogledu Informatike.
 
Danas mnogi učenici imaju kod kuće računala, pametne telefone, digitalno upravljane uređaje i slično pa nastava ne bi trebala biti bazirana isključivo na opremljenosti škole. No, učenici iz obitelji skromnijega imovinskog stanja, koji nemaju kod kuće adekvatnu računalnu opremu, u tome su u podređenome položaju. Taj bi problem trebalo sustavno riješiti, npr. cjelodnevno otvorenim računalnim učionicama i nagrađivanjem tabletima učenika iz obitelji skromnijega imovinskog stanja. A i cijene tableta koji potpuno zadovoljavaju potrebe informatičke edukacije toliko padaju da opremiti učionicu tabletima već danas odgovara cijeni nekoliko desktop računala.

 

Za informatičko obrazovanje kritična je edukacija nastavnika. Inače, to je problem broj jedan za sve predmete ali posebno za Informatiku. Trebamo uvažiti činjenično stanje da je u našim školama još uvijek samo manji broj nastavnoga kadra stvarno dovoljno osposobljen za izradu i prezentaciju suvremene informatičke tehnologije u nastavnome procesu. Adekvatno educirani nastavnik može uz minimalnu opremu izvesti izvrsnu edukaciju. Zato mislimo da je pogrešna svaka reforma koja bi kretala od izmjena programa, to jest kurikula kao ključnoga čimbenika. Treba krenuti prvenstveno od edukacije nastavnika (dakako, koji za to u sustavu trebaju biti odgovarajuće i adekvatno motivirani), a samom edukacijom poboljšava se i razvija kurikul. Svaki nastavnik u svome području može uz odgovarajuću edukaciju i sam osmisliti kvalitetne primjene na informatičkoj osnovi doprinoseći kvalitetnome kurikulu. „Enciklopedijski” pristupi učenju informatike i primjeni računala danas su zastarjeli. Potrebna je stimulacija kadrova koji prednjače u poticanju inovativne prakse i u modernizaciji nastavnoga procesa.
 
Iskustvo pokazuje da su danas djeca već u dobi od četiri godine u stanju upravljati Windowsima. A sa šest do sedam godina već mogu upravljati složenim igricama, drugim aplikacijama i operativnim sustavima, na razini koju nekada studenti nisu stjecali ni u fakultetskoj nastavi. Informatika se mora početi učiti već u vrtiću i nastaviti u prvome razredu osnovne škole i to ne kao zaseban predmet nego indirektno kroz igru i učenje. Python kao informatički alat u zadnjih desetak godina potpuno je promijenio dostupnost i provedivost svih razina učenja informatike. Razvijeni su koncepti učenja pomoću Pythona koji se mogu primjenjivati od vrtića nadalje. Hrvatska, nažalost, ne slijedi dovoljno te svjetske trendove. No, treba napomenuti da je moguće da se u nastavi radi i u open sourceu, a ne nužno samo u operacijskome sustavu Microsoft Windows, što bi omogućilo i uštede u nabavci cjelokupne opreme u školama i drugdje.
 
Nadalje, stječe se dojam da autori školskih programa (kurikula) iz Informatike većinom nisu u tijeku s kvalitativnim promjenama nastavnoga kurikula u svijetu. Možda se kod nas ne razumije dovoljno što to zapravo danas znači učiti informatiku. To u razvijenome svijetu više nije učenje neke recepture ili dijelova računala nego učenje koncepata koji se mogu primijeniti na bilo kojoj tehnologiji i problematici, koje se u informatici vrlo brzo i dramatično mijenjaju. U tome smislu učenike treba usmjeriti na stjecanje praktičnih znanja kao temelja za usvajanje budućih promjena informatičkih tehnologija. Treba definirati ishode učenja koji u Informatici trebaju biti izrazito inovativno orijentirani. Za početak bi trebalo vrlo pomno razmisliti koje ishode učenja vezane uz informatička znanja očekujemo od jednoga polaznika u vertikali od dječjega vrtića do osnovne i srednje škole.
 
Evo nekoliko primjera ishoda kojima bi učenik trebao ovladati na kraju srednje škole:
da se zna snaći na novome operativnom sustavu na kome do sada nije radio ili u novoj verziji sustava, instalirati i pokretati programe i upravljati datotekama
da zna upravljati programima kao što su Word i Excel
da samostalno na svakome računalu zna napraviti i pokrenuti vlastite programe (Python)
da razumije koncepte pronalaženja podataka na internetu i ocjene njihove pouzdanosti
da razumije problematiku vezanu uz računalne mreže kao način funkcioniranja, sigurnosti, izmjene podataka, autorskih prava.
 
Ovi ishodi učenja na prvi pogled možda izgledaju suviše zahtjevno. No, anketa u osnovnoj školi vjerojatno bi pokazala da o tome neki osnovnoškolci već poprilično znaju bez ikakve pomoći dobivene u okviru nastave pa bi ih u nastavi trebalo samo usmjeriti u onome što često savladavaju sami i kada im nastavnici u tome ne pomažu. Današnja djeca trebaju razviti osnovne vještine rada na računalu koje će moći primjenjivati u raznim poslovima kao što je rad s osnovnim alatima za izradu dokumenata, proračunskih tablica, baza podataka, izrada web-stranica, upravljanje informacijama, multimedijom, ali i usmjeravanje učenika za razvijanje logičkoga i apstraktnoga načina razmišljanja za izradu svojih programa i rješenja vezanih uz konkretne zadatke s kojima će se susretati tijekom svojega života i za osposobljavanje za prihvaćanje rastućih promjena u informatičkim tehnologijama i načinima njihove uporabe. Prijedlog je da bi učenici na kraju srednje škole minimalno trebali baratati znanjem osnovne razine ECDL-a (European Computer Driving Licence), a maksimalno razinom eksperta ECDL-a, ovisno o odabranome srednjoškolskom usmjerenju te primjenom tih stečenih znanja u učenju drugih predmeta.
 
Također, uvođenjem dodatnih izbornih predmeta – ili unutar postojećih predmeta ili u okviru radionica, ovisno o kojemu se tipu srednje škole radi – potrebno je uvesti programiranje kako bi učenicima osigurali preduvjete za razvoj novih alata primjenjivih u razvojima novih tehnologija, gospodarskih sustava, znanosti, medicini i tako dalje. Jedan takav primjer direktne uporabe programiranja u edukaciji, od osnovnih pa do srednjih škola, jest sustav razvijen u Velikoj Britaniji pod nazivom BBC Micro Bit (https://en.wikipedia.org/wiki/Micro_Bit) s ciljem masovne uključenosti u školama, ne samo u STEM području, nego i u dizajnu, umjetnosti i ostalim predmetima. To posebno može pomoći u povezivanju nastave Informatike i Tehničke kulture, konkretno robotike, preko postojećih on-line kurikula – edukacije i materijala.
 
Uspješnom privatnom inicijativom (Bakićev BBC micro:bit projekt) taj je učinkovit i jeftin pristup donacijama uveden i u mnoge hrvatske škole. Primjena tih tehnologija potiče učenike u razumijevanju uloge programiranja za razvoj novih tehnologija u industriji, medicini i tako dalje. Zanimljivo je da postoji cijelo on-line web sučelje razvijeno za korištenje Micro Bit tehnologije koje upravo olakšava programiranje preko „drag and drop“ vizualnoga sustava kao kod standardnih GUI-a (kao u većini danas korištenih operativnih sustava) te na taj način omogućava postupno upoznavanje i samih naredbi i sintakse nekoga programskog jezika (Python). Pored ostaloga, preko Micro Bita omogućeno je povezivanje nastave Informatike i tehnike s nastavom Fizike zbog ugrađenih senzora koji mogu mjeriti fizikalna svojstva i pojave, kao npr. temperaturu.
 
Kao što je već istaknuto, Informatika je vrlo važna u predškolskoj dobi. Kod djece treba početi razvijati kritičko razmišljanje, logiku i kreativnost od što ranije dobi. Osnovni pojmovi informatičkih metoda mogu se usvojiti već kod uzrasta djece predškolske dobi na zabavan način i bez uporabe računala. S upoznavanjem novih koncepata i vještina ujedno se moraju ponavljati i one prethodno usvojene. Osnovne teme mogle bi se obrađivati jednom tjedno u trajanju od 25 do 45 minuta. Unutar obrade tih tema također bi se trebala integrirati i druga područja kao što su jezik i matematika.
 
Kod obrazovanja djece predškolske dobi učenici bi trebali na razini prilagođenoj uzrastu usvojiti jednostavne informatičke vještine preko razvoja kritičkoga razmišljanja, kreativnosti, suradnje, komunikacije, upornosti i rješavanja jednostavnih zadanih problema. Kao prvi dio takvoga obrazovanja u računalnim znanostima (četiri – šest godina) djeca bi mogla usvojiti pojmove kao sekvenca, petlje i događaji, skupni rad, rješavanje problema. U drugome dijelu obrazovanja (6+ godina) mogu se na jednostavan način početi razvijati pojmovi uvjeta, algoritama, binarni kod, pronalaženje pogrešaka unutar algoritama. Treći dio programa obrazovanja (6+) bavio bi se na jednostavan način konceptima rastavljanja problema na manje dijelove, funkcijama, ugniježđenim petljama i uvjetima. Nakon toga djeca bi mogla početi stvarati svoje prve programe-igrice.
 
Jedan takav primjer jest usvajanje koncepta algoritma (putem pripremljenih jednostavnih tablica crteža i strelica za skupni i zajednički rad) kao niza koraka potrebnih da se izvrši određeni zadatak (Na primjer, kako neki crtani lik iz određenoga polja na tablici može doći do voća koje se nalazi u nekome drugom udaljenom polju tablice pomoću postavljanja strelica.) pri čemu su ciljevi informatičkih znanja koji se žele postići:
uporaba modela i simulacija za opis složenijih sustava i problema
doprinos radu u skupinama
razumijevanje i uporaba tehnoloških sustava
stvaranje niza instrukcija za obavljanje jednostavnoga zadatka
razumijevanje osnovnih koraka u rješavanju jednostavnih problema putem igre, pomoću algoritama bez uporabe računala
opisati i analizirati niz instrukcija.
Povezivanje s drugim predmetima i njihovim ishodima, npr. Matematikom, vidi se u:
uočavanju problema i pokušaju rješavanja istoga
razvoju apstraktnoga razmišljanja
težnji preciznosti
traženju i stvaranju strukture algoritma
pomicanju objekata u prostoru i određivanju njihove relativne pozicije (iznad, ispod, pored) ili u jezičnim ishodima
komunikaciji unutar skupine i s odraslima
potvrdi razumijevanja dobivenih informacija
dodavanju crteža za opis
uporabi novousvojenih izraza i fraza
postavljanju i odgovaranju na pitanja
opisu ključnih ideja
 
U predvidivoj budućnosti očekuje se sve veća uloga naprednoga „računalnog načina mišljenja" (computational thinking) u sve više područja djelovanja (industriji, zdravstvu, poljoprivredi, logistici, tržištu, politici, arheologiji, pravu, geografiji, glazbi, sportu, književnosti, likovnim umjetnostima…) – mnogo šire od STEM područja uz sve širu primjenu „otvorenoga Wolframova računalnog oblaka" (Wolfram open cloud ). U svijetu se razmatra na koji bi način trebalo već sada početi uvoditi njegove elemente u školsku nastavu. U tome smislu korak u smjeru direktne komunikacije s računalima otvara programski jezik Wolfram temeljen na širokome znanju o objektima i procesima kao i metodama njihove računalne obrade. To je mnogo veći i širi okvir programiranja nego današnja primjena računala. Smatra se da se „računalni način mišljenja" može početi postupno uvoditi u školu već u dječjoj dobi od jedanaest do dvanaest godina, a neka potrebna predznanja i ranije.
 
Nedvojbeno reforma školstva treba krenuti od edukacije nastavnika. To je jedini uspješan put u svim predmetima, a osobito u Informatici. No, problem je i to što se u sveučilišnoj nastavi educira po djelomično zastarjelim konceptima, čime se obrazuju nastavnici koji često nisu sposobni implementirati suvremene informatičke tehnologije u nastavu. Pri izradi kurikula treba proučiti kurikule i način izvedbe nastave Informatike u razvijenim zemljama, kao na primjer:.
https://code.org/educate/curriculum
http://www.udir.no/Stottemeny/English/Curriculum-in-English/
http://www.udir.no/Stottemeny/English/Curriculum-in-English/Curricula-in-English/
http://www.udir.no/Stottemeny/English/Curriculum-in-English/Upper-secondary-education-/
 
Ono što je sigurno, a postoji dobro razrađeno npr. u nastavnome procesu u Švedskoj i Norveškoj (ali i kod nas u manjoj mjeri), jest projektni tip nastave gdje učenici samostalno ili u skupinama izvode projekte kojima svojim radom stječu potrebna trajna znanja (a ne „štreberska” i enciklopedijska) i razvijaju sposobnost snalaženja u realnome informatičkom okružju. No, takav oblik nastave vrlo je zahtjevan za nastavnike i bez intenzivne i kvalitetne dodatne edukacije nastavnika njegovo uspješno uvođenje nije moguće.
 
(Nastavak slijedi)

 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Povezane objave

Onečišćenje plastikom: europsko poljoprivredno zemljište moglo bi biti najveći globalni rezervoar mikroplastike

hrvatski-fokus

Dr. Dan Stock – COVID-19 nikada ne će nestati

hrvatski-fokus

Glifozat i neurološka oštećenja

HF

V-safe podatci potvrđuju sumnje da su injekcije cjepiva protiv COVID-a ekstremno opasne

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više