Uzmi Alija, pa makar ko avlija!

Bosna i Hercegovina zemlja vjernika i nevjernika

Kao i sve dosadašnje u ovih četvrt stoljeća mirnodopske muslimanske centralizacije, unitarizacije i isilizacije Bosne i Hercegovine, i ovu su 2017. beha narodi ispratili s vjerom i nadom da će im 2018. biti bolja, sretnija, mirnija, demokratskija i sigurnija. Zemlja po mjeri svakog njenog naroda. I tako iz godine u godinu. Uvijek jedna prođe, a nova u koju se uđe biva u najboljem slučaju jednako loša kao i prošla. Svaka samo prođe, ali nikako da uistinu nova, bolja i slobodnija  dođe. Reklo bi se svaka nova uvijek je gora, teža, nesigurnija, nemirnija, siromašnija i sve više unitariziranija, odnosno islamiziranija. Sve podijeljenija i mržnjom napunjenija. Ispraćaju se stare i dočekuju nove u velikim nadanjima i očekivanjima, a nada i očekivanja nikako da se ispune.

Slavlja i želje već u prvom danu nove godine razbiju se u mirnodopskom ratu koji traje sve od vremena kada je na Bosnu i Hercegovinu navukao luđačku košulju američki tenk pregovarač, strpavši u njen novi dvodjelni kroj, tri naroda, tri civilizacije, tri kulture, tri vjere, tri svijeta, jednu federaciju sa neoznačenim  unutarnjim granicama dva federalna naroda i jedan stoposto etnički čisti velikosrpski, i jedan vehabijski entitet. U takvom političkom vrtlogu, u takvoj "krčmi pogašenih svjetla", u "prokletoj avliji" gdje mržnjom sve zaudara, u novograđenoj islamskoj zemlji na toj europskoj margini, na teritoriju otetom katolicima i dodijeljenom Arapima i isilovcima, grade se novi zidovi, ideološki i vjerski daleko deblji od Berlinskog. Gradnja se toliko proširila, zidovi toliko podebljali, da više nema ama baš ništa zajedničkog u beha razlikama.

I ono malo zajedničkog što je bilo ostalo neporušeno u građansko-vjerskom beha ratu za teritorij muslimanski unitaristi i otomanisti, centralisti i erdoganisti, isilovski ruše, ubijajući svaki trag europejstva u svom muslimanskom narodu. Gradovi i oznake po njima su toliko pozelenili da se čak i nogostupi bojaju u zelenu boju. U dućanima je zabranjena prodaja alkohola i svinjetine, žene su umotane crnje negoli i u jednoj drugoj muslimanskoj zemlji. U zraku miriše rat kojeg Izetbegović II. i javno zaziva. Desetak tisuća tajno naoružanih Bakirovih vojnika, i nešto manje isilovaca povratnika iz Sirije, čekaju spremni da nastave tamo gdje su zaustavljeni u masakriranju i ritualnom ubijanju kršćana katolika po Srednjoj Bosni, europskom Auschwitzu devedesetih godina krvavog i ratnog Dvadesetog stoljeća. U takvom predratnom vremenu, za čije drugo poluvrijeme su se muslimani Bošnjaci dobro pripremili, ispraćena je stara i dočekana staronova 2018. I kao što ništa u Bosni i Hercegovini ne može biti bez podjela, bez mržnje, bez klevetanja onog drugog i drugačijeg od strane brojnijeg muslimanskog beha naroda  tako ni pripreme za doček nove 2018. nisu prošle bez govora mržnje, bez gradnje zidova i kopanje rovova između naroda.

Govori mržnje i pozivi na rat muslimanskih političkih vođa normalna je beha svakodnevica, i narodi su se navikli, a svjetska zajednica u osobi Visokog predstavnika već davno je ušutkana, kao što je i Europa zanijemila i digla bijelu zastavu pred islamskim terorizmom. Mislilo se da se sa smijenom Mustafe Cerića, kao vrhovnog poglavara IZ BiH, mijenja i politika vjerskih muslimanskih vođa, da će njihovo sudjelovanje u beha ratu biti kažnjeno, da će biti smijenjeni sa tih pozicija, i da prestaje njihovo uškanje na rat  i govor mržnje. No, ne samo da se nije okrenulo na bolje već se politička situacija još više radikalizira, mnogi vjerski čelnici sudionici u ubojstvima i progonu beha kršćana postaju muslimanski heroji, te nastavljaju i dalje govorom mržnje, pozivanjima na rat i grade međuvjerske zidove po već podijeljenoj Bosni i Hercegovini.

Doček nove godine prava je prilika za muslimanske vjerske vođe da se pokažu u „poučavanju“ svojih vjernika, sijući mržnju prema nevjernicima. Naime, pred novu 2018. muslimanski portali prenose obraćanja svojih vjerskih čelnika vjernicima s naglaskom da „Mu'mini (vjernici) ne obilježavaju novu godinu". Bošnjaci nedaju svom narodu ni da se zajedno veseli s drugima, s nevjernicima. Jer taj drugi, taj nevjernik, on naprosto nije musliman i s njim ne treba nikakva komunikacija da se održava, pa ni slavlja nove godine. Sve to što nevjernici rade, to nije čisto muslimansko, pa naravno ni slavljenje nove godine. Zabranili su Djeda mraza, Svetog Nikolu, ali ne pokušavaju zabraniti slike Ajatolaha Homeinija po uredima, po školama i vojnim komandama u kojima su muslimani zapovjednici. Djeda mraz ne, Khomeini da.

A kolika je ideološka, vjerska, kulturna,  razlika između njih, Djeda mraza i Homeinia, vidi se po zemljama u kojima je Djedu mrazu dozvoljeno, i onima u kojima nije i u kojima im Homeini „nosi darove“. U zemljama Djeda mraza vlada demokracija i sloboda, u Homeiniovoj zemlji politička i vjerska diktatura koju narod sve teže  podnosi, i zbog toga izlazi na ulice iranskih gradova. A u Bosni i Hercegovini njeni Homeini su zabranili Djeda mraza, uvode Homeinija, i vjersku diktaturu islama. Zasigurno da  nema opasnije diktature za budućnost svijeta od vjerske diktature. Dovoljno je pogledati islamske zemlje u kojima vlada islamska diktatura, Iran, Saudijska Arabija, Kuvajt, Turska, Emirati, Afganistan i evo Bosna i Hercegovina u kojoj brane Djeda mraza, Svetog Nikolu i proslavu Nove godine.

Beha Homeini ne daju svom narodu da slavi novu godinu sa nevjernicima, a s druge strane muslimanskog društva, političarima puna usta multikonfesionalnosti. U detalje razrađena taktika udruženog zločinačkog pothvata unitarizacije Bosne i Hercegovine i uvođenja islamske diktature. Kako će se odvijati multikonfesionalni život u zemlji kad se muslimani ne će smijeti ni sresti s nevjernicima. Hoće li biti u toj multikonfesionalnosti posebne ulice u gradovima za muslimane i za nevjernike, da se slučajno ne bi očešali jedan od drugog. Dan uoči Svjetskog Dana mira, koji je na Novu godinu, vjerske vođe muslimana pozivaju svoj narod na mržnju prema nevjernicima, toliko snažnu da se ne smiju ni družiti sa njima, pa čak ni na Dan mira. Bolje je ne razmišljati, jer je istina stravična, što im se govori, kako ih se šalje na nevjernike u drugim danima u godini.

Je li moguće graditi mir u Bosni i Hercegovini u takvoj mržnji vjernika, muslimana, prema nevjernicima, kršćanima? Zasigurno ne. A ako je nemoguća gradnja mira, a očito da jest, onda je nemoguće i pomirenje i suživot. Bez pomirenja i suživota, pa makar i na dočeku nove godine, nema ni zajedničke Bosne i Hercegovine. Budući da nema tog pomirenja znači nema ni Bosne i Hercegovine. To i jest muslimanski cilj, čisti muslimanski entitet, pa makar i po onoj "Uzmi Alija, pa makar ko avlija". U prošloj  2017. dat  im je još veći poticaj, nepravednim radom političko interesnog Haaškog suda za osvajanje cijele Bosne i Hercegovine. Za to dolazeće crnilo pripremljeno je više od 10 tisuća Bakirovih vojnika, i nešto manje isilovaca, spremnih da izgrade trajno neprolazni zid između vjernika muslimana i nevjernika kršćana. To znači podjela Bosne i Hercegovine na tri nacionalno vjerska entiteta, što zapravo i jest jedino pravedno rješenje beha nacionalnog i vjerskog problema. Bosna i Hercegovina zemlja vjernika i nevjernika. U takvoj zajednici, u troentitetskoj Bosni i Hercegovini, svim njenim narodima sretna Nova 2018., i bolje je da se gledaju preko zidova negoli preko puščanih nišana.

Vinko Đotlo