Žigmanov: Trebamo biti zadovoljni godinom koja je za nama…
Otvoreno pismo Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakcija Informativnog programa na hrvatskom jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom članka „Zajedništvo je sačuvano“ objavljenom u 767. broju tjednika „Hrvatska riječ“ od 29. prosinca 2017. godine.
Članak pod naslovom „Zajedništvo je sačuvano“ u 767. broju „jedinog relevantnog hrvatskog informativno-političkog tjednika Hrvata u Srbiji“, koji se zove „Hrvatska riječ“, a sa božićnog domjenka Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, „jedine relevantne političke stranke Hrvata u Srbiji“, počinje dolje navedenim riječima Tomislava Žigmanova, predsjednika ove političke stranke, zastupnika Hrvata u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i vlasnika svih ključnih funkcija u institucijama i tijelima ovdje u čijim nazivima se pojavljuje slog „HR“:
U slijedeću godinu ulazimo spremniji, organiziraniji, unutar sebe bolje posloženi… i …mi kao dio vodstva hrvatskog naroda u Srbiji (naroda u Srbiji!!!) trebamo biti zadovoljni godinom koja je za nama… I tako sve u tom stilu, neutemeljeni hvalospjevi samom sebi unutar sebe, u čemu je Žigmanov nenadmašan. A politička stranka DSHV, za koju nigdje nećete moći pročitati koliki joj je ni približan broj članova, u slijedeću godinu ulazi „organiziranija i unutar sebe bolje posložena“ tako što Tomislav Žigmanov ostaje njen nezamjenjivi predsjednik, Slaven Bačić je s desne strane prešao na lijevu, Petar Kuntić s lijeve na desnu, a tu su na slici s rečenog božičnog domjenka i drugi nezaobilazni članovi. Izrazi njihovih lica, dok im Žigmanov drži hvalospjeve o boljoj posloženosti sprijeda, a njegova im slika visi na zidu odzada, govore sve!
Predstavnik Hrvata u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, izabran srpskim glasovima, Tomislav Žigmanov, bolje se unutar sebe posložio tako da i dalje u toj Skupštini ne izgovara niti jednu jedinu riječ o problemima Hrvata u Srbiji, ali je još organiziraniji tako što uopće ne dolazi na sjednice Skupštine. On je jedan od rijetkih zastupnika koji je zaista zaslužio najnovije povećanje plaće za 5% jer ne ruinira podove, mobilijar, sanitarne uređaje i restoranski escajg Skupštine. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u slijedeću godinu ulazi također organiziraniji i unutar sebe bolje posložen tako što Tomislav Žigmanov ostaje njegov nezamjenjivi ravnatelj, a kao takav primio je još par djelatnika po subotičkoj rođačkoj liniji, pa je po toj liniji organiziraniji nego ikada. I NIU „Hrvatska riječ“ u slijedeću godinu ulazi organiziranija i unutar sebe bolje posložena tako što je Tomislav Žigmanov u njoj još bolje posložio svoje poltrone, a on ostaje nezamjenjivi predsjednik Nakladničkog vijeća. U sljedeću godinu ulaze organiziranija i unutar sebe bolje posložena i sva druga hrvatska tijela ovdje u kojima Tomislav Žigmanov radi sve što mu je potrebno da u njima ostane doživotno.
I dok su Hrvati ovdje nikada nesložniji, sačuvano je zajedništvo četrnaest Bačićevih poltrona u Hrvatskom nacionalnom vijeću (dovoljno, s njegovim glasom, za preglasavanje svega i svačega), kao i zajedništvo HNV (čitaj Slavena Bačića) i DSHV i ZKVH (čitaj Tonislava Žigmanova) i sve je u rukama ta dva čovjeka. A po svim mogućim i nemogućim šavovima Hrvate ovdje razjedinili su upravo njih dvojica, vodeći skoro jedno desetljećje s vrha najviših hrvatskih institucija ovdje politiku favorizovanaja svojih poslušnika i sve više sužavajući taj krug na subotički obiteljski krug.
Rezultat: negativna selekcija u svemu što je ovdje hrvatsko, a prelazi u pravi kulturološki i politički genocid nad preostalih 60.000 Hrvata u Srbiji. Primjerice, dok u svom „časopisu za književnost i umjetnost“ „Nova riječ“ Tomislav Žigmanov uzdiže pjesnikinju plagijatoricu više poznatih pjesnika (čak i našeg nobelovca Ive Andrića!!!) do kandidatkinje za nagradu „A.G. Matoš“ i dok u žiriju koji određuje koja je knjiga Hrvata ovdje najbolja sjedi sin te plagijatorice, Hrvati će ovdje, bar na književnom polju, biti ismijavani. A zbirka poetskih plagijata ove „pjesnikinje“ za ovu priliku „posložavanja unutar sebe“ nosi i prigodan naslov „Nosim sebe sa sobom u sebi“!
I dok politiku Hrvata ovdje vodi Tomislav Žigmanov, njihov glas na tom polju bit će ravan nuli – kao da ne postoje. O bilo kakvom odlučivanju ni govora! Posljednji od bezbroj dokaza za to je slučaj Sonta (kao da se ništa nije ni dogodio). Tako ni u Skupštini Srbije problemi Hrvata nisu uopće predmet bilo koje rasprave, iako su u njoj „zastupnici“ Hrvata Petar Kuntić i naslijednik mu Tomislav Žigmanov posložili ukupan staž duži od šest godina!
I nama Hrvatima u Srbiji ostaje jedino da svako za sebe sam sebe posloži tako da može „HRabro“, sa Žigmanovim i Bačićem na čelu, sva svoja stradanja nositi sam sa sobom u sebi. Čiji je to cilj?!
Branimir Miroslav Cakić