Najsiromašniji Hrvati na svijetu su u Srbiji

Osnaženo miješanje države u područje identiteta Hrvata

Nakon incidenta koji se krajem godine dogodio u Sonti, naš je sugovornik o temi položaja Hrvata u Srbiji Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i zastupnik u srbijanskom parlamentu.

• Kako biste u cjelini ocijenili ovu godinu kada je o položaju Hrvata u Srbiji, ponajviše Vojvodini, riječ?

– Na žalost, ne previše pozitivnom! Najprije, nije bilo previše pomaka kada je riječ o gospodarstvu – Srbija je i dalje, bar kada je riječ o BDP-u, među najsiromašnijim državama Europe, tako da su Hrvati u Srbiji vjerojatno najsiromašniji Hrvati na svijetu! S druge strane, kontinuirano su u javnosti prisutni antihrvatski sadržaji koji ne dolaze samo s margine društva nego ih znaju generirati i najviši državni dužnosnici, što među Hrvatima za posljedicu ima iznadprosječno raširen strah i nesigurnost, a samim tim i povlačenje iz javnog života. Tome pridonose i deficiti u funkcioniranju pravne države i slabosti u vladavini prava. Nije bilo značajnijih pozitivnih pomaka ni u području manjinskih politika, a negativne trendove bilježimo u politikama financiranja hrvatskih kulturnih udruga. Pozitivni su procesi zabilježeni u izdavanju udžbenika za osnovnu školu te osiguranju novca za spomen-dom rodne kuće bana Josipa Jelačića, no u tome se ne iscrpljuju problemi koje imamo u području manjinskih prava.

• Koliko je za tu opću sliku godine važan i negativno na nju utjecao napad na trojicu Hrvata u Sonti?

– On je zacijelo pridonio općoj negativnoj slici! To prije što su, za razliku od drugih nacionalnih manjina, Hrvati i dalje objekti etnički motiviranih incidenata, a izostaje primjereno reagiranje mjerodavnih tijela te izričita osuda istih od predstavnika vlasti. Štoviše, svjedoci smo bili grubih kršenja procedura u istrazi, krivotvorenja činjenica i svjesnog prikrivanja etničkih motiva u činu nasilja.

• Nakon toliko godina ipak ste dočekali pomak oko udžbenika na hrvatskom jeziku za školsku djecu, a posjetili su vas i hrvatska predsjednica, kao i ministrica Divjak. Koliko to ima značenje za Hrvate u Vojvodini?

– Da, već sam spomenuo da najveće pomake bilježimo u stalnoj komunikaciji i podršci koju imamo od najviših instanci vlasti Republike Hrvatske. To nas hrabri jer uz njihovu pomoć i podršku uspijevamo riješiti probleme s kojima se suočavamo. I udžbenici su dio toga paketa – sjetite se da je njihovo ubrzano rješavanje uslijedilo nakon što je Hrvatska iznijela rezerve za otvaranje poglavlja 26 u pregovaračkom procesu Srbije u prosincu prošle godine. I posjet hrvatske ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak hrvatskoj zajednici, što je prvi takav posjet u petnaestogodišnjoj povijesti obrazovanja na hrvatskom u Srbiji, i kao takav jasni je pokazatelj da Republika Hrvatska mijenja svoj odnos prema nama. Takve vrste postupaka i gesta ne samo da nas hrabre nego i pridonose izgradnji većeg respekta Hrvata u Srbiji od strane vlasti.

• Koji bi trebao biti sljedeći korak usmjeren kvalitetnijem životu i boljem ostvarivanju prava hrvatske manjine?

– Dosljedna i cjelovita primjena međudržavnog sporazuma o zaštiti nacionalnih manjina između Hrvatske i Srbije. Hrvati u Srbiji osobito su zainteresirani za rješavanje pitanja političke reprezentacije i sudjelovanja u procesima donošenja odluka preko instituta zajamčenih mjesta u izvršnoj vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini te isto tako zajamčenih mjesta u zakonodavnoj vlasti na svim razinama – na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj. Riječju, ono što je osigurano i što kao praksa postoji u Republici Hrvatskoj, ne samo kada je riječ o srpskoj nacionalnoj manjini. To je temeljni preduvjet za učinkovitije rješavanje brojnih izazova s kojima se pripadnici hrvatske zajednice suočavaju, koji do danas nije ostvaren. Jer, dopustite, ne možete s ulice, izvan struktura vlasti, artikulirati vlastite interese ili biti čimbenik u rješavanju problema.

• Zastupnik ste u Skupštini Srbije. Koliko se tamo može nešto o tim pitanjima učiniti i koliko je važno da Hrvati imaju svog predstavnika u Skupštini?

– Dosadašnje, ne dugo – tek nešto više od godine i pol, iskustvo mene kao jedinog narodnog zastupnika hrvatske zajednice govori mi da se može mnogo više postići nego da ste na čelu nekog mjesnog odbora. Jednostavno, moć u politici ovisi izravno o razini vlasti gdje participirate. Stoga je model političke participacije koji imaju Srbi u Hrvatskoj i više nego dobar. Ja sam kao zastupnik dio oporbe, što onda uvelike onemogućuje uspješno djelovanje, no sam institut narodnog zastupnika po sebi je često od presudne važnosti za pozitivno rješenje nekog problema.

• Čine li po vama Srbija, ali i Hrvatska, dovoljno u smislu brže normalizacije odnosa u svim područjima života?

– Zacijelo ne! No, kada je riječ o nečinjenju, bojim se da je veća odgovornost, napose kada je riječ o posljednjih nekoliko godina, na vlastima Republike Srbije. Pri tomu ne mislim samo na negativne stavove koje o prilikama u Hrvatskoj iznose Miodrag Linta ili Aleksandar Vulin, nego više na izostanak proaktivnih i konstruktivnih pristupa u rješavanju otvorenih problema. Ipak, može se vjerovati da će vrijeme pred nama donijeti promjene, što obećavaju i eurointegracijski procesi Srbije.

Ni u hrvatsko-srpskim odnosima nije bilo napretka, što je dodatno usložnjavalo naš društveni položaj. Osnaženo je i miješanje države u područje identiteta Hrvata u Vojvodini – tzv. bunjevačko pitanje – tako što su Bunjevci nehrvati bili objekti afirmativnog odnosa države u brojnim područjima društvenog života, za razliku od Hrvata koji se takvim čime ne mogu pohvaliti. U tim aktivnostima važan prinos daju i bivši Osječani Drago Njegovan i mladi Aleksandar Horvat. Ono čime se možemo pohvaliti kao iskorakom je stalni i djelatni interes RH za naše probleme, postojanje redovite komunikacije s najvišim predstavnicima izvršne vlasti te veća vidljivost u javnosti tema o Hrvatima u Srbiji. Drugim riječima, postali smo neizostavni čimbenik u hrvatsko-srpskim odnosima. Na kraju, ali ne i najmanje važno, uvelike je postignuta konsolidacija odnosa unutar same zajednice, što je jedan od temeljnih preduvjeta za naš društveni napredak.

Igor Bošnjak, http://www.glas-slavonije.hr/352124/1/Najsiromasniji-Hrvati-na-svijetu-su-Hrvati-u-Srbiji