Tri beha entiteta – Orijent, Bizant i Europa

Jadna je Europa kada kod turskog sultana traži rješenje hercegbosanskih problema

Nema tajne koja će zauvijek ostati tajnom i laži da će ostati laž, neotkrivene u mraku prljavih namjera i ciljeva, bez obzira na sposobnosti onih koji ih skrivaju, koji se njima služe kao sredstvima obmanjivanja i laganja onom drugom, sugovorniku, susjedu, političkom partneru ili suparniku. I onda kada njihovi skrivači pomisle da su ih zauvijek sakrili od drugi, da su trajno zakopane i ničim  moguće ih otkopati, one izađu na svjetlo dana. Tajna i laž kao oružja protiv drugog, kratkoročnog su uspjeha. Zatrpavane i skrivane laži i tajne koje su bile s ciljem rušenja i ubijanja drugog, najbolnije se obiju o glavu onima koji ih skrivaju.

Mnogi skrivači nekih tajni i laži ne shvaćaju snagu istine koja ih mora otkopati, bez obzira koliko duboko bile zakopane, te ništa ne uče od tog pravila koje ih uvijek pobjeđuje i istinu i tajnu razotkriva. Potvrđuju to dva neuspjela muslimanska pokušaja zatrpavanja tajni i laži, a koje su bile tragične za Bosnu i Hercegovinu i njenu sadašnjost bez budućnosti. Prvi  muslimanski pokušaj skrivanja istine, mnogim vrstama laži je srpsko-muslimanski tajni beogradski pregovori diobe Bosne i Hercegovine. Ta laž, kako nije bilo tajnih pregovora, koju su desetljeće Muslimani skrivali pred beha Hrvatma i svijetom, otkrila se kad je već Bosne i Hercegovine nestalo u njenom prijeratnom šarenilu, jer strahote koje su sva tri beha naroda, napose Hrvati, pretrpjeli njenim skrivanjem nisu dozvolile da ostane zatrpana pod blatom srpsko muslimanskih prljavih ciljeva, istrijebljenja Hrvata iz Bosne i Hercegovine.

I druga muslimanskim lažima skrivana istina je ona da je Alija Izetbegović Bosnu i Hercegovinu ostavio u amanet Turskoj, njenom predsjedniku koji ga na samrtnoj postelji posjetio u Sarajevu. Ta otkrivena istina toliko se širi beha podnebljem da je danas najviše s ponosom razotkriva sin Alije Izetbegovića i sâm sultan Erdoğan. Naime, ne samo da je Bakir Izetbegović potvrdio da mu je otac Alija "BiH ostavio u amanet Erdoğanu", nazvavši ga "liderom svih muslimana u svijetu", već je time svijetu poručio da se sudbina Bosne i Hercegovine kroji ne u Bosni i Hercegovini već u Turskoj. Da je turski predsjednik i predsjednik muslimanskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Jer ako je Erdoğan lider svih muslimana u svijetu, a Bakir kaže da jest, znači on je vođa i bosanskohercegovačkih muslimana, tim više što mu je i zemlja ostavljena u amanet.

Bila je to javna veleizdaja Bosne i Hercegovine od strane otca i sina Izetbegovića i Bakirovo priznanje da je on samo figurativni bošnjački član tronacionalnog beha Predsjedništva, a glavnu riječ u zemlji vodi turski predsjednik Erdoğan. Priznavanjem Erdoğana liderom svih muslimana u svijetu, Bakir je svjetskim državnicima dao adresu kome trebaju ići, i s kim trebaju razgovarati o riješenju beha problema. To je Turska i njen predsjednik. Bakir je samo Erdoğanova ispostava koja nema ovlasti donošenja odluka o pitanju budućeg ustroja neustrojene Bosne i Hercegovine.

Potvrdilo se još jednom ono što svi beha narodi znaju, a to je nepobitna činjenica da svaki od beha naroda ima svoju maticu zemlju, Srbi u susjedstvu Bosne i Hercegovine Srbiju, Hrvati unutar Bosne i Hercegovine Europu, muslimani Bošnjaci tisuće kilometara daleko, u zemlji okupatora s kojom se identificiraju, i koju zazivaju da se vrati, u Turskoj. I reklo bi se da je to legalno pravo svakog naroda da se priključuje matici, da neke svoje politike usklađuje sa njima, da za njih športski navija, politički ih podupire, brani njihove vođe i prepuštaju im da one vode politiku svog naroda u Bosni i Hercegovini. To je povijesna istina koju su tijekom cijelog beha rata, sve do otkrivanja istine Alijinog ostavljanja Bosne i Hercegovine u amanet Turskoj, Muslimani skrivali kako bi pridobili naklonost svijeta. I nakon što su uspjeli pridobiti svijet na svoju stranu, prikazujući se najvećom žrtvom u beha građansko vjerskom sukobu iza koje navodno nitko nije stao i branio ih, Bošnjaci javno svijetu otkrivaju svoju maticu, Tursku. I ne samo otkrivaju već je poziva i zove, daje Turskoj  Bosnu i Hercegovinu i sva prava da o njoj odlučuje u njihovo ime. I ne samo u ime Bošnjaka, već je ovlašćuju da odlučuje o svim drugim beha narodima, Srbima i Hrvatima.

Otkrivanjem te zatrpavane istine beha problem se prenosi turskom predsjedniku Erdoğanu da ga on sa drugim beha stranama i njihovim zemljama maticama riješava. I naravno da predsjednici Srbije i Hrvatske, kao i Visoki predstavnik i Međunarodna zajednica kreću i odlaze u Tursku na razgovore sa njenim predsjednikom. Izetbegovići su dali ponumoć Erdoğanu, i on to sa velikim ponosom prihvata. Redaju se sastanci predsjednika Hrvatske i Srbije sa turskim predsjednikom i bošnjački član beha Predsjedništva Bakir Izetbegović ostaje na marginama političkog odlučivanja budućeg uređenja BiH. Bakir izvješćuje beha javnost kako ga Erdoğan uvijek zove na mobitel i prenosi sadržaje razgovora sa srpskim ili hrvatskim predsjednikom, što je bio slučaj i sada kada je u Ankari bila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Izetbegović „sve zna“ što se razgovara, i eto ne odlučuje Turska o našoj bošnjačkoj sudbini, jer ja sam i u Beogradu kazao, „o našoj sudbini se odlučuje u Sarajevu“. Naravno onako kako to kaže Erdoğan. Ako je u Turskoj rođena Republika srpska, a jest, na čijem porođaju je bio i svijetu objavio Alija Izetbegović, zašto ne bi bila rođena i Republika muslimanska. Njeno rođenje bi trebao svijetu objaviti sin Alijin Bakir.

Bošnjaci muslimani su izdati i poniženi, napose onaj europeizirani dio koji se nikada nije slagao sa politikom Izetbegovićâ, koja je uvijek bila izdajnička. Dok hrvatski i srpski predsjednici razgovaraju s turskim predsjednikom na beha područjima pod bošnjačkom kontrolom vijore se turske zastave i slike Erdoğana i iranskog ajatolaha Khomeinija. Multinacionalnost i multikonfesionalnost BiH zauvijek je tim slikama protjerana i nestala. Nitko se više i ne bori za tu beha nekadašnju svjetsku vrijednost.

Boriti se za multi vrijednosti značilo bi i otkazivanje punomoći i amaneta datog Erdoğanu da vodi bošnjačku politiku, a to Izetbegović mlađi ne može učiniti svom starijem bratu. Više se mnogi muslimani Bošnjaci i ne vrijeđaju kada ih se ponegdje i ponekad naziva Turcima. To im danas godi, time su ponosniji više negoli sa novoizabranom, ali od svih neprihvaćenom nacijom Bošnjak. Ne traži se, stoga, više način uređenja BiH unutar predstavnika njenih naroda u institucijama zemlje. Sve beha institucije blokirane su već  mjesecima. Da bi se nešto dogovorilo čeka se mišljenje iz Turske, zbog čega nikako da se predstavnici naroda sastanu i počnu raditi, u dijalogu tražiti puteve koji vode zajedničkom cilju. Cilju koji nikako da definiraju i označe kroz rasprave, tolerancije i međusobno priznavanje i uvažavanje.

Polako ali sigurno to uviđaju i vanjski  čimbenici u Bosni i Hercegovini, potpisnici i supotpisnici daytonskog nepravednog mira. Nametnuti mir u Daytonu bio je zamišljen kao temelj izgradnje trajnog i pravednog mira u zemlji, kojeg su bili dužni izgraditi njeni narodi. Daytonisti su se u tom svom naumu pokazali velikim nepoznavateljima beha prijeratne, ratne, jednako tako i poratne beha stvarnosti. Nisu htjeli da priznaju da svaki beha narod ima svoju maticu zemlju, da je svakom od njih Bosna i Hercegovina  domovina onoliko koliko Muslimanima to dozvoli Turska, Srbima Srbija i Hrvatima koliko to dozvoli Europa, budući da je jedino taj beha narod danas u Europi i Europljani.

Nekadašnja multinacionalizirana danas je interesno globalizirana Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj se sudaraju Orijent, Bizant i Europa. Nažalost poražena Europa, Europa koja mora ići u Ankaru, turskom predsjedniku i sa njim tražiti rješenje beha problema. On odlučuje hoće li se u zemlji izmijeniti izborni zakon po kojem bi svaki narod birao svog zastupnika, a nikako da drugi biraju u njegovo ime. Iz Turske se šalju zapovijedi beha muslimanima šta moraju prihvatiti ili odbiti, iz Srbije Srbima, iz Europe Hrvatima. To je slika današnje BiH i razlog zamršenosti problema kojeg mogu odriješiti predsjednici Turske, Srbije i Hrvatske, na najmanje bolan način stvaranja i međusobnog priznavanja triju beha entiteta, Orijenta, Bizanta i Europe. 

Vinko Đotlo