Paradoksalno je da je Momčilo Janković, javni funkcionar koji je promovirao progone i ubijanja političkih i ideoloških neistomišljenika, proglašen od strane sudskog vijeća za “žrtvu progona i nasilja iz političkih i ideoloških razloga”. Vrijedi napomenuti da su osem Jankovića, studenoga 1944. u Beogradu strijeljana još trojica potpisnika Uredbe o prijekim sudovima i članova kvislinške vlade: Jovan Mijušković, Čedomir Marjanović i Miloš Trivunac.13
Primjera osobne hrabrosti običnih građana u iskazivanju antiokupatorskog stava, u okupiranoj Srbiji, ima mnogo. Izdvojit ćemo tri primjera koja zaslužuju da budu upamćena, a nedovoljno su poznata. Penzionirani kotarski načelnik iz Paraćina, Svetolik Dragačevac, 25. III. 1941. poslao je pismo kancelariji vođe Trećeg Reicha, Adolfa Hitlera, u Berlin. Dva mjeseca kasnije Dragačevac je uhićen i odveden u logor Mauthaueen gdje je i umro 1942. godine. Beogradski slikar Sava Popović javno je protestirao protiv vješanja petorice komunista na Terazijama, 17. kolovoza 1941. Uhićen je i zlostavljan u zatvoru. Umro je nakon puštanja iz zatvora od posljedica mučenja, 10. VIII. 1943.34
Prethodni članak
Slijedeći članak