Što želi Kina? Snažni EU i Donalda Trumpa

Kini je Sjeverna Koreja Bogom dana kao tampon

 

 

S aspekta Kineza željeznička pruga Budimpešta-Beograd vodi iz središta ničega u nigdje, ali neovisno o tomu oni bi dali kredit i ako bismo htjeli na sredini Alfölda izgraditi ogromnu piramidu – tvrdi ekspert za Kinu Gergely Saláta, koji nam je rekao i zašto se u Kini ne vesele ako Viktor Orbán kudi EU, kao i kako je Mađarska izostala iz osnivanja Azijske infrastrukturne investicijske banke zbog zaboravljenoga faksa. 

• Što želi Kina od Mađarske? Je li uopće Kina ta koja ovdje želi bilo što?

= Kina ustvari od svakoga želi nešto, ovisno o težini tog određenog subjekta. Mađarska zasigurno ne igra središnju ulogu u planovima Kine. Ona nas tretira upravo u skladu s našom težinom, istodobno, sukladno kineskim tradicijama, šefovima i elitama i najmanjih zemalja ukazuje potrebnu ljubaznost. To može biti razlogom nesporazuma.   Uvijek velikom pompom primaju aktualnoga mađarskog premijera, ali velikom pompom primaju i premijera Burundija. Osim toga, oni komuniciraju licitirajući ogromnim brojkama i budućim mogućnostima – to je u njih dio omekšavanja druge strane. Da mađarski donositelji odluka sudjeluju na komunikacijskim treninzima, tamo bih ih se poučilo kako tomu ne treba nužno povjerovati. Sada, međutim, nasjedaju na te priče i misle kako će nas Kina izvući iz problema, Kina će biti naš glavni partner, Kina će doći i uzdignut će nas. A, zapravo, uopće nije riječ o tomu. Kina je usred ekspanzijskoga procesa: sve ju zanima. Od Antarktika do Afrike nema regije u svijetu gdje se ona ne gura. Logično je da to čini i u nas. Ali to se ne smije precijeniti.

 

• Izgradnja željezničke pruge Budimpešta-Beograd nama se može činiti ogromnim zalogajem, no za Kineze to je sitnica koja im možda zapravo i nije potrebna, no mađarska će je vlada svejedno dati izgraditi pomoću kredita od Kine. Što možemo učiniti da na kraju to bude win-win priča?

= Prema zlim jezicima na kineskoj relaciji win-win znači da Kina dvostruko zarađuje na tomu. Međutim, željezničke pruge Budimpešta-Beograd nisu se sjetili Kinezi, to nije njihova inicijativa.

 

• No uglavnom će se oni služiti njome, bit će dio Novoga puta svile.

= Da od Kineza zatražimo da u sličnoj konstrukciji izgrade ogromnu piramidu nasred Alfölda – za što inače ima šanse – oni će to učiniti. Konstrukcija je naime sljedeća: oni daju kredit s korektnom, na ne previsoku i ne prenisku kamatu, uz državno jamstvo. A dodatno dobivaju i time što će vrlo vjerojatno upravo kineske tvrtke graditi investiciju. Time oni vezuju jedan sitni dio raspoloživoga kapitala, a u inozemstvu uspiju zapošljavati i jedan sitni djelić kineske građevinske industrije koja ionako ima previše kapaciteta. To što gradimo željezničku prugu a ne piramidu samo je šlag na torti. Kinezi su spremni bilo što financirati pod sličnim uvjetima.

 

• Ali mađarska vlada zašto želi prugu baš do Beograda?

= Mađarski donositelj toga se je mogao sjetiti jer je bacio oko na kartu i vidio je kako Kina ima projekt Novi put svile – ili službeno: „Inicijativa Pojas i put“ – te se je prisjetio kako bi se Kinezi sigurno veselili i dali bi novac za izgradnju nečega što se lijepo uklapa u njihove planove. Ustvari, prema sadašnjemu stanju stvari ova investicija nema nikakvog smisla, s obzirom da, s aspekta Kineza, željeznička pruga Budimpešta-Beograd vodi iz središta ničega u nigdje. Za njih je svejedno što postoji između Budimpešte i Beograda. Projekt će dobiti na smislu– a to će biti treći win s kineske strane – kada se negdje u dalekoj budućnosti izgradi pruga Beograd-Pirej. No o tomu se zasada čak ni ne pregovara, to je dugogodišnja perspektiva, ako se uopće i ostvari. (…)

 

• U parlamentu smo prošloga proljeća pitali zastupnike treba li se Mađarska uključiti u Novi Put svile. Šest od deset zastupnika nije imalo pojma o čemu govorimo. Zašto to nije prisutno u političkoj javnosti ako je istodobno Kina toliko ozbiljni gospodarski partner naše zemlje?

= Ovo nije loš omjer. Kinezi užasno agresivno, na svim raspoloživim forumima promoviraju Novi Put svile, no unatoč tomu ne uspijevaju probiti zidove zapadnih medija. Mađarski mediji često puta kao znak urušavanja Kine prenose i vijest ako se u nekom malom zaseoku u Kini uruši mostić preko nekog potoka i ubije tri žabe. A istodobno ne informiraju o puno važnijim kineskim vijestima. Kinezi užasno žale što ne uspijevaju komunicirati na zapadu. A o mađarskim političarima dovoljno govori ako vam ispričam da sam prije nekoliko godina održao predavanje zastupnicima u mađarskom parlamentu koji se bave vanjskom politikom. Tamo me je jedan stari zastupnik, predstavnik stranke koji se bavi vanjskom politikom, pitao kakva je situacija sa Zhouom Enlaijem. Ja sam mu na to odgovorio da je Zhou Enlai preminuo prije 40 godina, 1976. No gospodin zastupnik o tome nije bio informiran. Ta epizoda vrlo dobro odražava anakronističku sliku mađarskih donositelja odluka o Kini, i to ne samo političara. Ako budu napredovali tim tempom, projekt Novi Put svile vjerojatno će već i biti završen dok se oni priberu.

 

• Čak nekoliko zapadnih zemalja prisutno je u Azijskoj infrastrukturnoj investicijskoj banci u svojstvu osnivača. Koja je svrha te priče? Je li i to win-win-win za Kineze?

= S jedne strane, svrha Azijske infrastrukturne investicijske banke je činjenica da je Kina vrlo nezadovoljna aktualnim mehanizmima donošenja odluka u međunarodnim financijskim institucijama. Apsurdna je situacija da je Kina kao najveće gospodarstvo svijeta jedna od najvećih uplatitelja u MMF-u ili Svjetskoj banci, a ima samo 6-7 posto glasova, a Amerikanci stalno stavljaju veto na rast utjecaja Kine na odluke. Počeli su dakle s izgradnjom paralelnog institucionalnog sustava gdje ću imati veći utjecaj. Tek će se dugoročno vidjeti koliko će novca uključiti u tu priču, ali već sada igraju prilično voluminoznu igru. Ovdje se vidi kako zapadnoeuropski donositelji odluka uopće ne zaostaju u procjeni kineskih i globalnih događaja kao mađarski. Oni su osjetili kako je započeo preustroj svjetskoga poretka, a oni se žele priključiti toj kompoziciji.

 

• Francuski predsjednik Emmanuel Macron upravo je prošli tjedan posjetio Kinu.

= Da. Poklonio im je konja, posjetio je grob prvoga kineskog cara, ukazao je nužno poštovanje Kinezima. U pogledu otvaranja na istok mi smo itekako okasnili u odnosu na zapadnu Europu. Te su se zemlje kao osnivači priključili Azijskoj infrastrukturnoj investicijskoj banci. To neće biti banka pod kineskim upravljanjem: članovi osnivači zajednički će donositi odluke. Amerikanci su snažno lobirali kod savezničkih zapadnoeuropskih zemalja da se ne priključe. Bio je to ogroman šamar za Obaminu administraciju kada su Englezi, Francuzi i Nijemci dali do znanja kako i oni imaju vlastite interese te su se priključili tom projektu.

 

• Koji je razlog što Mađarska nije među osnivačima?

= Naprosto smo zakasnili u prijavi, propustili smo rok.

 

• Molim?

= Postojao je faks od jedne stranice koji je do određenog datuma trebalo poslati na zadani faks broj, u stilu: mi smo vlada Mađarske i želimo biti suosnivač u Azijskoj infrastrukturnoj investicijskoj banci. Iz nadležnog ministarstva zaboravili su u roku dostaviti faks. Tako na kraju nismo postali suosnivači. Kasnije smo se, naravno, pridružili, no s drukčijim omjerom glasa i ovlastima nego da smo suosnivač.

 

• To je vrlo lijepa mađarska priča. Kako se mogla dogoditi tako neugodna grješka u vladi koja toliko glasno propagira otvaranje prema istoku?

= Razlog je što imamo previše ministarstava, uprava i tijela gdje se bave s bezbroj stvari i nitko na ovo nije obratio pozornost. Postoje i pozitivne stvari, iako u prvom redu ne na državnoj razini. Moje opće iskustvo je da nema nikakvog problema s kineskim stupom otvaranja na istok – zapadne zemlje to provode jo od osamdesetih godina. No mi smo devedesetih još bili zauzeti ulaskom u euroatlantske integracije. Najprirodnija stvar na svijetu je da se neka država oslanja na više noga. Ni zapadnoeuropskim čelnicima ne predstavlja nikakav problem fotografirati se s istočnim diktatorima. Ono što je u nas problematično je provedba: ne čini mi se da je ta zadaća dodijeljena ljudima najpogodnijim za taj posao, a nisu im osigurani ni odgovarajući resursi. Fidesz je zaboravio odgojiti službenike, kadrove, donositelje odluka specijalizirane na Kinu koji mogu imati pravu sliku o mađarsko-kineskim odnosima.

 

• Vama se nisu obratili?

= Nisu, ali ne bih ni prihvatio. Ovdje su se borile različite interesne skupine za razna područja, veleposlanička mjesta, upad u zrakoplov premijera. Načelno je postojala uprava za odnose s Kinom, prvo u Ministarstvu nacionalnog razvoja, a potom u MVP-u. U potonjem, međutim, postoji još barem trideset sličnih odbora i povjerenika, a ministar Szíjjártó ne može sve to popratiti. A ispod njega nema nikoga tko bi se bavio samo Kinom, prateći sve aspekte te suradnje. To je i strukturni problem.

 

• Koliko je normalno da policajci ruše čovjeka na cesti pri dolasku u Budimpešti visokoga kineskog izaslanstva samo jer je ta osoba na javnom prostoru izvukla tibetansku zastavu? Traže li to Kinezi ili Mađari pomalo prekomjerno kompenziraju stvar?

= Kinezi takvo što ne traže. Oni su se navikli da, kada premijer ili predsjednik Kine putuje u zapadnu Europu, tamo uvijek ima par stotina lokalnih aktivista koji prosvjeduju za Tibet i koje se drži na potrebnoj udaljenosti od kineskoga čelnika. No Mađare tipično karakterizira pretjerana kompenzacija. Nakon što sada zakašnjelo, bez odrađivanja potrebnih priprema pokušavamo uskočiti u kineski vlak, mislimo kako Kinezi zasigurno razmišljaju kao mi. Stoga se pokušavamo prisjetiti što bi Kinezi željeli pa potom nastojimo udovoljiti toj ideji. Tipično je takva grješka u većim razmjerima i predmnijevanje kineskoga stajališta u pogledu EU-a – iz nekog razloga Mađarska pokušava pogoditi što Kina želi vezano uz EU.

 

• A što to Kina želi?

= Želi postojanje lijepog, snažnog, masnog EU-a. Mađarski čelnik, međutim, smatra kako se tu vodi rat civilizacija, pa stoga Kinezi zasigurno ne vole EU i stoga će honorirati da, kada ih posjeti neki mađarski čelnik, on ima potrebu iz Pekinga očitati bukvicu Bruxellesu i EU-u.

 

• Zašto im se to ne dopada?

= Jer je EU najbogatije tržište svijeta, najveći trgovinski partner Kine, ogromni izvor tehnologije i investicija. A sve to na način da istodobno nema ni jednu diviziju i praktično je njegov utjecaj nula u jugoistočnoazijskim i pacifičkim regijama koje Kinu doista zanimaju. To je za Kinu perfektno. Njima je u interesu da EU bude što snažniji, bogatiji, ljepši, veći, razvijeniji. Njima se uopće ne dopada kada Mađarska pred njima kudi EU.

 

• No prigovaraju li zbog toga?

= Kinezi ne komuniciraju na način da Vam iskreno kažu oči u oči kako nešto ne bi trebalo raditi. Oni lijepo kimaju glavom, Orbána tapšaju po ramenima, govore mu kako razumiju njegovo stajalište i da im se isto dopada. Iako tomu uopće nije tako. Mađarski čelnik, pak, sve to krivo shvaća i prima kao ohrabrenje. To je inače neovisno o strankama. Komunikaciju Kineza nismo razumjeli ni prije 2010. godine, a vjerojatno ne ćemo ni poslije 2022. godine. Mađarska politička elita nije sposobna držati korak sa svijetom, a nije sklona obavljati sitne poslove.

 

• Jesmo li dobro shvatili da je Kina oduševljeni vanjski podupiratelj plana francuskoga predsjednika Macrona o budućnosti EU-a?

= Kineze te sitnice ne zanimaju. Zanima ih, međutim, da Europa bude gospodarski snažna – a da istodobno politički i vojno bude manje snažna. Dapače, ne bi im smetale niti osrednje slabe europske oružane snage, budući da one ne bi bile uspostavljene protiv Kine. Kini, međutim, nije u interesu da se utemelje Ujedinjene Europske države slične SAD-u, neugodna, agresivna kvazinacionalna država, no to uopće nije niti realno.

 

• Koja je situacija s Rusijom i kako se Kina odnosi k njoj?

= Kina je s gospodarskog aspekta puno snažnija od Rusije, iako vojno za sada još nije. Kina svojim glavnim rivalom smatra SAD, njihove velike odluke, vizije npr. određuje razvoj odnosa s SAD-om, s obzirom da je SAD velesila, dok EU nije. To određuje i njene odnose s drugim državama. Kinesko-ruski odnosi su proteklih godina iznimno dobri, i to iz razloga što obje zemlje rivalima smatraju Ameriku, te su u odnosu na istu obje slabije. Ova situacija temeljena na načelu neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj neće vječno trajati. Amerika istodobno griješi što u svojoj propagandi često puta poistovjećuje Kinu i Rusiju. I američki predsjednik Trump obično istodobno pljuje po njima: stoga oni zbog vanjskog pritiska još više zbijaju redove, umjesto da ih pokušaju razdvojiti. Otkad su Kinezi stali na žulj Amerikancima izgradnjom umjetnih otoka u Južnom kineskom moru, američki mediji na dnevnoj bazi kude Kineze, podgrijavajući time paranoju od Kine. U Europi se ne zna puno o tomu, ovdje čitatelje zapravo i ne zanimaju vijesti što se događa npr. na otocima Spratly.

 

• Koliko je utemeljeno popularno mišljenje da SAD bojeći se Kine još nije krenuo u obračun sa Sjevernom Korejom. Zašto Kina dopušta da njen susjed bude toliko problematičan?

= Kini je u interesu da postoji tampon država između nje i Južne Koreje u kojoj je i trenutno stacionirano više desetaka tisuća američkih vojnika.

 

• Čak i po cijenu da Sjeverna Koreja razvija nuklearno oružje i toliko skače?

= Da mogu birati, zasigurno ne bi to izabrali. Ne kažem da se Kinu nije pitalo, ali nisu oni odlučili o tomu da Kim Ir-Sen  (Kim il-Sung) i njegova dinastija vode Sjevernu Koreju.

 

• Ali nisu ni Sjevernokorejci.

= Da, to se uistinu nije dogodilo demokratski. Kim Ir-Sena su svojedobno izabrali Rusi, a on se potom osamostalio.

 

• A stvorio je i vlastitu ideologiju, džuče.

= A malo je i onih koji znaju kako Sjeverna Koreja službeno više nije komunistička država. Kinezima bi se najviše dopadala reformkomunistička marionetska država pod značajnim kineskim utjecajem, ali urušavanje sjevernokorejskoga režima za Kinu bi donijelo toliko nepredvidivih čimbenika da oni naprosto ne prihvaćaju rizik urušavanja režima.

 

• Je li samo bajka da će se Amerikanci i Kinezi dogovoriti, Kinezi udariti, a zauzvrat će se Amerikanci povući iz Južne Koreje?

= Niste samo vi sjetili toga, ja sam na tu temu već čitao i američke i kineske studije. No, zbog gore spomenutih nesigurnosti ni jedna od strana to ne će napraviti. Naime, što ako se Amerikanci ipak ne budu držali zadane riječi?

 

• Što ako se Sjevernokorejci povuku u brda i čine ono što inače stalno čine već dvije tisuće godina, to jest iz spilja pucaju po Kinezima, Amerima, bilo kome? Što ako zadnji čas neki pobunjenik proda sjevernokorejsku nuklearnu bombu nekoj terorističkoj organizaciji? Želi li tko uopće u Južnoj Koreji spajanje dviju zemalja?

= Teoretski imaju i ministarstvo za spajanje država. Činjenica je da se ministarstvo tako zove. To je tipično situacija koju teoretski svi žele, ali ako se malo bolje pročeprka po tomu, ispada da ustvari nitko ne želi. To bi ih uništilo. Mladi Južnokorejci koji sa Sjevernokorejcima više nemaju ni obiteljske veze, to ne bi prihvatili. Između DDR-a i SR Njemačke svojevremeno, prije ponovnog spajanja dvije zemlje, razlika u BDP-u iznosila je samo nekoliko redova veličine. BDP Južne Koreje trenutno je dvadeset-trideset puta veći. Objedinjenjem dviju Koreja odjednom bi bilo dvadeset milijuna ljudi koje bi Južnokorejci morali uzdržavati. Tamo će biti sjevernokorejski liječnik koji poznaje samo sovjetske lijekove iz pedesetih godina. Sjevernokorejski učitelj povijesti koji je cijeli svoj život poučavao samo laži. Sjevernokorejski tvornički radnik koji ne zna što je računalo i zna upravljati samo sovjetskim strojevima iz četrdesetih godina prošloga stoljeća. Kompletna populacija koju se uopće ne može integrirati na način kako je to učinjeno s istočnim Nijemcima. I ono nije išlo lako, ali objedinjenje dviju Koreja je naprosto irealno. Sjevernokorejski čelnici će se u tom slučaju prebaciti u gerilski način rada i borit će se do zadnjega patrona. A ne znamo ni što o svijetu misle Sjevernokorejci. Ne znamo kako bi reagirali ako bi im se zapad odjednom sručio u vrat. Iskustva s dosadašnjim izbjeglicama iz Sjeverne Koreje su vrlo neugodna: veliki dio njih nije sposoban nanovo početi svoj život. Povijesno iskustvo nam govori da ono što može ispasti loše, vjerojatno će i ispasti loše, a za rješavanje sjevernokorejske situacije postoje tri scenarija: velika tragedija, još veća tragedija, i užasno velika tragedija. A sve to na način da ne znamo koja će odluka koji scenarij povući za sobom.

 

• Koja može biti uloga Kine u osiguranju globalne stabilnosti?

= Kina za sada uglavnom igra stabilizacijsku ulogu iz razloga što je najveća trgovinska država. Nju na životu drži trgovina. Ali njeno je gospodarstvo puno više izloženo inozemstvu od američkoga: ona uvozi veliki dio energenata, a gospodarstvo na životu drži uglavnom izvoz – ako se u svjetskoj trgovini pojave problemi, to će najviše udariti po Kini. Stoga je njoj u interesu mir i da se posao vrti, stoga ako se negdje pojavi nešto što predstavlja prijetnju po to, ona će pokušati uvesti red. No, zasada još nismo vidjeli neki spektakularni primjer potonjega, jer je ona tek zadnjih godina stekla sredstva kako bi mogla nastupiti kao država koja uvodi red. Ali sada već ima dva nosača zrakoplova, gradi svoje sposobnost za emitiranje sile da bi mogla intervenirati u Iraku, Zimbabveu, bilo gdje – uglavnom u cilju zaštite kineskih interesa, ali igrajući stabilizirajuću ulogu. Tako izvrsno sredstvo stabiliziranja područja između Kine i Europe može biti i projekt Novi Put svile.

 

• A što ako se Kina odjednom pretvori u čimbenika destabilizacije?

= Zapadni mediji i knjige tjedno nagovještavaju o urušavanju Kine. A do toga do sada nije došlo. Znatan dio zapadnih analitičara ne razumije način na koji Kina funkcionira, kako je moguće da se u gospodarstvu pod vlašću komunističke partije međunarodne multinacionalne organizacije koje raspolažu komunističkom stranačkom organizacijom natječu s državnim kompanijama. Puno toga ima tamo za što mi nemamo vlastite riječi, nemamo pojmove. Stabilnost Kine se uvelike podcjenjuje.

 

• Urušavanje nije realno, ali ako bi se ipak dogodilo, što bi se dogodilo? Ne će nestati, tamo je već tri tisuće godina, a i za tri tisuće godina bit će tamo nešto.

= Ako bi zbog unutarnjih razloga ili agresivnijeg od dosadašnjeg nastupa Kineza ipak došlo do destabilizacije međunarodnoga sustava, u tom slučaju uopće ne možemo isključiti značajniji konflikt, u prvom redu s Amerikom, dugoročno i s Rusima, a vrlo dugoročno – ako nas Amerikanci uvuku u tu priču – čak i s Europom. Povijest nije završena, može se svašta dogoditi. Mi smo se navikli da nema ratova. Ali zašto ih ne bi moglo biti?

 

• Koliko se Amerikanci boje Kine?

= Dovoljno. Trumpova kampanja je dijelom također građena na priči o Kini. Ali SAD pod Trumpovom administracijom čini upravo ono što je za Kineze najbolje: dok strahuju od Kineza, u znaku politike America first ne upliću se u regijama u kojima nemaju ozbiljnije interese. Kinezi plješću od sreće, ne vjeruju da su od sudbine dobili toliki poklon kao što je Trump. Amerikanci bi zbog svojih interesa kao velesile trebali činiti upravo suprotno od onoga što sada pod Trumpom čine. Naravno, ni Trumpovo predsjednikovanje ne će trajati dovijeka, u nekom trenutku počet će otpor kineskomu prodoru. Pitanje je, kolika će biti tada sila SAD-a: Kina je u svijetu gospodarski partner broj jedan većem broju država negoli SAD, a kinesko je gospodarstvo ako uzmemo paritet kupovne snage već sada veće od američkoga. A azijske zemlje, saveznice Amerike, koje su sklone promjeni mišljenja, već sada kalkuliraju: kinesko je gospodarstvo veće, bliže je, uvijek će biti tu, a tko zna što će biti s Amerikom za pedeset ili stotinu godina. Moraju odlučiti na čiju će stranu stati. A ako njeni saveznici prijeđu na kinesku stranu – ne odjednom, javnim odlukama, nego lijepo polako preusmjeravajući gospodarsko-političke odnose – Amerika bi lako mogla ostati usamljena.

 

Martin Bukovics, Azonnali.hu, http://azonnali.hu/cikk/20180115_salat-gergely-interju-mit-akar-kina-eros-eu-t-es-donald-trumpotMađarska